O roditeljima, djeci i unucima - Vedrana Rudan
Predmet: Vedrana Rudan...O roditeljima, djeci i unucima Bila sam s mužem tri dana u Firenci. Držali smo se za ruke, u malim restoranima, jeli bruskete s rajčicom i maslinovim uljem, gledali kako na ulici mladi ljudi na klizaljkama plešu sirtaki. Ujutro smo na balkonu hotelske sobe čekali izlazak sunca. Toskansko sunce je veliko, debelo i crveno. Firenca je otok u moru torbi i cipela. Osjećala sam se kao pijanac u bačvi alkohola. U mojoj ruci ovoga je časa najljepša torba na svijetu. Koraljnocrvena, dvije ručke, dvije debele pletenice, janjeća koža pretvorena u dragulj. Volim je onako kako neka majka voli nerođeno dijete. Toskana je zemlja kože, dobre hrane, odličnog vina i veselih ljudi. Hotel u kojem smo odsjeli nalazi se u Montecatini Termama, gradiću veličine Opatije. Opatija je u ovo doba godine mrtav grad a Montecatini Terme žive dvadeset i četiri sata. Hrvatski popovi bi poludjeli, tamo dućani čak i nedjeljom rade do deset navečer. Krajem godine muž i ja krenut ćemo u Beč. Božićni Beč! U zraku miris punča i kuhanog vina, studenti muzičke akademije sviraju na ulici, prolaznici ih pobožno slušaju pa im plješću i ubacuju novčiće u kutiju. Izložbe, koncerti, večera Kod Jere. Jere je fenomenalan lik. Trideset i pet godina živi u Beču, ima restoran u kojem se poslužuje samo nekoliko jela, pašta-fažol bez mesa, punjena paprika, gulaš i najbolji bečki šnicl u Beču. S njim rade žena, sin i nevjesta. Jere je rodom iz Drniša, govori kao da je iz njega jučer otišao. U njegovoj oštariji možete naletjeti na najpoznatije bečke televizijske novinare, pisce, pjesnike, slikare. Za Uskrs letimo na Siciliju. Uživat ćemo u Palermu, u ustima će nam se topiti kolači pred kojima i najgadniji mafijaši padaju na koljena, osvojit ćemo Etnu, miris narančina cvijeta draškat će nam nosnice, gledat ćemo u šume naranača koje rastu uz cestu onako kao kod nas... Uz naše ceste ništa ne raste. Za Prvi maj bit ćemo u Krakowu. Kočije, bijeli konji, Židovska četvrt, prodavaonica postera, možete birati među nekoliko stotina tisuća komada, ulica nakita, Leonardova Djevojka s janjetom... Ljeto ćemo provesti u Sloveniji. Logarska dolina raj je na zemlji. Alpe, kiselo mlijeko, konji, vodopadi, doručak na obronku među kravama i mačićima, hladne, zvjezdane noći... Zašto vam ovo govorim? Zato što moje vršnjakinje već godinama nemaju pojma kako njihov muž miriše, umjesto da ga šutnu i krenu nekamo, život provode izvlačeći iz otrcanih novčanika fotografije svoje unučadi pa ih okolo pokazuju. One koje nemaju unuke razgovaraju o djeci. Njihova su djeca odrasli ljudi koji se dave u dugovima, kreditima i kuknjavi. Neki rade i slabo zarađuju, drugi ne žele raditi jer im se ne nude pravi poslovi, treći u trideset i petoj računaju koliko će im roditelji još poživjeti i što će im nakon njihove smrti ostati. Moja djeca više nisu ni moja ni djeca. Ne žive sa mnom, jedva ih vidim, vrlo rijetko čujem. Da se ponovno rodim, ne bih imala djece, presretna sam što nemam unuke. Družeći se sa vlastitom djecom izgubila sam trideset i pet godine života. Ne mogu vam riječima opisati taj davež. Trudnoće, jutarnja povraćanja, rast trbušine, porod koji je nešto najstrašnije što se živom čovjeku može dogoditi, dojenja, izdajanja, bacanje na vagu djeteta prije podoja, poslije podoja, iskuhavanje bočica, miješanje umjetne hrane u jedan ujutro, dva ujutro, tri ujutro, četiri ujutro, pet ujutro, šest ujutro, sedam ujutro, osam ujutro... Upale uha, grla, nosa, trbuha. Odlazak u vrtić. Vrištanje doneba, bijesan pogled lude tete dok moje derište čupa iz mojih ruku. Prvi razred, drugi razred, treći razred. Instrukcije, upis preko veze u srednju školu. Instrukcije, prva ljubav, druga ljubav, treća ljubav... Čekanja da ti se dijete vrati živo iz života. Do jedan ujutro, dva ujutro, tri ujutro, četiri ujutro, pet ujutro. Ne paničari,stara, ostao sam spavati kod Joška. Mikija. Marka. Jelene.Vesne. Mace. Željke. To mi je sin tko zna koliko puta rekao u pet popodne. Kći mi do danas nije rekla gdje je ona bila. Diplome. Aleluja. Prvi posao koma, drugi posao koma, i ovaj posao što ga trenutačno rade pravi je užas. O plaći da se i ne govori. Alo, mama, kako si? Nikad nisam odgovorila, dobro, uvijek sam pitala, koliko ti treba? A onda mi je muž jedne subote donio kavu u krevet i upitao me, koga voliš najviše na svijetu? Tebe, rekla sam. A ja tebe, rekao je muž. Idući smo tjedan prodali sve što se prodati moglo. Moj nakit, slike, vikendicu, ostavila mi ju je pokojna majka koja je do posljednjeg časa spavala s fotografijom svojih unučića pod jastukom. Iselili smo se iz velike kuće i kupili malu. Toliko je mala da u njoj nema mjesta ni za unuče veličine vjeverice. Moje prijateljice govore kako unučad vole više nego vlastitu djecu. Pitam vas, tko danas voli vlastitu djecu? Zašto bismo voljeli lešinare koji ne mogu čak ni sačekati da im se roditelji pretvore u leš nego kljunove ubadaju u živo meso? A i ti unuci? Što to oni imaju bez čega ja ne bih mogla? Dovozili bi mi ih u šest ujutro, što je prestrašno jer ja spavam do deset. Ili bi ih ostavljali da spavaju kod nas, što je još gore jer bi mi noći postale pakao. Kaka mu se u dva ujutro, žedan je u tri ujutro, hoće mamu, hoće tatu, gdje mu je duda... Nema šanse. Naučila sam koliko je velika istina da mala djeca piju mlijeko, a velika krv. Dosta je bilo! Preda mnom je još najviše deset godina kakvog takvog života. Neću dozvoliti našoj djeci da nas umlate svojom djecom! Moj muž i ja, mi nismo poput vas. A kad sve potrošimo što imamo, prodat ćemo i kućicu u kojoj živimo i uvaliti se u neki moderni starački dom pa krenuti u kolicima na izlet u obližnji park ili kafić. Iz svoga ću novčanika do smrti izvlačiti samo keš ili karticu, nikad fotografije. Ja sam sebi svoja najdraža unuka. A kad umremo, muž i ja, djeci ćemo ostaviti dugove i pogrebne troškove.***** **** Vedrana Rudan ------------ lp, borivoj http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
Osamljenost
Veliko je takšnih ljudi, ki moramo nekaj časa hoditi sami po poti življenja, nekaterim pa je samota tudi življenski sopotnik. Hudo je, če se popotnik počuti osamljenega -zapuščenega. Samota je lahko osvežujoča, osamljenost pa le boleča. A nikar se ne počutite osamljeni na poti, kajti nikoli nismo sami, nihče izmed nas.
