zaposlenost
|
Zaposlenost je moguće predstaviti ,prema široj definiciji, kao pojam koji oslikava potencijalnu mogućnost raspoloživog ljudskog radnog kapaciteta za proizvodnju nekog dobra ili pružanja neke usluge Naime,“uža definicija“mogla bi se odnositi na korištenje tog kapaciteta u definiranom prostoru i vremenu, počevši od njegovog korištenja kao jedinične vrijednosti pa do njegovog poimanja kao cjelovite društvene vrijednosti. U ekonomiji se pak taj vidokrug gledanja usredotočuje na pitanja i sadržaje koji vežu probleme radne snage počevši od radnog mjesta uvjetno rečeno(ergonomija),pa sve do njenih globalnih aspekata utjecaja(demografski, gospodarski,politekonomski) .Zaposlenost je razumljivo najuže korelirana s dohotkom i efikasnošću, moguće je čak ustvrditi kako su te kategorije zamjenske(supstituirajuće),odnosno kako korelacija njihovih vrijednosti bitno određuju rast i distribuciju dohotka, odnosno reprodukciju ekonomskog procesa u kontinuitetu. Zaposlenost također u, odnosu na makroekonomske aspekte gledanja, primarno korelira demografske probleme počevši od pitanja ponude i potražnje radne snage njenih potreba i odlika , strukture i potencijala dohotka pa do pitanja distribucije bogatstva njegove raspodjele te moralnih, etičkih političkih i geopolitičkih pitanja koja se u samom tom procesu javljaju. Zaposlenost kao pitanje socioekonomskog izazova, naćina korištenja i razvoja tehnologije, te potebe i rasporeda radne snage u ekonomskom procesu duboko je povezano sa strukturom ekonomije i društva, odnosno s razvojem tehnologije i pravaca njenog korištenja počevši od mirnodopskih sadržaja pa do tehnologija i tehnika ratovanja.Međutim zaposlenost nije samo egzistencijsko pitanje(rad i dohodak), već ono determinira poziciju čovjeka u društvu počevši od njegove volje i utjecaja na rad i život, dakle egzistencijskih izazova pa sve do pitanja rasta i razvoja.Otuda sve veći pritisak najšireg pokreta mišljenja i djelovanja na do jučer ovdje usko promatrane probleme i njihove sadržaje. U povijesti je poznat sukob zaposlenosti i tržišta(intervencionizam, List-Hamilton tijekom 19.st. ), danas uslijed jačanja političkih napetosti uzrokovanih razlikama u dohotku injegovoj distribuciji, te duhovnim i ideološkim kontroverzama ponovno se obnavljaju trgovinski ratovi fundirani na geopolitičkoj ekonomskoj i vojnoj moći.Isto je tako poznat u povijesti sukob između čovjeka i radne tehnike(luditi) što je danas moguće usporediti s rastom tehnologije i globalnim migracijama. Polazeći upravo od zaposlenosti kao jednog od generirajućih činitelja rasta i bogatstva pokušavaju se socijalni i etički problemi podrediti tom diktatu,što vrijedi i za suprotan postupak kada se problemi zaposlenosti isključuju iz ekonomskog kriterijalnog izričaja.Međutim svaka isključivost u pristupu tim problemima upravo diskvalificira njihovu vjerodostojnost i utjecaj što su otkrile suvremene revolucije i krvavi ratovi upravo tijekom 20 stoljeća. Povijesno gledajući zaposlenost se kao ekonomski i društveni, pa konačno i kao politički i geopolitički fenomen javlja već u najranijim vremenima pisane ekonomske povijesti.Još u razdoblju ere faraona pokretani su javni radovi koji su povećavali nacionalno bogatstvo ali i zaposlenost , što je kao metoda poticanja rasta dohotka ostalo vrijediti do današnjih dana.Aristotel koji je definirao elemente ekonomskog sustava i ekonomske fenomene vrijednošću do naših dana , govori o radu kao izvoru bogatstva, također on unosi u komponentu rada njegovu podjelu na umni i fizički pridajući prednost prvome od njih .T.Akvinski izjednačava vrijednost rada neovisno o njegovom pojavnom obliku(umni, fizički) polazeći od toga da je Isus rođen, radio i živio u obitelji fizičkih radnika. Valja naglasiti kako podjela rada na dva predočena aspekta sve manje zaokuplja znanost u funkcionalnom pogledu pridajući prednost cjelovitom radnom učinku temeljenom na tehnologiji i poznavanju procesa.P.Le P. Boisguilbert(17st.) zaposlenost definira kao skup znanja kojeg grade klase koje i stvaraju dohodak.R.Cantillon(17st) zaposlenost izdvaja kao činitelja vrijednosti i naravno njemu pripadajuću društvenu strukturu. J.Locke(17st) rad i zaposlenost prepoznaje ne samo kao izvore bogatstva, već i kao uporišta jednakosti islobode.Sukob merkantilista i fiziokrata u 18st. oko činitelja bogatstva(rad na zemlji-trgovina) bitno je odredio raspravu oko izvorišta vrijednosti do današnjih dana.Naime fiziokratizam je determinirao ekonomski proces kao radnu teoriju, dok je liberalizam na prvo mjesto stavio profit tržište i konkurenciju.J.Stouart(18.st.) ističe zaposlenost kao ključ poticanja proizvodnje