Stara Bookaleta
30.09.2005., petak
Goli ili obučeni oslobodilac?
Ovo na slikici, nadam se da se koliko-toliko razabire, je takozvani "spomenik oslobođenju" u centru Pazina, postavljen daleke 1951. godine. Njegov je autor danas poznati kipar Dušan Džamonja. Uz ovaj spomenik vezana je jedna nevjerojatna anegdota, prvi put javno i službeno obznanjena tek danas, na jednom skupu povjesničara u Pazinu.Priča ide 'vako: poslijeratni pazinski rukovodioci, dojučerašnji partizani, dali se na put ne bi li od Antuna Augustinčića izmolili da im napravi velebni spomenik oslobođenju. Prezauzeti Augustinčić im je preporučio tada još mladog i neafirmiranog Dušana Džamonju. OK, kažu naši partizani, i odu k Džamonji, a on im ponudi velebni kip mišićavog muškarca uzdignutih ruku i stisnutih pesti, no međutim golog. Ajoj, zabezeknuše se partizani, a ne bi li se tog junaka moglo malo obući, barem mu hlače navući? Dobro, veli Džamonja, vi plaćate, vi diktirate, i obukao je svog junaka u kamene hlače. Eno ga i danas stoji u pazinskom gradskom parku. Umjetnik je tada vjerojatno progutao knedlu, ali im, navodno, nikad nije oprostio. Navodno ih je u nekom nedavnom intervjuu i okitio zasluženim epitetima, ali nisam taj tekst još uspio naći... |
- 18:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
28.09.2005., srijeda
... al' ne smin kazat...
|
Sa svekolikom blog-populacijom moram podijeliti jednu poluinformaciju: jučer mi se dogodilo nešto lijepo, ali moram o tome šutjeti do 23. listopada. Nije nešto spektakularno, kako je moglo biti da je bilo više sreće. Riječ je o jednom skromnom uspjehu. Skromnom, ali ipak uspjehu. A stvarno moram neko vrijeme šutjeti o tome ;-) |
- 15:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #
25.09.2005., nedjelja
Pozivnica na Večer vampira
|
Pazinska SF&F kuća poziva vas na VEČER VAMPIRA u četvrtak, 29. rujna u 18 sati u SF&F kući na Buraju u Pazinu, Hrvatski trg bb Program: - Otvorenje izložbe "Jure Grando - vampir iz Kringe" (autori Mladen Rajko i Robert Hrvatin) - Predavanje "Vampir Jure Grando u evropskom književnom i povijesnom kontekstu" (predavač književnik Boris Perić) - projekcija dokumentarnih filmova o istarskom vampiru Juri Grandu - najava Festivala fantastične književnosti 2006. i natječaja za vampirsku priču Vašem dolasku raduju se domaćini SF&F kuće, udruga "Albus" i "Jules Verne klub" Iste večeri u 21 sat u Tinjanu održava se okrugli stol na temu "Turistička valorizacija kulturno-povijesne baštine Tinjanštine, posebno legende o vampiru Juri Grandu" |
- 21:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kako lutati Istrom a da se ne izgubite
|
Jednom ću napisati zbirku priča u kojoj će svaka štorijica započinjati rečenicom: "Istra je mala zemlja, u dva je dana možeš s kraja na kraj pješice pregaziti"... No, i u tako maloj zemlji sasvim se lijepo možeš izgubiti, jer unatoč svoj civilizaciji i turizmu, krajeva na koje su svi zaboravili ima na pretek. Posao me često vodi u takve vuko**bine, gdje jedva da ima puta, a kamoli putokaza. No, svugdje ima ljudi, i po onoj staroj uzrečici "kartu čitaj, a seljaka pitaj", ne bi trebao biti problem pronaći bilo koji put do bilo kojeg mjesta. Ha, teoretski! Već sam šesnaest godina seoski novinar, i još uvijek u središnjoj Istri ima mjesta koja me mogu itekako zbuniti (diže mi se kosa na glavi kad mi neki vikendaš kaže kako je on "dobar poznavalac Istre"). Zato mi vjerujte na riječ kad vam kažem: - za svako skretanje s bilo koje glavne ceste, iz bilo kojeg razloga, dobro je imati uz sebe preciznu zemljopisnu kartu, što noviju i što detaljniju. One stare vojne specijalke iz pedesetih godina bile su dobre, dok se u zadnjih petnaestak godina nije počelo intenzivno probijati i asfaltirati nove puteve, a stare prepuštati prirodi da ih prikrije. U tim kartama osim na ceste označene punom crtom, jako puno vrijede i oni putevi označeni samo istočkanim linijama, ponekad vas upravo oni mogu spasiti. Ako ste u turističkom lutanju, obavezno u lokalnoj turističkoj zajednici ili najbližoj gostionici uzmite sve prospekte koje imaju. - Kako zabačeni putovi često znaju zanijeti u područja gdje se iz vidokruga gube orijentiri inače vidljivi u krajoliku, dobro bi bilo imati kompas, a posreći li