Četudi ni ob nas prijateljev, partnerja, družine, je ob nas vedno nekdo, ki nas ima zelo rad -to je Vsemogočni, naš Učitelj, Prijatelj, Oče največje družine. Seveda pa Bog za večino nas ni dovolj. Zatorej tisti, ki ste osamljeni, odprite svoja srca ljubezni, odpustite si napake in se pričnite imeti radi. Menim, da je osamljenost največkrat povezana z dejstvom, da se sami nimamo dovolj radi. S tem ne mislim podpirati egoizma, ki je prisoten pri pretiranem samoljubju, a potrebno je imeti rad najprej sebe, šele potem boste znali prav sprejemati in ljubiti tudi druge ljudi. To trditev ste prav gotovo že velikokrat slišali. Bolj ko se boste prepuščali pomilovanju, večjo osamo boste čutili. Verjemite mi, vem, da je vsak začetek težak, a če ne boste sejali, tudi žeti prav gotovo ne boste imeli kaj. Nihče od sosedov ne bo šel sejat na vašo njivo, svojo pa pustil neposejano. Ne čakajte na prihodnji čas. Posejte že sedaj vsaj del zemlje, ki jo imamo v zakupu do smrti. Od setve do časa žetve se bo osamljenost zmanjševala, saj boste lahko opazovali rast pridelka, ki vas bo obdaril z neprecenljivim bogastvom sreče. Ko se je zbrala velika množica in so iz mest prihajali k njemu, je povedal v priliki:"Sejavec je šel seme sejat. In ko je sejal, ga je nekaj padlo poleg poti in je bilo pohojeno in ptice neba so ga pozobale. Drugo je padlo na skalo; in ko je pognalo, je usahnilo, ker ni imelo vlage. Drugo je padlo na sredo med trnje; in trnje, ki je z njim raslo, ga je zadušilo. Drugo je padlo na dobro zemljo in je zraslo ter obrodilo stoteren sad." Ko je to govoril, je zaklical: "Kdor ima ušesa za poslušanje, naj posluša!" Vir: www.bisernaogrlica.com SONČNA pošta ------------- lp, borivoj Oznake: obitelj |
Samo zajedno smo jaki!
Udruga Prijatelji životinja, Jurišićeva 25, Zagreb , 060 446644, www.prijatelji-zivotinja.hr hosting sponzor Avalon
________ Dragi prijatelji, ovi prvi mjeseci u godini bili su vrlo aktivni i donose rezultate kojima se svi možemo ponositi. Sve te male, ali značajne pobjede ne bi bile izvedive bez stalne i bezrezervne podrške vas, ljudi dobroga srca. Stoga smo zahvalni svakome od više od 5000 članova Udruge čiji broj stalno raste. U društvu bezobzirnosti prema gotovo svemu, naša snaga leži upravo u velikom broju onih koji žele iskazati empatiju prema najslabijima. Za naše članove predvidjeli smo mnoge i raznolike pogodnosti, od kojih ovom prilikom izdvajamo brojne popuste za članove, kupone za kupovinu u bio&bio trgovinama te mogućnost dobivanja besplatnog ručka u Vegehopu za naše nove članove. Učlaniti se možete vrlo jednostavno putem online pristupnice. Članarinu nije potrebno uplatiti odmah pri učlanjenju. Više je mogućnosti plaćanja članarina i donacija: PayPal-om, putem trajnog naloga, žiro-računa, ili osobno u uredu i na info štandovima Udruge. Članarinu je moguće uplatiti i u dvije rate. Veoma ponosni na sve vas i na brojne aktivnosti, ipak ne možemo ignorirati činjenicu da živimo u veoma teškim vremenima. Neovisno o ostvarenjima Udruge, dugovi se, nažalost, gomilaju. Stoga vas sve molimo da, ukoliko već niste, pomognete održavanju Udruge na životu. Godišnja članarina iznosi 120 kuna (10 kuna mjesečno), a možete uplatiti i donaciju prema želji i mogućnostima. Hvala svima još jednom od srca. Samo zajedno smo jaki, vaši Prijatelji životinja ------------ lp, borivoj http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
Prijatelji životinja
NAJAVA Osmi ZeGeVege festival Aktivnosti Performans na Svjetski dan bez mesa Povodom Svjetskog dana bez mesa izveli smo performans na Trgu bana Jelačića. Naši aktivisti bili su zapakirani poput mesa iz supermarketa, kako bi skrenuli pozornost na krvavo i bolno podrijetlo mesa na tanjuru. Iznenađenim i zainteresiranim prolaznicima dijelili su se letci s receptima veganskih jela. Reakcija povodom Svjetskog dana zdravlja Uputili smo dopis povodom Svjetskog dana zdravlja. Kako je tema ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja bila sigurnost hrane koju konzumiramo, smatrali smo nužnim informirati javnost o štetnim posljedicama konzumacije prehrambenih namirnica životinjskog podrijetla. Veganske kremšnite u Samoboru Nastavili smo suradnju s gradom Samoborom na kampanji Zeleni ponedjeljak. Na glavnome samoborskom trgu 13. 4. 2015. priredili smo degustaciju veganskih jela i slastica, uključujući veganske kremšnite. Pokrenuli smo i nagradnu igru na kojoj možete osvojiti pregaču i namirnice za potpun veganski ručak. Da biste sudjelovali u nagradnoj igri, predbilježite se na tjedno primanje recepata preko našeg newslettera Zeleni ponedjeljak. Apsurd testiranja na životinjama Upozorili smo na apsurd nastavka vršenja pokusa na životinjama, poput testiranja cigareta na štakorima, istraživanja starenja na lemurima, podvrgavanja novorođenih štakora alkoholnim parama i drugih užasa. Istaknuli smo i nagli porast testiranja u znanosti bez korištenja životinja jer su neživotinjske metode sigurnije i pouzdanije. Blic vijesti - Održali smo radionicu kuhanja za klince koji su uživali spremajući veganska jela sa svojim učiteljima. Ako ste učitelj, roditelj ili učenik zainteresiran za naše radionice kuhanja, prijavite se za sudjelovanje na: www.spremi-klopu.com. - Uputili smo dopis Povjerenstvu za izmještanje životinja iz zoološkog vrta na Marjanu i još jednom se založili za zatvaranje splitskog zoo-a i trajno udomljavanje svih životinja iz njega te se usprotivili gradnji novog zootvora. - Četiri naša člana uspješno su sudjelovala na tečaju s temom 'društveni mediji', održanom u Birminghamu u sklopu programa Erasmus+. - U suradnji s utočištem kunića i divljih zečeva TarraLand, udruge Mrkvica i udruge Zecovi, uputili smo javni apel za prestanak kupnje kunića i ostalih životinja za Uskrs i tijekom godine. - Od 9. do 12. 4. 