|
ANALIZA GLOBALNIH BILANČNIH TRENDOVA RAZMJENE METODSKE NAPOMENE Ovaj rad se temelji na analizi tekućih platnih bilanci pojedinih velikih globalnih regija,isto tako interesnih i političkih integracija i vodećih gospodarskih nacija suvremenog svijeta.Naime, gibanja i promjene u saldima tekućih bilanci ovdje izabranih entiteta odlučujuće utjeću na pravce kretanja globalne razmjene, ali i na gospodarsku poziciju pojedinih subjekata u srednjoročnom razdoblju, što omogućuje prosudbe globalnih i parcijalnih dimenzija.Tekuća platna bilanca(prihodi i rashodi s inozemstvom) stari je fenomen i istodobno instrument ekonomske politike i datira iz razdoblja ranog Srednjeg vijeka kada se polazilo od postulata pozitivne platne bilance kao gospodarskog cilja za što su se zauzimali merkantilisti a u novijoj povijesti Keynes, u praktičkoj uporabi pak Japan i Kina u razdobljima gospodarske ekspanzije.Nasuprot tezi o suficitu kao pozitivnoj komponenti sustava stajali su klasičari ekonomske misli , kao i neoklasici, koji su tvrdili kako svaki poen plusa u toj bilanci predstavlja gubitak za nacionalno bogatsvo s obzirom na to da taj segment sustava predstavlja beskamatno financiranje inozemstva. .Praktična su iskustva pokazala kako pozitivan saldo ove bilance odgovara gospodarskoj ekspanziji dok suprotno u razdobljima retencije, ili pak niskog rasta, prevladava ideja o bilančnoj ravnoteži. Sukladno praktičnim iskustvima saldo tekuće platne bilance u ovom radu se temelji na razdoblju 2007-2014, s tim što držim kako je relevantne zaključke o njegovoj poziciji i realokaciji, te utjecaju na globalne gospodarske odnose moguće s velikom pouzdanošću koristiti za razdoblje do 2025 godine. Analiza i projekcija tekuće platne bilance razumljivo ne može predstavljati isključivi analitički instrument u prosudbi budućih trendova, međutim u kombinaciji s dodatnim makroekonomskim indikatorima ona ipak omogućuje u velikoj mjeri pouzdane prosudbe što kod drugih pokazatelja nije slučaj.Podaci koji se u ovom radu koriste temeljeni su na statistikama globalnih institucija(IMF,IBRD; ECB i druge). GIBANJA U RAZDOBLJU 2007-2014 U razdoblju 2007-2014. došlo je do pada obujma međunarodne razmjene-globalni je suficit tako smanjen od 1490 na 1223 mlrd usa dolara,ili za 18%, dok je istodobno deficit također smanjen od 1222 na 874 mlrd ,ili za 29%. Pokazatelji impliciraju značajnu kontrakciju vrijednosti što omogućuje zaključak o tome kako je u tih sedam godina došlo do izrazite deglobalizacije svijetskog gospodarstva.U strukturnom su pogledu(prema već spomenutim entitetima) nastupile sljedeće promjene: 2007 2014 RAZLIKA Mlrd dol. SAD -719 -390 329 JAMERIKA 9 -175 - 166 IZVOZNICI NAFTE 423 299 - 124 KINA 353 210 - 143 JAPAN 212 24 - 188 AZIJA BRZOR 185 233 48 OSTATAK.SVIJ -144 -135 9 SJEV. EUROPA 317 367 70 JUŽNA EUROPA. – 278 70 208 VELIKA BRIT. 81 -174 - 215 Napomena:Svako smanjenje salda u negativnoj bilanci predstavlja bilančnu pozitivu međutim svako smanjenje salda u pozitivnoj bilanci predstavlja bilančnu negativu;povećanje pozitivnog salda povečava bilančnu aktivu, a povećanje negativnog pasivu. Vidljivo, struktura globalnog gospodarstva prema rasporedu udjela vanjakotrgovinskih efektiva pojedinih globalnih područja nije se tendencijski izmjenila u promatranom razdoblju, međutim udio salda pojedinih grupacija doživio je