profit i kamata
Profit i kamata Zašto rasprava o profitu i kamati?Milenijska je to tema koja je u kršćannskoj viziji ekonomskog procesa evoluirala kao poslovna opcija , ali i ostala istodobno u antropološkom pogledu otvorena glede brojnoh kontraverzi i ideja.Posebice je to došlo do izražaja u dvadesetom stoljeću kada je rascjep između liberalne i interventne ideje poprimio evidentni utjecaj na realne ekonomske dimenzije. Pofit i kamata, valja naglasiti, dvije su kategorije ekonomskog sustava koje se najčešće razmatraju u kontekstu čvornih odrednica dohotka. Razlog je tomu što ove dvije kategorije predstavljaju realizirani(čist) dohodak također profitni mehanizam omogućje stjecanje bogatstva , poduzetničku uspješnost te rast dohotka, dok kamata, premda umanjuje vrijednost dohotka na početku reprodukcijskog ciklusa(a priori) , pruža sigurnost kapitalu glede rizika budućnosti. Profit i kamata izravnanjem prihodno-rashodne bilance bitno određuju(determiniraju) poziciju dohotka. Profit predstavlja dobitak kapitala(fizičkog i financijskog) na skali sustava vrijednosti,a kamata trošak kapitala, s tim što se njihov utjecaj na dohodak bitno razlikuje.Naime profit se definira kao pozitivna razlika između prihoda i rashoda,a kamata kao trošak kapitalskog sustava s tim što se u okviru financijskog sustava interno kamata transformira u profit. Antropološki također moguće je ustvrditi i u prvom redu , dvije se kategorije temeljito razlikuju.Naime profit čini sadržaj realnog sustava ekonomije,dok je kamata isključivo vezana uz financijski sustav.Profit je zbog toga u realnom svijetu ekonomije prepoznatljiv i može se ostvariti i u sustavu trampe te izraziti u fizički dokučivim vrijednostima, dok je kamatu moguće jedino izraziti pomoču novca i ostvariti na financijskom tržištu Profit se stoga isključivo odnosi na strukturu sustava vezanu uz vremensku komponentu(završetak ciklusa) , dok kamata anticipira vrijednosni sustav i odnosi se na budućnosti.Međutim kada ekonomska definicija ne prepoznaje višak vrijednosti(klasici) profit je uočljiv jedino na području potrošnje, pa je moguće ustvrditi kako ovdje on predstsvlja prihod od potrošnje. Kamata nasuprot tome ne podliježe izboru teorijske opcije već se potvrđuje kao jedinstvena cijena štednje(kapital) .Međutim pod snažnim svjetonazorskim i religijskim utjecajem , najprije kod jednog broja ranih skolastika u krščanstvu(Akvinski) , a onda kod islamističkih teoretika sve do danas,kamata se smatra predmetom moralne devijacije i kategorički se odbacuje(riba).Takav odnos prema kamati proizlazi iz shvaćanja novca kao izvorišta zla i razumljivo svih novčarskih patologija koje su kulturi novca također svojstvene. Pod pretpostavkom nultog odnosa,(ravnoteža) između prihoda i rashoda,moguće je definirati profit i kamatu kao dijametralno suprotno locirane relativne mehanizme glede utjecaja na dohodak -kada kamata raste profit pada i obrnuto.Naime,kamata je determinirana ponudom i potražnjom novca,a novac je determiniran odnosom štednje i potrošnje.Ako štednja brže raste od potrošnje dolazi do viška novca u sustavu i posljedično pada kamarne stope, ako pak potrošnja raste brže od štednje dolazi do manjka novca u sustavu i rasta kamatne stope. Profit je moguće identificirati na robnom i razumljivo robno-novčanom tržištu, također njega je moguće u potpunosti locirati u uvjetima trampe, dok je kamata, kao što je već rečeno, prepoznatljiva jedino na financijskom tržištu, naime kamatu bi se moglo ad hoc locirati u uvjetima trampe, međutim taj bi zahtjev znaćio poništavanje novca(vremenska komponenta) i njegovu definiciiju što se pogrešnim u povijesti pokazalo nebrojeno puta.Posljednih stotinu godina tako komunistički su sustavi formirali kamatnu i profitnu stopu kao planske komponente, međutim taj je postupak likvidirao istodobno tržište kapitala i učinio ove dvije sustavne kategorije bezpredmetnim.Čak u uvjetima parcijalnog tržišta (samoupravljanje) zbog redukcije pozicije novca kamata i profit su postali artificijelne vrijednosti. Budući da profit i kamata predstavljaju suštinu sustava reprodukcije temeljenog na vlasništvu i robnom naćinu proizvodnje, njihova analiza može pružiti važne odgovore na probleme vlasništva i reprodukcijskog sustava, ali i njegovu poziciju i razvoj u budućnosti. Profit je valja naglasiti najsnažniji motivator ponašanja u okviru sustava robno-novčanih odnosa(utilitarizam) on je stoga predmet konkurentskih nadmetanja koji redovito potiskuje sve druge motive i sadržaje.Profit se pod uvjetom potpune tržišne ravnoteže formira na temelju isključivo konkurentskih odnosa na tržištu, dok kamatu determiniraju istodobno i dijelom netržišni kriteriji već samom činjenicom što novac proizvodi središnja banka i što se nalazi pod ingerencijm države,ali i zbog činjenice što i gospodarski subjekti