2015. sudjelovali na sajmu 100% Natural u Rijeci. Na našem štandu potpisivala se peticija za uvođenje veganskih obroka u javne institucije. - Stali smo u obranu vrana izjavama u medijima, a reagirali smo i vezano za slučaj pasa umrlih od gladi u Metkoviću zbog policijskog previda. Također smo reagirali vezano za sve učestalije borbe pasa i dali izjavu o dobrobitima veganske prehrane za životinje i čitavu zajednicu. - Upozorili smo na oglas Općine Brinje da će napraviti nezakonitu i okrutnu akciju 'uklanjanja' pasa lutalica postavljanjem otrovane hrane te pozvali institucije i građane na djelovanje. - Izdvajamo novo na webu: a) Novi komentari o povoljnijim kastracijama; b) Mate Rimac na listi poznatih vegetarijanaca; c) Postupanje prema životinjama u Hrvatskoj; d) Promjena na Top listi pozitivaca i negativaca; e) Konji na Velebitu: Neprihvatljiv odgovor Općinskog državnog odvjetništva; f) Knjiga 'Sirova hrana' Mihaele Devescovi; g) Molekularne razlike između miševa i ljudi; h) Izvješće Sveučilišta Oxford: intelektualci iznijeli najopsežniju kritiku pokusa na životinjama. - S ponosom vas podsjećamo da će se 8. ZeGeVege festival održati od 4. do 5. rujna 2015., s čak 90 štandova na Trgu bana Jelačića. Planirajte unaprijed i budite dijelom ovog značajnog događaja. - 22. 4. obilježit ćemo Dan planeta Zemlje na Trgu bana Jelačića, a za 29. 5. planiramo VegeSajam na istoj lokaciji. Ostale aktivnosti nalaze se u web kalendaru. - Zbog jako velikoga broja e-mailova koje svakodnevno dobivamo, teško stižemo odgovoriti na sva pitanja, iako bismo to željeli. Stoga vas molimo da, prije nego li nam pošaljete svoj upit, odgovor prvo pokušate pronaći u rubrici Česta pitanja i odgovori. Hvala na razumijevanju. - Mnogo hvala svim dobrim, vrijednim i empatičnim ljudima koji se odazivaju na naše pozive na volontiranje i uključivanje. Želimo im poručiti kako smo jako ponosni na njih. Budućnost leži u rukama aktivnih! - Molimo sve voljne kuhanja veganskih jela da nam se jave u vezi kuharskog volontiranja u našoj kuhinji ili u svome domu. Postoje i mnogi drugi volonterski poslovi i načini pomoći, a možete i naručiti razne besplatne materijale i dijeliti ih u svojoj okolini. - Na našem YouTube kanalu objavljen je novi video 'Trebam te na svojoj strani'. Također, ne zaboravite pratiti i dijeliti objave na našoj Facebook-stranici. - Brojnim tvrtkama koje osiguravaju popuste našim članovima pridružio se i DAK Motorsport. Kao i uvijek, želimo zahvaliti svima koji nas podržavaju i omogućavaju nastavak našeg djelovanja svojim članstvom i donacijama. Hvala vam od srca! Pozdravljaju vas vaši, Prijatelji životinja --------------- lp, borivoj http:/budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
Volontirajte u uredu Prijatelja životinja
Zanimljiva ekipa, ugodan prostor, dobra atmosfera, crna i siva mačka, kava i klopa u kuhinji, mogućnost stjecanja iskustva u organizaciji i uredskom poslovanju, izazovni zadaci i 'mozak na pašu' zadaci, timski i individualni rad, dobra glazba... Ove i mnoge druge stvari mogu vas privući da volontirate u uredu Prijatelja životinja, preko tjedna ili subotom, sat-dva ili cijeli dan, u uredu, na štandu ili od doma. No najbolji je poticaj dobar osjećaj sudjelovanja u stvaranju boljega svijeta koji nas okružuje i ispunjenje života pozitivnim aktivnostima. Učinimo promjenu zajedno, javite nam se još danas! Pogledajte neke od načina pomoći. Životinje trebaju vašu pomoć! Vašom donacijom pomažete nam da spašavamo njihove živote. Svake minute svakoga dana životinje pate i mole za našu pomoć. Molimo vas da pomognete tim nedužnim bićima. Zajedno možemo stvoriti svijet koji će poštivati svaki život. Vi nam omogućujete da se borimo za njih. IBAN: HR2023600001101531137 Copyright © 2015 Prijatelji životinja, All rights reserved. Oznake: obitelj |
Sto je ljubav
Razmišljanje o ljubezni Kaj je ljubezen? Ljubezen - koliko razmišljanj, sanjarij, pesmi, izpovedi, filmov, knjig . je povezanih z njo! Z ljubeznijo se v življenju srečujemo na mnogo načinov. Dovolj je, da gremo na ulico, prižgemo televizijo ali radio, odpremo knjigo - povsod je prisotna. Ljudje besedo ljubezen različno dojemamo in doživljamo. Če bi naredili anketo o tem, kaj komu pomeni ljubezen, bi verjetno dobili celo paleto raznovrstnih odgovorov, vsi pa bi izžarevali prijetno energijo, pozitivnost, povezovalnost, vključujočnost . Kako bo človek razumel in doživljal ljubezen, je odvisno tudi od njegove starosti, izkušenj in predvsem od njegove osebno-duhovne zrelosti. Več » Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape SONCNA posta Oznake: obitelj |
Raskinimo vatikanske ugovore
Poštovane građanke i građani Republike Hrvatske,
Pozivamo vas na prosvjed "Raskinimo vatikanske ugovore" koji će se održati dana 20. rujna 2014. u 14:00 na Cvjetnom trgu u Zagrebu! Dođite da zajedno pošaljemo poruku vlasti i cijeloj državi da je došlo vrijeme raskidanja štetnih Ugovora sa Svetom stolicom, Ugovora koji hrvatske građane preskupo koštaju, Ugovora koji nam godišnje uzimaju više od milijarde kuna, Ugovora zbog kojih ste kao većina hrvatskih građana pretvoreni u građane drugog reda, u kmetove o kojima političari i hijerarhija Katoličke crkve odlučuju bez uvažavanja vaše volje sklapanjem sporazuma iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti upravo zato što su odluke koje donose protivne vašim interesima. Zbog Vatikanskih ugovora nismo svi jednaki pred zakonom, Vatikanski ugovori omogućuju kleru privilegiran položaj pred hrvatskim sudovima i u javnim institucijama RH. Ako ne želite da o vašoj intimi, vašoj reprodukciji u vašim tijelima (medicinski potpomognuta oplodnja, upotreba kontracepcije), o odgoju vaše djece ("izborni" vjeronauk u javnim školama, uplitanje u predmete građanskog i zdravstvenog odgoja) odlučuje debelo povlaštena Crkvena hijerarhija, ako ne želite preskupo plaćati da vas biskupi iz bjelokosnih palača poučavaju skromnosti i poniznosti, ako se protivite licemjerju i političkom cinizmu, dođite na prosvjed i time pokažite svoj stav. Zamislite, što je hrvatska država mogla učiniti s milijardama kuna koje su otišle na zidanje velebnih crkava da su ti novci bili usmjereni nekamo drugamo? Bi li danas autoceste bile isplaćene? Bismo li imali modernu željezničku mrežu? Bismo li imali više škola, bolnica, vrtića? Bismo li imali više radnih mjesta? Bismo li izgradili više elektrana? Bi li nam plin i struja bili jeftiniji? Bi li porezi bili manji? Bi li vaša plaća bila veća? Pozivamo sve udruge civilnog društva u Hrvatskoj da podrže ovaj prosvjed i pridruže nam se! Pozivamo i osobe iz javnog života, političare, aktiviste, borce za ljudska prava, književnike, novinare, umjetnike, znanstvenike, sveučilišne profesore, glazbenike, glumce, sportaše i ostale da nas također podrže i pridruže se prosvjedu. Posebno pozivamo umjetnike, karikaturiste, glazbenike