značajne promjene.Neprijeporno SAD su izvršile golemu kontrakciju svog negativnog salda, što naravno ima značajne implikacije na svijetsko gospodarstvo u cjelosti.Istodobno Kina kao vodeća zemlja svijetskog gospodarstva mjereno, po utjecaju na rast, takođetr je osjetno smanjila svoj pozitivni saldo razmjene, međutim Sjeverna je Europa nastavila s rastom salda premda značajno usporenim tempom. Upada u oči kako je J. Europa promjenila negativan u pozitivan saldo i to u iznosu koji je nadmašio sve ostale primjere.Također je indikativan i saldo V.Britanije koji je od pozitivnog prerastao u ekspanzivan negativni saldo(BREXIT je moguće značajnim dijelom objasniti tim saldom).Polazeći od strukture razmjene globalnog gospodarstva po pojedinim grupacijama i u cjelosti, moguće je izvesti zaključak kako će se buduća gibanja glede razmjene nastaviti ali smanjenim tempom što će zasigurno utjecati na globalu gospodaesku sliku svijeta u nastupajućem srednjoročnom razdoblju.Potpuno je izvjesno kako će se rast u sljedećem gospodarskom ciklusu u puno većoj mjeri temeljiti na internim potencijalima i ciljevima, sukladno tome vrlo je velika vjerojatnost kako će taj rast imati sekularna obilježja.Uz spomenuto valja istaknuti kako će u nastupajućem srednjoročnom razdoblju doći i do promjena na intervalutarnim relacijama .Naime snažna kontrakcija platnobilančnog salda SAD-a rezultirala je rastom intervalutarne vrijednosti dolara,međutim takvu poziciju dolara teško je očekivati u nastupajućem srednjoročnom razdoblju.Nije moguće pretpostaviti kako će SAD ostvariti reindustrijalizaciju u srednjoročnom razdoblju i samim tim istodobno povečati konkurentnost, realnija je prosudba kako će morati odstupiti u jednom od tih dvaju ciljeva, najvjerojatnije visoke intervalutaerne pozicije dolara.Sljedeće razdoblje donijeti će sobom i nastup Kine na monetarnoj sceni i redefiniciju odnosa u IMF-u-sadašnji pariteti DTS-a (dolar 42%,euro31%,yen11%, funta8%i yuan8%) neće se više moći održavati.Razumljivo samim se time otvara pitanje primjene monetarnog činitelja u nastupajućem razdoblju Povijesna iskustva govore kako se na nedefiniranoj globalnoj platformi obično razvijaju valutni antagonizmi i rađaju valutni ratovi. KINA Premda je kriza (ekonomska) svijetskog gospodarstva počela financijskom krizom u SAD-u njen tijek i njeno globalno obilježje pokazali su kako u središtu krize stoji strukturni problem(Samuelson,Krugman) koji je posebno došao do izražaja na primjeru Kine čiji potencijali odlučujuće ( trećinski) utjeću na globalni gospodarski rast.Naime Kina je svoj gospodarski rast od oko 10% u razdoblju do krize smanjila programirano na 6%, odnosno najavila je u sljedećem rszdoblju upravo na takvoj razini fiksirani rast.Razloge tom zaokretu treba tražiti u padu njene konkurentnosti na svijetskom tržištu(ekspanzivni rast internih troškova izazvan rastom potrošnje, socijalnim, vojnim i ekološkim razlozima)., ali i kontrakcijom globalnog gospodarskog rasta u prethodnoj tablici prikazanoj.Neprijeporno, kineska gospodarska politika, što je već i potvrđeno, smanjenjenjem uvozne komponemte odlućujuće utjeće na globalnu ponudu na dva naćina: obara cijenu sirovina i energije istodobno povećava cijenu izvoznih, mahom visokotehnoloških proizvoda(terms of trade).Tim učinkom kompenziraju se gubici nastali smanjenjem stope gospodarskog rasta.Uz to Kina je uspjela održati stabilan valutni tećaj. Naime Kina je održala devizne pričuve u vrijednosti od oko tri tisuće milijardi dolara što je upravo politiku njenog stabilnog tećaja potvrdilo.Naime svi napadi na yuan u proteklih desetak godina razbili su se na deviznim pričuvama koje je Kina imala u proteklih desetak godina.