i dohotka.B.Mandeville(17st) naglašava kako zaposlenost ne treba vezati isključivo na odnose ponude i potražnje radne snage(tržište) već je nužna i državna intervencija zbog nacionalne(društvenog mira i socijalne složenosti tog problema).Vidljivo njegove preporuke, bez navođenja imena i vremena u kojem su nastale, zvuče iznimno aktualno.J. Bentham(18st) utemeljitelj utilitarizma, premda okrenut u svojoj ekonomskoj filozofiji potrošnji ipak istiće kako bez zapošljavanja nema dohotka pa predlaže minimalnu nadnicu(korist-rad-potrošnja).Saint-Simon(18st) u najavi industrijalizacije i dominacije industrijske proizvodnje kao nadolazećeg ekonomskog i društvenog diktata , ističe zaposlenost i radničku klasu kao polugu dohotka i uspostavu sustava socijalne pravde .D.Ricardo(18st) kao i većina klasičara polazi od faktorske uvjetovanosti mehanizma vrijednostipa pa razumljivo radnu snagu i zaposlenost locira u središte vrijednosnog sustava.R. Malthus(18st) uvodi u kriterijalni sustav ekonomije demografski faktor tvrdeći kako zaposlenost nije u stanju slijediti potrošnju budući da se raspoloživi resursi povećavaju aritmetičkom progresijom, a stanovništvo geometrijskom.K.Marks(19st) polazeći od radne teorije vrijednosti zaposlenost najuže povezuje s pojavom i ulogom radničke klase koja sobom donosi promjenu klasnih odnosa u društvu i to revolucijom.U teorijama 20 st. fenomen je zaposlenosti u snvom širem aspektu relativno slabo zastupljen. Ideje Keynesa i Hayeka duboko u provedbenom smislu suprostavljene, razmatraju pitanja zaposlenosti međutim na relativno izjednaćenoj razini interesa s tom razlikom što jedni govore o dragovoljnoj nezaposlenesti, a drugi o prisilnoj.istodobno u njihovim teorijama prevladava pitanje institucionalne strukture ekonomije i društva nad organskim pitanjima. Ideje 20 st. lociraju upravo zbog toga problem radne snage kao pitanja zaposlenosti i nezaposlenosti.Sada se, za razliku od prošlostoljetnih gledanja, pitanjima (ne)zaposlenosti pridaje sve veća pozornost sukladno stajalištu o utjecaju radne snage i na proizvodnju ali i na potrošnju.Moguće je primjetiti kako zaposlenost djeluje na rast proizvodnje i potrošnje, dok nezaposlenost suprotno na njihovo usporavanje i pad. .Međutim ono što u zamislima i teorijama i dalje ostaje aktualno jesu pitanja odnosa radne snage i kapitala ne primarno na nacionalnoj već poglavito na globalnoj razini.Naime kako uravnotežiti globalni radni učinak prema cilju uravnoteženja globalnog dohotka . Teorijskih odgovora ovdje nemamo osim zastarjele ideje o primarnoj distribuciji dohotka kriterijem jedinične potrošnje, što naravno zbog razlike u razvijenosti ali i g brojnih drugih prirodnih razlika diljem globusa nije bar za sada moguće razriješiti.Naime odnos radne snage i kapitala pokreće pitanje naćela ravnoteže i proizvodnje i potrošnje što kada bi hipotetički globalni dohodak bio teritorijalno i socijalno izjednaćen nekom odlukom nebi moglo funkcionirati zbog dohodovnih odstupanja i disproporcija izazvanih ne samo povijesnom veći prirodnom raznolikošću. Primječuje se, posebice nakon keynesove revolucije, kako pitanje zaposlenosti postaje sve više snažna poluga politike.Valja naglasiti kako je takvo stajalište duboko pogrešno budući da je zaposlenost primarno ekonomski problem.Interes politike za probleme (ne)zaposlenosti ukazuje na nemoć ekonomske misli da taj problem nekom višom odlukom objektivno razriješi. Naime kao u i u većini naraslih ekonomskih kontroverzi percepcijom makroekonomskog uma i ovdje problemi postaju sve složeniji, što ekonomska načela i principe temeljito degradira ukoliko nema teorijski fundiranih odgovora .Danas kada se stremi globalnom kriteriju percepcije povijesti razvoja otvaraju se nove dileme.Naime nije moguće objasniti zašto bi stanovnici Afrike ili juga Europe trebali imati niži standard od Sjevernoeuropskih, američkih ili stanovnika Australije Uz rečeno treba naglasiti kako zaposlenost pojedinačno a na razini društva i istaknuto veže probleme psihološke a ne samo sociološke prirode premda se drugi nalaze još uvijek u središtu interesa. Naime, pozicija čovjeka u procesu rada aktivira ga kao društveno korisnog činitelja što razvojem tehnologije rezultira suprotno tvrdnjama o potiskivanju ljudskog sentimenta u tom procesu. Rastuće ekonomske, političke i sociološke kontroverze pokazuju kako ih je moguće pomiriti jedino na razini konsensualnih ciljeva.To znaći otklon svih suprostavljenih interesa od „produktivnih“ prema humanim, što se pri današnjem stanju svijesti svijetskih lidera čini nemogućim već u pristupu? U Zagrebu, 28.04.2019. B.Lokin Oznake: ljetovanje - prvi red uz more |