i performere da sat vremena prije samog prosvjeda, od 13:00 do 14:00 sati na Cvjetnom trgu svojim umjetničkim izrazom obogate i začine ovaj događaj! Neka 20. rujan bude festival sekularnosti Republike Hrvatske! No, da sve protekne savrseno neophodna je i dobra organizacija, a to, znamo, kosta. Mi smo gradjanska inicijativa, ne dobijamo nikakve, bas nikakve novce ni od koga, ni od Vlade, ni od Sorosa nit ikoga. Ostajete nam samo vi, nasi simpatizeri. Naime, da skup ispadne savrseno treba nam razglas i bina. Stoga smo otvorili donacijsku kampanju na indiegogo stranici. Ovim putem mozete donirati online (http://igg.me/p/914062/x/8486827). Ako svatko od vas donira makar 3-5 funti sto je jedna malo manja il veca runda u birtiji, to ce puno znaciti i to nam omogucuje da platimo razglas i malu binu te da jos malo ulozimo u promociju i transparente! Hvala vam od srca unaprijed! Sekularna! Organizatori: Glas razuma - Pokret za sekularnu Hrvatsku Inicijativa "Nisam Vjernik" Udruga "Protagora" Podržavaju: Udruga “Centar za građansku hrabrost” Udruga "David" Ženska mreža Hrvatske Udruga "Antares" Hollaback Hrvatska Osobno podržavaju: Predrag Matvejević, Mani Gotovac, Rada Borić, Vesna Teršelić, don Ivan Grubišić, Boris Pavelić, Predrag Lucić, Igor Mirković, Sanja Modrić, akademik Vlatko Silobrčić, Vedrana Rudan, Borivoj Radaković, Mile Kekin, Radolsav Dejanović, Zrinka Pavlić i Amir Hodžić. Medijski pokrivaju: Studentski radio i Radio 808 Vatikanske ugovore možete pročitati preko linka: http://www.protagora.hr/Clanak/Ugovori-izmedju-Svete-stolice-i-Republike-Hrvatske/152/ Za one koji zele vise informacija o stetnosti vatikanskih ugovora: http://www.h-alter.org/vijesti/hrvatska/koliko-nam-kuna-ustvari-pojede-crkva http://www.forum.tm/vijesti/15-godina-vatikanskih-ugovora-crkvi-smo-dali-milijarde-kuna-i-jos-bogzna-koliko http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Bozanstvena-komedija-Vatikanskih-ugovora Može li Crkva bez novca poreznih obveznika? http://www.lupiga.com/vijesti/financijski-krvotok-crkve-moze-li-crkva-bez-naseg-novca http://45lines.com/feljton-u-4-dijela-o-cetiri-stetna-ugovora-svete-stolice-rh-1-milijardu-kuna-godisnje-iz-proracuna-za-crkvu/ http://45lines.com/ugovor-izmedu-svete-stolice-republike-hrvatske-o-pravnim-pitanjima-nepovredivoscu-ispovjedne-tajne-zastare-za-pedofiliju/ http://45lines.com/stetni-ugovori-s-vatikanom-3-crkvi-su-sirom-otvorena-vojna-policijska-vrata/ http://45lines.com/stetni-ugovori-svete-stolice-rh-4-drzava-priznala-crkvi-nezamjenjivu-ulogu-u-hrvatskoj-povijesti-sadasnjosti-buducnosti/ http://45lines.com/vjernici-nevjernici-1-drzava-i-religijske-organizacije-na-istom-poslu/ ////////////// lp, borivoj Oznake: obitelj |
OBČUTIL / A SEM SPOŠTOVANJE
Zadeva: Fwd: Sneti resetke z oken, da bom lahko tja dala rože! TO SPOROČILO JE ŽE KROŽILO, PA NE BO NIČ SLABEGA, ČE GA PREBEREMO ŠE 1X, KER JE GROZLJIVA NJEGOVA VSEBINA!!! Vzgojen/a sem po splošnih moralnih načelih: Ko sem bil/a majhen/na, so bili mame, starši, profesorji, dedki, strici, sosedje,ljudje, vredni spoštovanja in ugleda. Bolj ko so nam bili blizu ali starejši, kot so bili, toliko bolj so nam dajali takšen občutek. Izgovarjati se starejšim, učiteljem ali nadrejenim je bilo nepojmljivo. OBČUTIL/A SEM SPOŠTOVANJE. Starejšim smo zaupali, ker so bili starši, matere ali družina vseh otrok ali skupine v ulici ali mestu ... Bali smo se samo mraka, grdob, nasilja v filmih ali grozljivk v kinu. Danes sem neutolažljivo žalosten/na zaradi vsega, kar smo izgubili, zaradi vsega, česar se bodo moji vnuki nekega dne bali. Zaradi strahu v očeh otrok, mladih, odraslih in starejših. Človekove pravice za kriminalce ...? Omejene pravice za poštene državljane ...? Plačevati dolgove in biti bedak ...? Amnestija za prevarante ...? Poštenjaki so neumni ...? Ne izkoristiti koga - ali to pomeni biti bedak ...? Kaj se dogaja z nami??? Profesorji pretepeni v šoli, trgovci grozijo komercialistom. Rešetke na naših oknih. Vsak je zaprt v svojem svetu. Kakšne vrednote so to? Avto, ki je vreden več od objema. Otroci, ki zahtevajo nagrado, da bodo končali šolsko leto pozitivno. Mobiteli v torbah otrok, ki so šele zlezli iz plenic. Kaj želiš v zameno za en objem? Več velja en Armani od diplome!? Več velja en LCD z velikim ekranom od pogovora!? Več velja ena draga šminka od skupnega sladoleda!? IZGLEDATI je več vredno kot BITI!?! Kdaj se je zgodilo, da je vse, kar nam je bilo pomembno, izginilo ali postalo smešno? Hočem odstraniti rešetke z okna, da bom lahko tja postavil/a rože! Hočem se vsesti na stezo in imeti odprta vrata v poletnih nočeh ... Hočem poštenje kot motiv za ponos. Hočem normalen karakter, jasno lice in pogled v oči ter normalen odnos do ljudi! Hočem, da se ve, kaj je sramota in kaj solidarnost. Hočem upanje, veselje, zaupanje ... Hočem se vrniti k realnemu življenju, enostavnemu, kot je dež, čistemu kot nebo po dežju v aprilu, lahkotnemu kot vetrič ob zori. Proti "IMETI" ! Za (želeti si) "BITI" ! Obožujem skupen in enostaven svet, ki temelji na ljubezni, sočutju in solidarnosti ... In obsojam pomanjkanje etike, morale in spoštovanja ... Vrnimo se k temu, da bomo "LJUDJE", ki gradijo boljši, pravičnejši svet, v katerem ljudje spoštujejo druge. Utopija ...? Ne ...? Ja ...? Morda ...? Poskušajmo okužiti svet s širjenjem tega sporočila. Naši otroci si to zaslužijo, naši vnuki pa se nam bodo zaradi tega zahvaljevali. Pošljite sporočilo svojim prijateljem in videli boste, da nas je veliko, ki tako mislimo in želimo isto. -------------- lp, borivoj http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
Ovo se treba pročitati