(šest tisuća mlrd dolara).Međutim ono što do sada nije zabilježeno je potencijalno rastući utjecaj Kine na stabilnost američkog dolara što ona u međuvalutnim konfrontacijama do sada nije koristila.Upravo zbog svega rečenog globalna se cjenovna scena u sljedećem srednjoročnom razdoblju može prognozirati deflacijskom budući da Kina ima veliki prostor za manevar u realnom kao i u valutnom području svijetskog globala. Kineska strategija najviše je već danas pogodila zemlje proizvođaće sirovina i energije, u budućnosti njihova će pozicija biti omeđena opisanim kineskim potezima, što ovim najsiromašnijim zemljama svijeta prijeti teškim socijalnim napetostima pa i erupcijama.Istodobno utjecaj Kine na tehnološki trend i razvoj čini je u stanovitom pogledu arbitrom te scene na kojoj ona zajedno s Njemačkom i zemljama Dalekog istoka diktira tempo rasta razvijenih zemalja.Blok tehnološki moćnih zemalja danas je strukturiran oko Kine, dijela europskih zemalja i dalekoistoćnih zemalja, dok blok sirovinski orjentiranih zemalja poćiva na integraciji SAD-a, naftnih i sirovinskih zemalja i Rusije. SAD SAD su kao odgovor na krizu,poučene iskustvom iz 30.-ih godina odgovorile ekspanzivnom monetarnom politikom i forsiranom potrošnjom te supstitucijom uvoznog sadržaja(nafta).Rezultati su bili spektakularni-u razdoblju od desetak godina gospodarski je rast povećan od negativnog na gotovo 3%,dok je istodobno deficit tekuće platne bilance smanjen na od oko6% na svega 3%.Međutim opisani su trendovi doveli do jačanja dolara te nastavno do pada konkurentnosti američkog gospodarstva u situaciji kada je predočeni model iscrpio svoje mogućnosti i zaprijetio inflacijom.Naime SAD su se zbog dugotrajne deindustrijalizacije(udio prerađivačke industrije u BDP-u pao je na svega 11%) našle pred teškim strukturnim problemom budući da u proteklom desetljeću uslijed deindustrijalizacije njihova proizvodnost nije rasla, a to je razumljivo znaćilo i stagnaciju profita. Teško je stoga pretpostaviti da će ulagaći, sagledivo u srednjeročnom razdoblju, ulaziti ozbiljnije u industrijske investicije, odnosno isto tako da će se ostvariti realokacija domaćeg kapitala iz inozemstva.Dovoljno je navesti kako aktualno udio investicija u BDP-u u SAD-u iznosi 18%, dokje taj udio u Kini 48%. Takav raskorak rijetko je zabilježen u tržišnim ekonomijama suvremenog svijeta on govori o vremenskom raskoraku koji se odnosi na gotovo cijelu povijesnu epohu. Istodobno, kao što smo iz strategijskih odrednica Kine vidjeli neće biti omogućen rast energenata i sirovina a samim tim i njihovih cijena za što su SAD zainteresirane.U opisanoj činjenici moguće je možda i nazrijeti približavanje američke politike Rusiji i želja da se zajednički završi rat na Bliskom Istoku,stvori novi OPEC odnosno uspostavi široka koalcija prema Kini.U tako zamišljenoj konstrukciji računa se i na široku potporu zemalja proizvođaća sirovina i nafte čije devizne pričuve vidjeli smo brzim tempom kopne EUROPSKA UNIJA. Ova integracija i