On sjedi i stisce olovku, strahovito koncentriran na slova koja pise.
Ja sjedim kraj njega i preznojavam se.
Vec drugi put radimo zadacu, i zbog toga se osjecam nepismeno, nesposobno i ne- sve ostalo. A radimo zadacu za drugi osnovne!
Koje rijeci su radili? Koje znacenje pripisuju rijecima koje su radili? Kojim redoslijedom ih uopce slazu??
Sve me muci.
A ponegdje su se dogodile i pogreske u printanju i slaganju teksta, sto me jos vise prepada.
Jos gore, danas radimo matematiku.
Ja s nekim radim matematiku.
Ja, koja sm imala jedva 2 u skoli, i isla dvaput na popravni.
Ja, koja godinama nisam nista radila bez kalkulatora, toliko da mi i mnozenje i dijeljenje s upotrebom olovke pri rjesvanju zadataka u subotnjim novinama izaziva zebnju.
Dakle, ja, takva i on, na pocetku akademske karijere, rjesavamo matematiku.
Cini mi se vec godinama da je glavni problem zadataka s rijecima to sto su te rijeci slozene u prekomplicirane recenice u kojima se ucenici lako izgube.
No sto ako nije tako? Sto ako je to trik da se vidi tko je bistric, a ja to ocito nisam bila?
Mukotrpno se pomicemo po stranici, od zadatka do zadatka, sad smo na polovici.
Ponekad je brzoplet, bas kao sto sam i ja bila. Trudi se usporiti tako da zadrzi dah.
Pitam se je li to sam izmislio ili mu je netko preporucio to kao metodu.
Pitam se hoce li se onesvijesiti od zadrzavanja daha.
U rjesavanju nalazimo dva zadatka, koji se ponavljaju, a stvaraju mu problem.
Pokusavam mu objasniti. Zatim crtam. Zatim koristim pomagala. I dalje nisam sigurna da je shvatio. Sutra pise test, a mama radi dulje.
Crvenim se.
I onda, nekako, dolazimo do kraja stranice, a time i kraja lista.
Spas! Xbox za njega, kraj strahova za mene.
Sjedim kao ispuhani balon, dok on veselo skakuce uz Minecraft.
Ovo je tesko. Kako to ljudi rade godinama???
Post je objavljen 18.10.2016. u 20:06 sati.