Pismo oca kćerki o budućem mužu koje svako treba da pročita Ovaj brižni tata sažeo je u jedno pismo sve što nije u redu sa planetom i međuljudskim odnosima. On samo želi da njegovo dijete bude sretno… Draga … Nedavno smo tvoja majka i ja tražili neke odgovore na Guglu. Počeli smo da unosimo pitanje u pretraživač i već na polovini, Gugl je izbacio listu najpopularnijih pretraživanja na tu temu. Na vrhu liste stajalo je “Kako da ga držiš zainteresovanim?” Zaprepastio sam se. Iščitao sam bezbroj članaka o tome kako da budeš seksi, kada da mu doneseš pivo, a kada sendvič i načine da učiniš da se osjeti pametno i superiorno. Razbjesnio sam se. Malena, nije, nikada neće biti i nikada nije bio tvoj posao “da ga držiš zainteresovanim”. Malena, tvoj jedini zadatak je da, u dubini svoje duše, znaš da si ti vrijedna pažnje. Ako si svjesna svojih vrijednosti, bićeš atraktivna i poželjna u najboljem mogućem smislu. Privućićeš momka koji je sposoban da prepozna tvoje kvalitete i koji je sprman da svoje jedini život posveti tebi. Malena, pričam ti o momku kog nije potrebno “držati zainteresovanim”, zato što on zna da si ti interesantna. Baš me briga da li on stavlja laktove na sto, zato što je njegov pogled fokusiran na to kako ti se nos nabora dok se smiješ i ne može da skine pogled sa njega. Baš me briga što ne umije da igra golf, pa ne može da odigra partiju sa mnom, dokle god on prati svoje srce, a ono ga uvijek odvede do tebe. Baš me briga što je on snažan, dokle god ti on omogućava da jačaš snagu svog srca. Ni malo ne marim za koga on glasa, dokle god se svakog jutra budi i bira tebe za posebno mjesto u vašem domu i posebno mjesto u njegovom srcu. Ne zanima me ni boja njegove kože, dokle god platno vašeg zajedničkog života boji strpljenjem, žrtvom, ranjivošću i nježnošću. Nije mi važno u kojoj religije je odgajan, ovoj, onoj ili nijednoj, ako je odgajan da cijeni život i ako mu je svaki trenutak života proveden sa tobom svetinja. Na kraju, malena, ako naletiš na takvog čovjeka, a on i ja nemamo ništa zajedničko, imaćemo zajedničku onu najvažniju stvar: Tebe. Na kraju krajeva, malena, jedino što treba da radiš da bi ga “držala zainteresovanim”, je da budeš ti! Tvoj vječno zainteresovani momak, Tata Izvor: Magazin.ba / prva.rs Oznake: obitelj |
Prijatelji životinja
Dragi prijatelji, Darijo Brzoja i pas Indie skrenuli su svima pozornost na to da u pripremama oko odlaska na more i godišnje odmore negdje putem ne zametnu svoje četveronožne prijatelje. Pozivamo vas da slijedite njihov primjer i zauzmete se za životinje. Prije nego što odete na odmor, pozivamo vas da sa sobom ponesete nešto za sebe ili svoje životinjske prijatelje iz ponude našeg web-kataloga. Kao odličnu ljetnu poslasticu preporučujemo vam odličnu kuharicu "Mljac", koja se sada može dobiti za minimalnu donaciju od 29 kuna. Pored toga, želimo vas obavijestiti da su stigle i nove majice sa zanimljivim edukativnim porukama. Njihovim odabirom podupirete naš rad. Želimo vas podsjetiti i na izvrsnu Ami hranu kojom možete razveseliti svoje pse i mačke, a time ujedno spašavate i druge životinje. Veselit će nas da posjetite web-katalog te možete pomoći i uplatom donacije po želji ili uplatom godišnje članarine koja iznosi 120 kuna (10 kuna mjesečno) jer nam je vaša potpora dragocjena. Članarinu možete uplatiti i u dva dijela. Iskaznicu s kojom ostvarujete brojne popuste dobivate nakon uplate cijele godišnje članarine. Osim kampanje protiv napuštanja životinja, užurbano radimo i na organizaciji ZeGeVege festivala (5. i 6. rujna, Trg bana Jelačića) koji će ove godine biti najveći i najbolji do sada, a da bismo u tome uspjeli, možete pomoći, osim na navedene načine, i volontiranjem. Prijavnica se nalazi ovdje. Puno sunca i mirno more žele vam vaši Prijatelji životinja! ---------------- lp, borivoj http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
1. MAJ
1. MAJ bliži se praznik rada... *Učiteljica nas je pitala da li znamo šta je to 1. maj - i svi su sutjeli, samo sam se ja javio: "To je dan kada bi tata trebao primiti plaću, ali je nije primio ! *Nije ni 1. travnja, ni 1. ožujka, ni veljače, siječnja... U prosincu je posudio novce za prasence od tetka, ali mu još nije vratio novce, i kad god zove, mi moramo reći da tata nije tu, iako se skrije u ve-ceu kao da tetak može vidjeti kroz slušalicu." Učiteljica mi lupila čvrgu i rekla da sjednem... Objasnila nam je da je riječ o prazniku rada i rekla da svatko od nas, kada ga prozove, ustane i kaže čime mu se roditelji bave i šta bi voljeli da biti kad odrastemo?***** *Kada je došao red na mene rekao sam: "Moj tata privremeno radi, leži na tračnicama... Svako jutro se obuče kao da ide na posao u staru firmu, koju je sad kupio striček Luka koji je nekada bio portir, i ode s kolegama da malo leže na pruzi, a mama zalupi vrata i kaže: "Dabogda vam naletio teretni iz Siska kad niste htjeli sa Lukom u stranku..."***** *Mama je završila neki teški fakultet, ali u tubi za diplomu sad drži flašu rakije za koju tata ne zna, pa otpije nekoliko "semestara" čim on izađe iz stana... Posle se svađa sa susjedom čiji muž često pijan piški u liftu... a on radi u nekom ministarstvu kao ekspert za nešto...***** *Inače, mama je nekada radila u banci, ali joj je šefica dala otkaz zato što se ispostavilo da ima previše škole da bi ostala na radnom mjestu koje se sviđalo šeficinoj kozmetičarki, i premale grudi da bi je prebacili na šalter... ***** *Htjela je prodati tatinog starog "juga" i dedin 'Orden rada sa zlatnim vjencem' i skupi novce za neku "četvorku" - rekli su joj da za te pare ne moze srediti ni kurje oči, a kamoli da nabaci tranzicione grudi...***** *Na sreću, ona susjeda nije zlopamtilo, pa ponekad pozove mamu da joj za 500 kuna ocisti stan, opere i ispegla veš, okreči sobu... i oriba lift kad se susjed "ekspert" vrati s posla. Nije susjedi teško da to i sama napravi, ali nema vremena od kada se zainatila da zavrsi srednju školu... Kaže da uspješnog muža mora pratiti i ambiciozna žena, a i ne može je drugačije ubaciti kod sebe u ministarstvo kao savjetnicu... Što se onog dijela "šta bih volio biti kad odrastem" tiče, tu sam baš bio u nedoumici! Mislim, dvojim da li da postanem tajkun, kao Đurin tata, u cijoj firmi razrednica popodne radi kao sekretarica, pa joj se i u školi ponekad omakne da stričeku Jozi kaze "šefe", ili da postanem političar?***** *Kada smo bili mali, Djurin tata, stricek Jozo, cesto je išao u Gradišku, valjda su tamo imali vikendicu, ali mama nikada nije htjela da vodi i Djuru kada bi vikendima išla u posjetu. Koliko sam shvatio, on se tamo aktivno bavio poljoprivredom i izgleda da mu je bas super išlo čim je posle nekoliko godina kupio nekoliko firmi, pa za njega danas rade cak i nekoliko striceka policajaca, koji su nekada dolazili po njega da ga vode u vikendicu, a on im lupa čvrge, tjera ih da rade sklekove i ne daje im plaću. Stvarno ne znam da li to ili da idem u veleposlanike? Tata je više za ovo drugo, narocito otkad su javili da je neka polugola teta pokušala ući u Sabor, a on dreknuo na televizor: "Ostavite je na miru - čula žena da je politika kurva, pa došla kod svojih! Eto, sad imate kvorum!" "Dobro je, sine, izgleda da j..u još nekog osim nas u mozak" - okrenuo se prema meni i pomilovao me po glavi, dodavši: " U veleposlanike će tebe tata, u veleposlanike, ali da koji put pozoveš i tatu u taj veleposlanički klub kad vam dođu ovakve delegacije u uzvratne posjete"... Moj uzor je striček Vlado, on se tuče i psuje za plaću i nitko ga ne tjera u kut kao mene...