dalje se nalazi pod snažnim diktatom precjenjenog eura.Zemlje tako zvanog Sjevernog područja Europe ostvaruju i dalje povoljne rezultate premda i ovdje izvoz pomalo slabi.Potpuno je prepoznatljivo kako je to područje, poglavito Njemačka,snažno konvergira kineskoj opciji, što više kako čine njenu globalno integralnu sastavnicu. Istodobno zemlje Južnog područja snažno povećavaju izvoz i smanjuju uvoz stvarajući eurske bilančne viškove pretvarajući istodobno euro u svojevrni povijesni fetiš.Gospodarska pak situacija dijametralno je suprotna, naime upravo te zemlje nalaze se pred ekonomskim i demografskim krahom dok im izbjeglički val kuca sve snažnije na vrata.Evidentno europska gospodarska struktura je neodrživa, ali uz snažni euro i sve dalje od rješenja.Naime tako zvane zemlje Sjevera jačanje eura morati će prihvatiti kao conditio sine qua non funkcije sustava, ali one će sve teže moći nametati ekonomsku politiku jakog eura zemljama Juga, Neprijeporno zemlje će EU-a morati autonomnim odlukama mjenjati ekonomsku politiku ne bježeći i od solucije napuštanja eura ili pak njegovog viševarijantnog rješenja.Primjetno je kako različiti fondovi u okviru EU nemaju strategijsku funkcionalnost, odnosno kako je potrebna odgovarajuća organizacija(bankovni koncept)kojom bi se formirala snažna razvojna institucija(banka, fond).Nastale globalne okolnosti otvaraju perspektivu EU, međuti njene odluke moraju biti integralne u okviru jedinstvenog tržišta. V.BRITANIJA. Krizu rasta ova je integracija riješila forsiranjem potrošnje i ekspanzivnom monetarnom politikom. Međutim potpuno deindustrijalizirina zemlja i sa znatno sniženom gospodarskom konkurentnošću lišena prednosti prirodnih resursa nije uspjela održati vanjsku stabilnost pokrivajući upravo uvoznim sadržajem narasle potrošne potencijale i na njima temeljen gospodarski rast.Njen izlazak iz EU-a teško joj može donijeti potrebne prednosti tim više što je i do sada u okolnostima korištenja funte i otvorenog europskog tržišta uspjeh izostao.Engleska funta zasigurno će se suočiti sa stalnim devalvacijskim pritiscima što onda može zaprijetiti bijegom kapitala i daljnjim produbljavanjem duga. Istodobno je teško očekivati kako će duboki strukturni problemi moći biti riješeni monetarnim manevrima.Također ova će se stara integracija susretati sa sve većim interesnim raskorakon njenih članica. ZAKLJUČNO Globalna slika svijeta gledano prema reprezentativnim integralnim područjima što je u ovoj analizi učinjeno, pokazuje, kako je svijetsko gospodarstvo ušlo u proces deglobalizacije, koji se potvrđuje usporenijim gospodarskim rastom i svim posljedicama koje taj proces prate, također kako se radi o sekularnom rastu kao njegovoj konstanti, ali i o rastu koji ima naglašena obilježja globalne ujednačenosti.U novonastalim okolnostima dolazi do vidljive bipolarizacije odnosa moći između tehnološkog bloka koji čine Kina i Dalekoistoćne zemlje te Njemačka, i bloka sirovinskih i naftnih zemalja na čelu s SAD i proizvođaćima nafte. Upravo zbog tih političko –ekonomskih blokova vrlo je teško ocjeniti intenzitet i pravce odnosa u nastupajućem globalnom svijetu.Valja se nadati kako geopolitičke reference neće zasigurno detrrminirati svijet gobalne ekonomije već je s većom pouzdanošću moguće očekivati upravo obnuti slijed događaja. U Zagrebu, 15. 01. 2017. B. Lokin |
