Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
nedjelja, 11.09.2022.
Ephraim Kishon: „Kod kuće je najgore“ i druge knjige
Mjesecima me nije bilo na blogu, prvo i prvo zato što sam se zarekla, a onda porekla, da ću se ove godine nastojati suzdržati od veće kupovine knjiga (nešto kao novogodišnja odluka u smjeru štednje) i da ću više čitati iz kućne biblioteke, eventualno se ponovno učlaniti u knjižnicu, reaktivirati e-book reader...
Rekla i porekla, naravno. A Interliber još nije niti na vidiku. Pa onda nisam od sramote mogla B(l)ogu pred oči.
No ipak, čitala sam ponešto iz kućne biblioteke u travnju i u svibnju, prvo u nadi da ću za Kishona moći zainteresirati djecu. Međutim, prerano je, iako smo počeli s pričama kućne tematike.
Čitala sam dakle, iz kućne biblioteke: „Kod kuće je najgore“, „Nije fer, Davide“ (odakle potječe i moja najdraža Kishonova humoreska “Veleslika strica Morrisa“, u kojoj se potanko opisuje nesreća kada postariji stric kupuje „mladima“ umjetničko djelo, sliku naivnog slikarstva koja se njima nimalo ne sviđa. Opis te slike je maestralan:
„Slika je obuhvaćala cjelokupno prostranstvo od četiri četvorna metra, skupa s gotičko-baroknim zlatnim okvirom, a predstavljala je sveukupnu židovsku baštinu. Desno, u prvom planu, dizao se gradić. Dijelom u dijaspori, dijelom u bunilu bio je okružen s puno vode i puno vrlo plavog neba. Odozgo je sjalo sunce u prirodnoj velični, dolje su pasle krave i koze. Uskim puteljkom šetao je ravir s dva svitka Tore u rokama; slijedio ga je stanoviti broj učenika Talmuda, među kojima i nekolikočuda od djece, kao i dječak koji se uočio svog trianestog rođendana priprema za Bar Mizvu. U pozadini su se vidjeli vjetrenjača, skupina guslača, mjesec, jedna svadba i nekoliko poslenih majki kako peru rublje na rijeci. Na lijevog strani otvarala se pučina s obaveznim jedrilicama i ribarskim mrežama. Iz daljine su pozdravljale ptice i obala Amerike.
Nikad u svom životu nismo vijdeli takvo zgusnuće grozote, usto još u četvorinastom obliku, neoprimitivističkom stilu i tehnikoloru.
(...)
Kad je stric Morris, ponos obitelji moje žene, otišao, dugo smo sjedili pred tom uljanom strahotom i šutjeli. Pred nama je izranjala sva tragika židovskog naroda. >Bilo je kao da se naš skromni stan dupke napunio kozama, obblacima, vodom i učenicima Talmuda.“)
Zatim sam čitala „Nema nafte, Mojsije“, „Još malo pa istina“, „Kita boli more“ (knjiga za turiste), pokušala čitati humoristički roman „Lisac u kokošinjcu“ koji sam ranije čitala, ali me nešto nije išlo ovog puta, i konačno okončala zgodu humoreskama Jaroslava Hašeka pod nazivom „Razgovor sa cenzorom.“
Onda su došle neki novi interesi, neke nove nabavke, jer do lipnja je krajnje vrijeme da čovjek odustane od novogodišnjih odluka, čak štoviše, i tako su Kishon i kućna biblioteka pali u drugi plan.
Pa poslušajmo što će dalje biti.
Oznake: ephraim kishon, humor, humoreske, nije fer, davide, židovi, obitelj, smijeh, knjige
petak, 08.07.2016.
Dragi Kishon, po tko zna koji put
Nedavno sam ponovno posjetila antikvarijat “Ezop” u Osijeku, vjerojatno najstariji, najveći i najbolji antikvarijat u ovom dijelu Hrvatske – otkad smo se vratili, nisam kupovala knjige i jedva sam dočekala da malo listam uokolo i pribavim kakvu zgodnu sitnicu za svoje police. Naravno, kao i svi antikvarijati u Hrvatskoj, pretpostavljam da i “Ezop” većinu svog prometa obavlja posredujući u kupnji i prodaji rabljenih udžbenika za osnovne i srednje škole, ali bilo mi je drago vidjeti da su se proširili na veći prostor i da unatoč gluhom razdoblju tijekom prijepodneva i tijekom ljetne sezone, u njihovom prostoru ima i muvinga i posjetitelja.
I tako sam opet “ubola” dva Kishona: “Raj u najam” i “Nema nafte, Mojsije”. Samo da vam napišem uvod u “Raj u najam”:
Odaziv je bio slab. Došao jedan čovjek, s debelom ženom za petama, pa je nakon kratka obilaska rekao da će se ovo s prvim škropcem pretvoriti u pravu blatnu kupelj, što od kiše, što od kapanja sa stabala. A kladi se u što bilo da će zimi biti ledeno da ti srce pukne, jer on tu ne vidi ništa ni nalik na centralno grijanje.”
I sve to tako u istom stilu. Umjesto uvoda saznajemo:
“Raj u najam” je, unatoč prilično sočnom i bogohulnom uvodu, stoga zapravo zbirka humoreski o Kishonu, njegovoj obitelji i susjedstvu. A “Nema nafte, Mojsije” je knjiga o njegovim sunarodnjacima, Izraelcima, i njihovim nacionalnim značajkama. Kao što možemo saznati i iz samog naslova:
“Što ću s ovim narodom? - zazivao je Mojsije Jahvu. - Još malo pa će me kamenovati.” “Istupi pred narod!” - rekne Jahve Mojsiju. - Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, u pustinji, pa udari štapom po pijesku i iz njega će poteći nafta, toliko da narod može dalje putovati.” Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina, podiže štap i udari po pijesku pustinje, jednom pa drugi put, i udarao je po pijesku cijelog dana i cijele noći, ali nafta nije potekla. I Jahve mu rekne: “Ne mogu vam pomoći, morat ćete dalje putovati pješice.” I putovao je narod izraelski pješice četrdeset godina i stigao u zemlju Kanaan. Ali i tu su tekli samo med i mlijeko.”
I kako da čovjek onda ne voli Kishona, i kako da se čitajući ne cereka naglas kao budala?
Oznake: ephraim kishon, raj u najam, nema nafte, Mojsije, izrael, židovi, humor, humoreska