***** *Inače, izgleda da se situacija kod tate na poslu popravlja, otkad im je bio u posjeti neki fini stricek, Rasim, tata se više ne vraća onoliko ukočen kući dobili su neke anatomske uloške za dugotrajno ležanje na tračnicama, pa sad kaže da mogu tako i do penzije!***** *Mama i dalje navija za onaj teretni iz Siska, hvatajući se za"diplomu" sve češće, a ja za tu penziju koju tata spominje - kaže to je sigurna lova na koju mogu računati ukoliko se ostvari mamina želja? Eto, priznajem da mi ni poslije svega nije ništa jasnije zašto je taj 1. maj toliko važan datum kad od cijele obitelji radi samo baka, umjesto da se kod kuće odmara i gleda španjolske serije? Mada, nije joj loše - po cijeli dan sjedi ispred nekog WC-a i daje ljudima toalet papir u zamjenu za neku siću... Kaže da često sretne i neke od svojih bivših studenata, oni joj daju više para nego što treba, i ne traže kusur. Otpjevao sam mami i tati pjesmu koju nas je učiteljica naučila - "Da nam živi, živi rad" - dobio sam šamarčinu od tate, a mama me je gađala diplomom... Tek sad ništa ne razumijem - zašto slavimo nešto što nas sve nervira? Jebo ti praznik kad su svi ljuti na njega ! ------------ lp, borivoj http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
Želim se ponovo nadati
Želim se ponovo nadati Učili su nas općim moralnim načelima: Kada smo mi bili mali, roditelji, profesori, susjedi, prijatelji i kumovi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Što su bili bliži ili stariji, utoliko su takva naša osjećanja bila jača.Bilo je neodgojeno suprotstavljati se starijima, učiteljima ili nadređenima. OSJEĆALI SMO ISKRENO POŠTOVANJE. Imali smo povjerenja u starije, jer su bili roditelji, majke,ili rodbina sve djece, grupe u ulici ili škole u gradu... Danas smo tužni zbog svega onoga što smo izgubili,zbog onoga što će plašiti naše unuke jednog dana. Ljudska prava za kriminalce.... ? Ograničena prava za poštene građane... ? Vraćati dugove i biti budala... ? Amnestija za prevarante... ? Pošteni su glupi... ? Ne iskoristiti nekoga, znači li to biti budala... ? Što se to događa s nama??? Profesori pretučeni u školama, manipulacije u bankama, eksploatacija radnika,korupcija u bolnicama i sudovima, prijevare, krađe, otmice, ubojstva.... Rešetke na našim prozorima. Izolirani u vlastitim svjetovima.Djeca traže nagradu da bi završila školsku godinu?Mobilni u torbama za vrtiće?Važniji je Armani od diplome!?Coca - cola važnija od zagrljaja?Važniji je plazma TV ekran od razgovora!?Važnija je šminka od zajedničkog sladoleda!? Kakve su to vrijednosti?Kako je moguće da je sve što nam je bilo važno nestalo, ili postalo smiješno?Vratimo se temeljima života i osudimo nedostatak etike, morala i poštenja ... Budimo Ljudi sa velikim slovom, koji grade bolji, pravedniji svijet, u kome ljudi poštuju druge. Hoću skinuti rešetke s prozora i staviti cvijeće!Hoću ponovo živu ogradu umjesto zidova, neprobojnih vrata, kamera,,......Tjelohranitelja!?? Želim sjediti na stazi i držati otvorene prozore i otključana vratau toplim noćima ... Hoću ponovo poštenje kao motiv ponosa. Hoću ispravan karakter, čiste ruke i pogled u oči! Hoću solidarnost. Hoću nadu, radost, povjerenje ... Hoću da se vrati stvarni život,jednostavan kao kiša,čist kao travanjsko nebo,lak kao lahor pred zoru.Zajednički i jednostavan svijet, ljubavi, samilosti i solidarnosti ... Pošaljite ovo svojim prijateljima,vjerujem da nas puno tako misli i želi isto. Oznake: obitelj |
Običan radnik
OBIČAN RADNIK
Nikada nisam prisluškivao tuđi razgovor. Ali, jedne večeri, kasno, prolazeći našim dvorištem, ulovio sam se da baš to činim. Moja je žena razgovarala s najmlađim sinom, a on je sjedio na kuhinjskom podu. Potiho sam se zaustavio uz stražnji ulaz kako bih ih čuo. Izgleda da je čula kako se neka djeca hvale kakav posao imaju njihovi očevi. Kako su svi veliki direktori… a onda su pitali našeg Boba: »Kakva je karijera tvog oca?« počeli su ispitivati. Bob je tiho mrmljao gledajući u stranu: »On je običan radnik.« Moja divna žena pričekala je da svi odu, a onda je našeg malog sina pozvala unutra. Rekla je: »Moram ti nešto reći, sine,« ljubeći ga u jamicu na bradi. »Rekao si da je tvoj tata običan radnik, što je točno. »Ali čini mi se da ne znaš što to točno znači, pa ću ti objasniti. U rastućoj proizvodnji, koja našu zemlju čini velikom, u svim trgovinama, skladištima i kamionima, koji svakodnevno prevoze teret…, u svakoj novoj kući koja se gradi, zapamti to, sine, rade obični radnici koji omogućuju da se obavi tako veliki posao.« »Točno je da direktori imaju lijepe stolove i da ostanu čisti cijeloga dana. Planiraju kako da dobiju velike poslove… šalju dopise. Ali da bi se njihovi snovi ostvarili, zapamti to, sine, potrebni su obični radnici koji taj posao obave.« »Kad bi svi šefovi napustili svoje urede i kad ne bi radili godinu dana, kotač proizvodnje i dalje bi se okretao – i to punom brzinom. Ako ljudi poput tvog oca nisu na poslu, nema proizvodnje. Potrebni su obični radnici da taj posao obave!« Ulazeći kroz vrata, obrisao sam suzu i pročistio grlo. Oči su mu zasjale od veselja kada je skočio s poda. Zagrlio me je i rekao: »Bog, tata, ponosan sam što sam tvoj sin… Jer ti si jedan od onih ljudi – važnih ljudi – koji rade velike poslove.« Ed Peterman ----------- lp, boro http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
PISMO JEDNOG HRVATA, Jebena istina
borivoj
