kriza
|
KRIZA I DUGOVI 1.Kriza 2008. najvećim je dijelom ocjenjena kao malformacija globalnog financijskog sustava, što je rezultiralo promjenama u svjetskoj politici novca i kapitala. Politika novca temeljena na kordiniranoj novčanoj emisiji i skupom novcu zamjenjena je ekspanzivnom politikom („monetarno popuštanje“) i jeftinom novcu .Takvu politiku novca primjenile su anglosaksonske zemlje i Japan,dok je Europa odgodila njenu primjenu za nekoliko godina.Treba naglasiti kako je obrazac ekspanzivne monetarne politike kao antikrizna solucija znaćio povratak na keynesijanističku opciju(integralni dohodak) što se nije uklopilo u vladajuću novčanu scenu podređenu liberalnom načelu, no očito je pobjedila pragmatična sankcija što se redovito događa u uvjetima krize. Međutim unatoč uspjesima na monetarnom planu i izbjegnutoj globalnoj krizi udio dugova u BDP-u nastavio je ubrzano rasti(indeks 121), što je rezultiralo brojnim kontroverzama.Istodobno rast je BDP- bio nizak(indeks 148-stopa 3,7) prema općim ocjenama znatno ispod dosegnutog materijalnog potencijala. TABELE 20o7 2017 Indeks 2017/2007 BDP 000 mlr dol 54 80 148 DUG 000mlr dol 145 261 184 DUG/BDP 269 327 121 INVEST/BDP 24 23 95 (Predočeni podaci na prvi pogled zabrinjavaju, međutim potrebno je objasniti kako usporedba realnih i novčanih kategorija nije metodski ispravna što ipak mnogi analitičari zanemaruju). Jedan broj gospodarskih analitičara (uglavnom zagovaratelja monetarne opcije ) reagirao je upravo zbog ekspanzije dugova upozoravajuće, istodobno, sukladno tim prosudbama, i središnje su globalno vodeće monetarne institucije počele usporavati svoje novčane emisije. Suprotno takvim prosudbama strukturno orjentirani analitičari isticali su i istiću, kako sustav svijetskog novca treba redefinirati pa i mjenjati, međutim unatoč kritikama, osim jačanja kontrolnih mehanizama, ozbiljnije promjene nisu ni s njihove strane ponuđene niti polučene.Naime, u njihovoj bi opciji novac bio značajnije kontroliran, što bi međutim otvorilo brojne druge dileme posebice naglašenu poziciju države i središnje banke u sustavu. Ostaje stoga pitanje:nalazimo li se pred prijetećom novom krizom što globalni dugovi sugeriraju? 2.Sustav globalnog novca,moguće je ipak ustvrditi, vodeći računa o monetarnim i realnim kretanjima , evidentno, nije uspio odgovoriti na izazove krize iz 2009. godine unatoč golemim iznosima novca koje su u razdoblju od 2008 do danas emitirane.Ostvaren je tzv. sekularni rast koji je generiran potrošnjom i niskom investicijskom stopom.Takva dinamika rasta zadovoljila je razvijene zemlje koje su pretežito ušle u demografsku krizu što je obrnulo trendove radne snage(porasla potražnja) ,međutim ona je otvorila pretnju gospodarstvima brzorastućih zemalja i najavila novu, još oštriju prijetnju, nerazvijenim zemljama koje su odgovor za sada našle u gotovo spontanoj emigrantskoj ekspanziji prema razvijenim i brzorastućim zemljama. Aktive središnjih monetarnih institucija(000 mlr usa dolara) Godine 2009 2011 2013 2015 2018 2019(ožujak) Fed 250 260 340 510 490 369 Ecb 180 190 240 180 420 469 Para.trž . 27 29 35 34 ....... ....... Napomena: Prikazana emisija novca obuhvaća oko 70% globalne mase novca. Izvori:Fed, Ecb Emisija novca vođena politikom „monetarnog popuštanja“ stvorila je silnu masu novca na novčanom tržištima, također vidljivo je kako je rasla emisija novca i na paralelnim tržištima(fondovi, osiguravajuća društva,financijske institucije, međusobna kreditiranja ) čija emisija se događa ex nihilo, odnosno bez kontrole.Radi se o novcu kojeg emitiraju spomenute institucija kao i komitenti u financijskom i realnom sektoru međusobno. Iskustva proteklih godina pokazuju također kako se značajan iznos novca prelio na tržišta kapitala povećavajući na taj naćin vrijednost kapitala iznad njegovih realnih okvira.Taj zaokret kapitala unatoč izostanku dohodovnog potencijala mogao je biti ostvaren zahvaljujući deflacijskim tendencijama i niskim kamatnim stopama. Fenomen o kojem je riječ , valja naglasiti, još uvijek nije analitički odgovarajuće vrednovan iako je jasno kako njegove posljedice znaće povećanje vrijednosti kapitala na račun nerazvijenih zemalja i socijalnog statusa najugroženijeg dijela stanovnika. Naime,rast emisije na tim tržištima valja kazati pokrenuo je brojne kritike, ali je ubrzo je postalo jasno kako taj segment financijskog sustava nije moguće kontrolirati jer oblici emisije ovdje poprimaju karakter trampe čime još značajnije izmiću kontroli. Burzovni su indeksi rasli u sljedećim relacijama(2018/2011): BURZOVNE VRIJEDNOSTI(000 mlr dol) 2009 2011 2013 2015 2018 Ind.18/09 S P 70 88 110 160 190 271 DAX 59 120 120 178 180 305 CAC 40 45 65 80 1oo 250 NIKKEI 42 60 80 100 119 261 Neprijeporno, tendencije na području novca i kapitala otvorile su brojne dileme čija teorijska i analitička pozadina ostaje još uvijek nedorećena. 2.Budući da dug predstavlja tek transformirani kredit, onda je zakonito da monetarni sustav polazeći od naćela ravnoteže, ovdje mora osigurati paralelizam kretanja tih dviju sastavnica susta Podaci pokazuju kako kategorija kredita(novac) raste brže od kategorije duga što vodi do zaključka, kako je gospodarski trend stabilan ali, tvrdi se, zbog visokog duga usporen, odnosno, sukladno tome, kako globalni financijski sustav nije pretnja kriznim izazovima. 3. Teorijski osvrt na dužnički sindrom pruža važna objašnjenja koja se očito redovito preskaću u našem vremenu silnih informacija površnih analiza i brzopletih odgovora.Budući da je dug transformirani kredit koji nastaje u onom trenutku kada izostane naplata kredita, onda je logično da je paralelizam dugova i kredita zakonitost koja proizlazi iz načela ravnoteže.Međutim,potpuna odsutnost duga u financijskom sustavu predstavlja ideal tog sustava.Valja podjetiti kako u povijesti takav stupanj ravnoteže nije zabilježen budući da nije moguć već i zbog vremendskog činitelja i u najširem smislu djelovanja zakona diletacije.Ono pak što čini bitnu razliku između duga i kredita jest njihov dijametralno suprotan utjecaj na gospodarsku strukturu i rast. Naime kredit mjenja strukturu i povećava gospodarski rast, dok dug suprotno, zadržava staru strukturu i blokira rast.Uz rečeno treba naglasiti kako dug, u relativnom dužem vremenu,ne utjeće na gospodarski rast ako se događa u uvjetima zatvorenog sustava(što se obično zaboravlja u procesu restrukturacije), međutim u uvjetima otvorenog sustava njegov je negativan utjecaj na rast i ravnotežu izrazito naglašen. Treba istaknuti kako danas u uvjetima internacionaliziranog sustava gdje tržištem novca dominira svega nekoliko valuta, međunarodni dugovi djeluju na jedinstvenom tržištu koje je pandam nacionalnom(zatvoreno)što upravo omogućuje njihovu jednostavnu regulaciju i visoku financijsku sigurnost -dolarska,eursko,yensko idruga tržišta potpuno su internacionalna. 3.Primjećeno je u postkriznom razdoblju kada su tržišta otvorena, kako dugovi mjenjaju sektorsku strukturu u okviru nacionalnih gospodarstava , što je posebice došlo do izražaja u razdoblju nakon 2008 godine. Rast udjela duga u BDP-u od 2008. do 2017 godine Javni Gospodar. Stanovništ. Kina 20,0 65,0 27,0 Japan 55,o -2,5 -1,o Uj.kralj. 48,0 -4,0 -3,0 Zonaeur 22,0 11,0 ....... USA 39,0 7,0 -17,0 Brzor.zem. 11,0 45,o 15,0 Raz.zem. 30,o 3,0 -6,0 Intenzitet gibanja duga pokazuje kako se dugovi u razvijenim zemljama sporije povećavaju od dugova u brzorastućim zemljama, međutim rast dugova u razvijenim se zemljama koncentrira na područja javnog i sektora stanovništva što je posljedica primjenjenih mjera ekonomske politike i promjenjene strukturne konstelacije . Naime razvijene su zemlje krizu rješavale kontrolom javnih troškova i troškova stanovništva dok su brzorastuće zemlje dug rješavale gospodarskim rastom i povećavale ga stoga u sektoru gospodarstva.U odnosu na strukturu duga moguće je naglasiti njihov možebitni utjecaj na rast ,posebice u Kini.Naime u uvjetima stezanja monetarne emisije, i rasta cijene kapitala mogući je očekivati stanovite teškoće u financiranju gospodarskog rasta u brzorastućim zemljama. 4.Zaključno je moguće ustvrditi , kako ekspanzija dugova nije prijetnja gospodarskom rastu,pa niti prijetnja krizi odnosno kako prijetnja dolazi iz realnog sektora(nafta,energija,ekologija,ratni konflikti) dok financijski sektor njene posljedice može samo ubrzati i povećati.To uostalom potvrđuju sve dosadašnje krize novog vremena. U Zagrebu, 31.03.2019. B. Lokin |