emitiraju novac(ex nihilo). Svjetonazorski pokušaji o kojima je prethodno bilo riječi, ukidanjem kamate isključivo su delegirali kamatnu vrijednost u sadržaj dohotka, međutim raspodjelom u okviru dohotka ona se ponovno javila kao tržišna vrijednost koju je onda bilo potrebno jednostavno rasporediti u okviru sustava vrijednosti.To također istodobno znaći da se njenom manipulacijom imitira tržište kapitala što nastavno vodi do njenog nestanka i u krajnoj liniji do nestanka tržišta i totalitarne sustavne opcije.Iskustva o kojima je ovdje riječ proživio je komunizam, ali i islamska banka kada se pojavila na otvorenom tržištu.Tijek reprodukcije međutim pokreće proces kamatno –profitne konvergencije. Kada cijene u realnoj ekonomiji padaju zbog viška robe na tržištu stvara se višak novca u sustavu koji obara njegovu cijenu na financijskom tržištu i povećava profitnu motivaciju otvarajući novi ciklus reprodukcije.Mehanizam novca međutim podložan je povijesno teorijskoj dilemi.Kod liberala novac stvara vlastito tržište on je autogenerirajuća vrijednost(Hayek), dok kod keynesijanaca( Keynes) njega nije moguće dijeliti od realne vrijednosti(dohodak). Kamata i profit formiraju se kao snažne ekonomske i društvene kategorije stoga je imperativ ravnoteže u odnosima između tih dviju kategorija zakonit. Međutim suprotno tom zahtjevu ravnoteža u njihovom odnosu stalno izostaje, što naravno pokreće brojne kontroverze pa samim tim i sustavne prijepore .Divergencija koja se javlja bilježi se od trenutka napuštanja zlatnog standarda i stalno se produbljuje.Naime u uvjetima zlatnog standarda kada novac ima unutarnju vrijednost promjena cijena jednako se reflektira na novac,kamatu i na robu(novac je roba)što sprijećava neravnotežu.Polazeći od te činjenice veliki ekonomist Hayek predlagao je autonomni novac kao stanovitu varijantu zlatnog standarda koja bi otklonila neravnotežu i omogućio usklađeni rtžišni odnos(ravnotežni) kamate i profita .Suprotno tome Keynes je ponudio manipulaciju novcem preko kamatne stope. U toj varijanti kamata i profit nalaze se u takvoj neravnoteži koja potiće potrošnju i osigurava „ravnotežu“ preko programirane kamatne stope. Kada potrošnja pada pada i profit, međutim to je trenutak kada je potrebno smanjiti kamatnu stopu kako bi se povećao profit i potakla potrošnja, i ponovno uspostavila ravnoteža.Prema liberalnoj opciji upravo intervencija u monetarni sustav stvara dugoročnu neravnotežu i obnavlja krizu.Međutim povijest, neovisno o teorijskim kontroverzama, pokazuje kako su krize bile uspješno rjašavane upravo monetarnom intervencijom.Uspostava ravnoteže na robno-novčanom tržištu uspostavlja se i dodatno utjecajem tržišta kapitala.Treba podsjetiti da se ovdje radi se o klasičnom mehanizmu nivelacije vrijednosti povijesno bezvremenskim koji je međutim u uvjetima globalne transparentnosti sustava postao visoko funkcionalan i lako prepoznatljiv.Naime, kada cijena novca(kamata) počinje padati štednja(kapital) se dislocira u pravcu tržišta kapitala i obrnuto.Radi se o mehanizmu koji prijeći naglo urušavanje kapitalskih i novčanih vrijednosti i tom procesu svojstvenu financijsku i ekonomsku krizu. U paradigmi ekonomskog načela profit je očekivana vrijednost, a kamata zadana vrijednost.U odnosu na kapital(štednja) profit znaći povećanje vrijednosti, a kamata očuvanje vrijednosti.Upravo zbog toga rast profita mora biti brži od rasta kamata.Evidento profit i kamata predstavljaju samu suštinu sustava reprodukcije temeljene na vlasništvu i robnom naćinu proizvodnje.Razumljivo pozicija ovih dviju kategorija sve se snažnije konfrontira zahtjevima regulacije sustava poglavito na područjima ekologije, energetike i regionalne komponente.Budući da se robni naćin reprodukcije temelji na konkurentnom tržištu onda niti jedna od postojećih teorijskih opcija nije u stanju razriješiti taj konflikt.Remećenje načela ravnoteže između kamate i profita generira krize rasta te regionalne i socijalne nejednakosti, postupak vraćanja ravnoteže na temelju tako uspostavljenih odnosa vodi totalitarizmu i autokraciji.Vezano uz to sama najava tako zvanog jediničnog dohotka i njegove pretnje sustavu također to zorno pokazuju. Posebice se problemi kamate kao integralne ekonomske i društvene kategorije istiću na globalnom tržištu novca gdje definicija kamate zavisi isključivo o globalnom novčarskom kriteriju što u potpunosti diskreditira nerazvijene zemlje i remeti flagrantno načelo profitno-kamatne ravnoteže(reiting institucijer).Naime umjesto da u nerazvijenim zemljama kamata pada, ona suprotno relativno raste.Valja upozoriti kako profit i kamata moraju naglašeno biti visoko respektirani u sustavu ekonomije odnosno kako ekonomska teorija mora ovim temama pokloniti izvorno značenje u odnosu na sustav reprodukcije u cjelini. Oznake: ljetovanje - prvi red uz more |