PISMO JEDNOG HRVATA,Jebena istina "Dragi moji političari, Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh. Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, oporbi ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljoprivredne, turističke zemlje...moje domovine Hrvatske... u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko - "Go kurac". Od žitne Slavonije ste uspjeli napraviti ledinu..."nogometno igralište"... na kom "utakmica" nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? - čestitam vam! Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma Gorskog Kotara i Like pa sad drvene stolice koje su napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana...jer eto...oni to mogu, a mi ne. Čestitam vam i na tom što ste od svjetski poznate hrvatske brodogradnje napravili to da nas čisto veseli kad brodogradilište "3.Maj" sklopi ugovor u vrijednosti 800 dolara pa radimo kanue za somalijske naručitelje. Ponosim se s vama. Čestitam, uspjeli ste! Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše obitelji pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama...čestitam vam od srca. Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po 15tak tisuća radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu...a danas?...danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist...za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam. Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim "malim" ljudima javljanje na javne natječaje u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama. Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju...ne jednu...ne dvije tvornice...vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju...sve sve sve...i više od SVE. Zadnjeg kojeg sjebavate je kamenolom koji se bavi eksploatacijom bračkog kamena...kamena za kojim ludi cijeli svijet, baš vi ste uspjeli sjebat. Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba - za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama, al baš ono, što bi reko Edo Majka - pravo pravo! Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim obiteljima za jeftine pare otišli na ta 2 jebena tjedna...2 tjedna mora...2 tjedna u kojima su padali romantični poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 tjedna mora...a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama. Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj...visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori: - Stari, možda sam si uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama. Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki...inače zidar...nazove pa kaže: -Krule prijatelju... kud sve ovo ide u pičku materinu... suze mi na oči od muke idu! Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se...tu sam ja da se ponosim vama. Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa 500 000 branitelja kao da smo ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te u tu brojku ugurati sebe...svoje rođake...rođakove rođake...i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno...mislim...ne rat...nego to sve papirnato sprovesti i napraviti...ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem. Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne mirovine i činove...oh...pobogu...pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991...1992...sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira...pukovnika... jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama. Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi hrvatski čovjek koji je tek izašao iz srednje škole jer osim što ništa ne zna raditi nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama. Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji Hrvatska, ali zna da postojite vi. Čestitam...i naravno...ponosim se vama. Ne mogu vam opisati koliko sam sretan što ste svojevremeno uzimali radnicima 2 i 4% od plaća i tako godinu i nešto...a sad ste digli i PDV na 25%. Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda...puzi...gmiže...a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama. Čestitam vam i na ulasku u Europsku Uniju čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama...kako ja tako i moja veš mašina. U samo 20 godina sjebali ste sve. Sve što se na hrvatskom jeziku izreći iz usta dade, vi ste sjebali. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE - BA - LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo...PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek...superčovjek...jebeni SUPERMAN. Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: - Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! - te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec. Oprostite mom Mrkom na psovanju...a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas...jer vi ste iskreni i pošteni...zato se ja i ponosim vama. Čestitam vam! Vaš Krule" -------------- lp, boro http://budan.blog.hr/ Oznake: obitelj |
Darujmo sebe kroz poklon
Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srdačnom pozdravu, čime se kaže „Hvala“ za neko dobročinstvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike. Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, često mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj jučer. No, posvetimo li mu pažnju koju zavrjeđuje, osjetit ćemo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osjećaje, osvijestiti buđenje, disanje, ustajanje, hodanje. Suočit ćemo se sa mogućnosti izbora stava, riječi, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ćemo se skrivati iza iluzije bespomoćnosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život. Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov značaj, izostaje „buđenje“, pa nastavljamo u začaranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima. Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlučio je promijeniti život na način, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obično određuje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako. Dvjesto godina poslije, čovjek je u potrazi više nego ikada. Unatoč naprednih tehnoloških dostignuća i ideja, čini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer većina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje, neosjetljivost je prisutna na svim razinama, među svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osjećaje, ostavljajući prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest. Kad nas u ovakvom stanju nađu financijske poteškoće i kakve god krize, osjećaj bespomoćnosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osjećajima. Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djelić prirode, puki smo siromasi. Izlaz nam blokiraju razni čimbenici, a jedan od značajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i čvrsto se drže čak i onda kada smo odlučni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka čvrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo neće nedostajati. Dobre navike, korisni dnevni rituali, će nam pomoći zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene neće poljuljati nego će obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogućem ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat će nas u promjenama i prijelazima iz očekivanog u neočekivano. "Mi smo ono što uvijek nanovo činimo. Izvrsnost dakle, nije čin nego navika." kaže slavni Aristotel. Kad bi znali sa potpunom sigurnošću, da će svaka mala stvar koju danas učinimo biti kasnije prisutna u našoj budućnosti i u budućnosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosjećanje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privlačimo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote. Neki čovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vraća, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadajući se da će promijeniti svijet. Ova priča nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje će producirati daljnju dobrotu. Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodajući mu iz dana u dan sve veću vrijednost, a sve u interesu da se dobro osjećamo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da će nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najvećom energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo. Neka nam strpljenja i ljubavi! Ana Karlović Oznake: obitelj |
Međunarodni dan borbe protiv siromaštva
Međunarodni dan borbe protiv siromaštva S jučerašnjeg Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva odaslana je zabrinjavajuća poruka da su mnogi na rubu siromaštva. S jučerašnjeg Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva odaslana je zabrinjavajuća poruka da su mnogi na rubu siromaštva. Istovremeno, nacija smo koja se u mnogo čemu ponaša poput rastrošnog pijanog milijardera, ne cijeneći svoj novac, rad, trud i vrijeme, a na mnogo bogatije nacije, što cijene svaki svoj novčić, gledamo kao na sitničave, škrte, hladne. Ponašamo se poput pijanih milijardera u mnogo čemu – bacamo hranu, ne volimo kovanice, ne čekamo da nam se vrati kusur u lipama, piše Glas Slavonije Profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, doc.dr. Željko Požega, otkrio je za Glas Slavonije kako je odnos hrvatskih građana prema sitnom novcu jedan od niza pokazatelja potpuno iskrivljenog sustava vrijednosti koji se godinama stvara, a uglavnom se projicira kroz djelovanje političara na vlasti i preko medija. NE DOLAZE PO VRIJEDNU ODJEĆU Komotni smo i kada je riječ o odjeći. U kemijskoj čistionici s dugogodišnjim radom kažu da im je veliki problem – nedolazak mušterija po očišćenu garderobu. 'Naša obveza je čuvati je mjesec dana. Po isteku, nazivamo mušteriju i podsjetimo je da dođe po očišćenu odjeću, ona kaže da svakako hoće, no ništa pa takvu robu znamo čuvati i tri, četiri godine. A u pitanju su kvalitetni kaputi, pernatice, sportske jakne... Na kraju tu odjeću podijelimo ljudima u potrebi', kažu u jednoj kemijskoj čistionici. Dok je ljeto prošlo u katastrofičnim ocjenama o sušnoj 2012., što za sobom vuče nestašicu i poskupljenje hrane, u povodu Međunarodnog dana hrane izbačen je podatak kako Hrvati u smeće godišnje bace čak četiri milijarde kuna hrane. Svaki građanin Hrvatske godišnje je baci stotinjak kilograma i vrijedne 930 kuna. S druge strane, stvarnost su nam brojne pučke kuhinje. 'Naša broji 50 korisnika koji dolaze preko Centra za socijalnu skrb, odnosno Ministarstva socijalne politike. Kod nas se hrana ne baca, a ono što je ostane podijelimo kroz nekoliko besplatnih obroka. O bacanju nema ni govora jer naša uloga je nahraniti gladna usta', kaže o 'drugoj strani medalje' naše stvarnosti predsjednik GD Crvenog križa Đakovo Đuro Brataljenović. Olako ostajemo bez hrane i tijekom žetve i berbi. Zbog nepažnje, nemara, starih prikolica, u transportu, pri predaji, skladištenju, godišnje rasipamo oko 30.000 tona uroda. Dok naš ratar evidentno gubi, time profitiraju samo ptice. Iako ni jedna služba u nas ne vodi podatke o tome, predsjednik HPK Matija Brlošić kaže da se za izračun godišnje rasutog uroda može uzeti jedan posto tzv. rastura u pojedinim dokumentima pri obračunu na predaji uroda. 'Prema toj računici, ako je naša prosječna proizvodnja oko tri milijuna tona uroda, kukuruza, pšenice, soje, suncokreta... proizlazi da se u transportu i pri predaji rasipa oko 30.000 tona robe', kaže Brlošić. Tako u ptičjim kljunovima završavaju milijuni kuna, a rasipanje desetaka tisuća tona uroda, tj. izostanak tih količina na tržištu, remeti isto to tržište hrane te utječe na njeno poskupljenje. Ušteda na malim stvarima 'Izgubili smo nešto što smo nekada imali, a to se kolokvijalno zove domaćinski način ponašanja – svaka domaćica zna da se ne može uštedjeti na kupnji hladnjaka jer se kupuje jednom u 10 godina, ali zna da se može uštedjeti na malim stvarima. Taj duh smo izgubili. Zašto – ne znam, ali očito je da samo na nekim velikim potezima ne možemo uštedjeti, a sitne stvari smo zaboravili. Naravno, i dalje ima ljudi koji prije potrošnje svaku lipu okrenu pet puta', kaže splitska psihologinja Mirjana Nazor. Za naš opći mentalitet kaže da je u okvirima bahatosti. 'Često znamo reći: Ma, što je jedna, tri kune?! Treba se vratiti na svakodnevne troškove gdje popijemo kavu viška, gdje na akcijama kupimo ono što nam uopće ne treba. Istina, to za taj dan nije nikakva potrošnja, no za mjesec, godinu dana jest. Sramimo se da će netko drugi vidjeti da čekamo kusur od 10 lipa, a u mnogo bogatijim zemljama to je normalno. Možda tome pridonosi besperspektivna situacija pa je mnogima rezon: Tko zna što će biti sutra, pa hajde da danas živim kao beg. Možda ne vidimo svrhu u štednji. Mi smo sebi u mentalnu sliku ugradili imperativ 'ostati galantan'. Nitko nas nije učio da je normalno izboriti svoja prava, a zauzimanje za sebe, svoja prava na fin, pristojan način u psihologiji nazivamo asertivno ponašanje', kaže Nazor www.Tportal.hr također skinuto sa http://www.magicus.info/ - > bglavan - nick Oznake: obitelj |
< | ožujak, 2016 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv