Izazovi globalnog gospodarskog sustava
|
Globalni gospodarski sustav, povijesno je potvrđeno, djeluje na jedinstvenim teorijskim i metodskim osnovicama. Tako je u ranom Srednjem vijeku vladajuća teorijska i idejna praksa bio merkantilizam(trgovina kao način stvaranja bogatstva), završetkom pak Srednjeg vijeka liberalizam (slobodna trgovina), početkom 20.vijeka intervencionizam(kontrola gospodarskih odnosa). Prevladavanje Velike krize 30-ih godina vezano je uz Keynesovu doktrinu (forsiranje interne potrošnje i izvoza), da bi 70.-ih godina prošlog vijeka i ona bila odbačena i zamijenjena liberalizmom koji postupno progresira u monetarizam a potom u neoliberalizam. Naime, pad profitne stope i hiperprodukcija, koje su tada zaprijetile svjetskom gospodarstvu, gospodarsku su misao okrenule ponovno potrošnji što je rezultiralo globalizacijom sustava i spektakularnim napretkom. Međutim 2008.godine dolazi do financijske krize koja postupno prerasta u gospodarsku krizu širokih razmjera. Što se dogodilo? Prema jednoj ekonomskoj školi (monetaristička) višak je kapitala bio nesmotreno plasiran u potrošnju, posebice stambenu, što je rezultiralo tako zvanim moralnim hazardom i u konačnici dovelo do hipertrofirane potrošnje bez pokrića (glavni protagonist te ideje je Minsky). Prema drugoj pak tezi nekontrolirani je rast potrošnje u zemljama zapadne hemisfere doveo do strukturne polarizacije globalnog sustava u kojemu je potrošnja rasla na zapadu, a proizvodnja na istoku, odnosno u zemljama u razvoju (Samuelson). Ta globalna asimetrija bila je omogućena dugom SAD-a prema Kini uglavnom, budući da su Kinezi svoj trgovinski višak prema SAD-u naplaćivali u američkim obveznicama. Na taj način SAD su tiskale dolare bez pokrića međutim uspostavljena gospodarsko-monetarna konstelacija odgovarala je jednoj i drugoj zemlji budući da je osiguravala stabilan rast potrošnje u SAD-u i također visok i stabilan izvoz Kine u SAD.To tumačenje i uspostavljeno stanje kojemu se i osobno priklanjam, bilo je brutalno prekinuto naglim skokom cijena nafte na svjetskom tržištu, što prethodno održavana brana dolara (cijene nafte bile su vezane uz dolar) zbog rasta potražnje u Kini nije mogla izdržati. Rast cijena nafte oborio je prihode američkih građana, što je rezultiralo padom potrošnje u SAD-u i veliku masu dolarskih plasmana pretvorilo u bezvrijedne papire, ali i veliki broj građana dovelo na prosjački štap. Sličan proces mogli smo u određenim detaljima pratiti i kod nas u slučaju švicarskog franka. Prve prosudbe vezane uz financijsku krizu govorile su o padu dolara, odnosno o stvaranju novih svjetskih valuta, međutim američki se dolar održao s tim što njegova uloga kao stožerne svjetske valute ponovno raste. Zašto? Na prvom mjestu dolar su poduprli vjerovnici ponajprije Kina, koja nije htjela izgubiti na devalvaciji valute svog najvećeg dužnika; također, i kinesko je gospodarstvo osjetilo posljedice globalne recesije koja je najvećim dijelom proizašla iz stagnacije američkog gospodarstva. U nastalim okolnostima gospodarstvo je SAD-a dobilo na značenju što je omogućilo otvaranje gospodarskog ciklusa u toj zemlji pretežito forsiranjem potrošnje u prvoj fazi, a onda financijskom konsolidacijom u drugoj fazi. Taj veliki manevar poduprli su poglavito Kinezi operacijom obveznica SAD-a s nadom ponovnog pokretanja ciklusa u i vlastitoj zemlji. Europska unija ostala je izvan tih procesa osuđena na resesiju i sve snažniju unutarnju političku konfrontaciju. Unija gomila sve veći vanjskotrgovinski deficit što naravno prijeti i njenoj valuti ali i općoj stabilnosti. Naime ukoliko u nekoliko narednih godina ne dođe do socijalne i političke konsolidacije Starog kontinenta kriza najširih dimenzija neće se moći izbjeći. U Zagrebu, 25. 03. 2013. |
