Koliko god bio trivijalan nekakav materijalni poklon, više mu se pažnje posveti nego lijepoj gesti ili srdačnom pozdravu, čime se kaže „Hvala“ za neko dobročinstvo u potrebi. A zapravo ni ne znamo pravu vrijednost takvih poklona, ni ne zavirimo u njih, uvjereni da se daju prazni, tek iz navike.
Takav odnos smo stvorili i prema vrlo vrijednom poklonu, kojeg svako jutro dobijemo kao naš osobni dar. Novi dan. Umjesto da ga otvorimo i damo pažnju svakoj sekundi, često mu niti vrpce ne razvežemo, jer „ionako znamo što je unutra“, uvjereni da je isti kao i onaj jučer.
No, posvetimo li mu pažnju koju zavrjeđuje, osjetit ćemo energiju koja oblikuje naše želje, misli i osjećaje, osvijestiti buđenje, disanje, ustajanje, hodanje. Suočit ćemo se sa mogućnosti izbora stava, riječi, djela i reakcije, svega što oblikuje naš karakter. Prestat ćemo se skrivati iza iluzije bespomoćnosti i prihvatiti moralnu odgovornost za vlastiti život.
Nažalost, navikli smo da nam svane novo jutro, iz navike ga uzimamo zdravo za gotovo što zamagljuje njegov značaj, izostaje „buđenje“, pa nastavljamo u začaranom krugu navika i stvorenih uvjerenja koje upravljaju našim životima.
Prije više od 200 godina, dr. Benjamin Franklin je bio u potrazi za moralnim savršenstvom, kada je shvatio da mu životom upravljaju navike. Odlučio je promijeniti život na način, da neke od svojih najgorih navika pretvori u neke od najboljih osobina, jer kako je rekao „naša neto vrijednost se obično određuje onim što je preostalo kad se od naše dobre motivacije oduzmu naše loše navike.“ Izumio je cijeli sustav koji mu je pomagao da se kroz snagu volje riješi loših navika i negativnih karakternih osobina. I nije išlo lako.
Dvjesto godina poslije, čovjek je u potrazi više nego ikada. Unatoč naprednih tehnoloških dostignuća i ideja, čini se da je stvoren samo privid blagostanja i prosperiteta, jer većina ljudi pati. „Borba za život“ potroši sve vrijeme i sve strpljenje, neosjetljivost je prisutna na svim razinama, među svim generacijama i prema svem životu planeta. Svatko je sagradio maksimalni zid oko svoje duše, a druženje s prirodom sveo na minimalnu razinu. Sve to guši dobre osjećaje, ostavljajući prazninu u koju se naseljavaju tuga, depresija i bolest.
Kad nas u ovakvom stanju nađu financijske poteškoće i kakve god krize, osjećaj bespomoćnosti i jada nas vodi u krivnju, u gadan konflikt sa samim sobom. Caruje nestašica jer obilje nije negdje tamo vani, ono raste, buja i cvijeta, unutar nas u skladu sa našim osjećajima.
Znamo da možemo imati sve bogatstvo svijeta, ako nemamo ljubavi, poštovanja i vremena za ljude, za svakog živog stvora, za svaki djelić prirode, puki smo siromasi.
Izlaz nam blokiraju razni čimbenici, a jedan od značajnih su naše navike. One dominiraju našim životima i čvrsto se drže čak i onda kada smo odlučni riješiti se onih loših, a njegovati samo one dobre. Potrebno je silno strpljenje i snaga volje, ali ako je odluka čvrsta, a cilj svetinja, ni jedno ni drugo neće nedostajati.
Dobre navike, korisni dnevni rituali, će nam pomoći zadržati unutarnju ravnotežu, u tijeku smjenjivanja stalnih životnih ciklusa, tako da nas promjene neće poljuljati nego će obogatiti sve aspekte našeg života. Dnevni ritual vježbanja, povremeno duboko disanje tijekom dana, dobra prehrana u mogućem ritmu, njegovanje dobrih odnosa, sve ono što podržava naše zdravlje i harmoniju, održat će nas u promjenama i prijelazima iz očekivanog u neočekivano.
"Mi smo ono što uvijek nanovo činimo. Izvrsnost dakle, nije čin nego navika." kaže slavni Aristotel.
Kad bi znali sa potpunom sigurnošću, da će svaka mala stvar koju danas učinimo biti kasnije prisutna u našoj budućnosti i u budućnosti naših prijatelja, silan bi trud ulagali na strpljivost, ljubaznost i ljubav i to bi nam postala navika. Njegujemo li ovakvu naviku, pa usprkos jurnjavi i problemima, pokažemo svakodnevno ljubav, brigu i suosjećanje prema svemu što živi, donosimo radost u druge živote, a u naš privlačimo one lijepe energije ugode koje otvaraju neki novi svijet. Na nama je samo da posijemo sjeme dobrote.
Neki čovjek je 1784. godine zamolio Benjamina Franklina, da mu posudi novac. Franklin mu je posudio novac, ali pod uvjetom da mu ga ne vraća, nego da u nekom trenutku pomogne nekome drugome u potrebi. U 2000-toj ovo je bio predložak za film „Šalji dalje“, u kojem Haley Joel Osment, igra dječaka koji je pokrenuo lanac dobrote, nadajući se da će promijeniti svijet.
Ova priča nam može poslužiti za promišljanje da kod davanja ili primanja poklona, oni budu sjeme koje će producirati daljnju dobrotu.
Dragi ljudi, dijelimo razmišljanja i saznanja, gradimo dobar odnos, dodajući mu iz dana u dan sve veću vrijednost, a sve u interesu da se dobro osjećamo, dobro izgledamo, da se damo svijetu u našem najboljem izdanju. Nadam se da će nam svaki novi dan biti poticaj da budemo najsretniji, najzdraviji, sa najvećom energijom, bez obzira na godine koje nosimo i uvjete u kojima živimo. Da budemo, zapravo, naša najbolja verzija koju samo zamisliti možemo.
Neka nam strpljenja i ljubavi!
Ana Karlović
Post je objavljen 23.10.2012. u 08:10 sati.