vam se biti u posjedu GPS-uređaja, onda ste skoro na konju. - Ako se orijentirate putokazima na cestama, pogotovo onima sasvim sporednima i lokalnima, uspoređujte informacije u okolišu s onima na karti. Putokaze na zabačenijim cestama često znaju izokretati huligani u prolazu, čak i malo jači vjetar. - Ako pitate domoroce za put, to znači da ste se već dobrahno izgubili: prava informacija može vam uštediti sate lutanja, ali u raspitivanju treba biti oprezan. Ljudi na koje naiđete često će vam reći nešto nalik na ovo: idite samo ravno ovim putem, pa kod kapelice obrnete gore, i za čas ste na asfaltu. To u praksi vrlo često znači: idete "ravno" vrlo vijugavim putem koji se nekoliko puta račva pa nije uvijek izvjesno da ste još uvijek na onom "glavnom", kad iz petog pokušaja ubodete pravi put do spomenute kapelice, ispada da on nje "prema gore" ne vodi jedan, nego tri puta, a kad konačno izbijete na asfalt, još uvijek ste usred ničega i nije baš sigurno treba li okrenuti lijevo ili desno. - Ljudi koji srećete najčešće će vam objašnjenje dati na svom lokalnom dijalektu. Ako ih ne razmijete, nemojte se praviti da ste ih razumjeli, nego pitajte ponovno za pojašnjenje. Oni će tada skužiti da ste totalni furešti, i nastojat će vam informaciju dati razumljivijim jezikom. - Kod naših domorodaca pojmovi lijevo i desno, gore i dolje, blizu i daleko, prilično su relativni. Osobno sam doživio da mi osoba koju sam pitao za put govori "lijevo, lijevo", a pritom desnom rukom pokazuje nadesno. Pitajte za konkretne toponime, za nazive zaselaka, brda, potoka, njiva, tako ćete informaciju lakše moći provjeriti na karti ili kod sljedećeg domoroca kojeg sretnete. - Kad pitate za put, uvijek pitajte za najbliži vama poznati objekt ili naselje, a ne za neko udaljenije mjesto. Informacija koju dobijete bit će tada pouzdanija (jer se do udaljenijeg mjesta može doći na više načina, ali vama je najvažnije da se izvučete iz tog labirinta u koji ste zalutali). Zato pamtite natpise s nazivima naselja i one na putokazima, to može dobro doći. - Ako vas ljudi koje pitate za put najprije pitaju koji auto imate, to obično znači da je put koji vam preporuče pogodan samo za vozila - križance traktora i divokoze, da vas čekaju blatnjave lokve u kojima lako možete zažlajfati i zaglibiti, ili pak nemoguće strmine. Tada pitajte ima li još neki drugi put. - Mislite da pretjerujem? Ako stvarno tako mislite, ajde mi objasnite kako se stiže do sljedećih mjesta: Pekasi, Kosoriga, Kunj, Šćulci, Balini, itd, itd... - Na barem dvadeset mjesta u središnjoj Istri (prostoru od Buzeta do Žminja) signal mobitela netragom nestaje. U najboljem slučaju, na mobitel vam stiže SMS poruka "Dobrodošli u Sloveniju", iako do granice ima i punih 50 kilometara. Zato je dobro da u vašoj "ekspediciji" imate mobitele barem dva različita operatera. Sretno u budućim lutanjima Istrom! |
- 11:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #
24.09.2005., subota
Poezija u "Dva ferala"
|
Evo nove književne inicijative u mom zavičaju (prenosim iz Glasa Istre): Igor Ferenac iz vodnjanskog sastava Popeye u nedjelju će biti prvi poetski gost programa pod nazivom Jutra poezije u kantunu koji se otvara u oštariji Dva ferala u spomen na dvije novinarske legende Radio Pule Renata Pernića i Giannija Tognona. Ferenac će u 11 sati u kantunu Pernića i Tognona čitati svoju neuglazbljenu poeziju. Inače, Jutra poezije bit će direktno prenošena u program Radio Pule, koja je ujedno i producent programa. Organizatori Mario Benčić i Budimir Žižović kažu da će Jutra poezije trajati od prve jesenske pa sve do prve zimske nedjelje, stoga poetska jutra imaju i svoj podnaslov Jesen u oštariji. Uz goste programa i sami posjetitelji moći će čitati poeziju koju vole. Naime, organizatori kažu da će svatko imati na raspolaganju tri minute za čitanje poezije, pa makar bila i njegova. (L. B.) Dva ferala je inače birtija malo starinskog štiha, sasvim blizu zgrade u kojoj su smještene pulske redakcije Glasa Istre i Radio Pule, u kojoj su "alternativnu redakciju" imali mnogi stari novinarski vukovi iz ova dva istarska medija. Ja tamo baš i nisam zalazio, nisam neki vuk. No, pričao sam jučer s Mariom Benčićem o ovoj inicijativi, i kaže da je ona otvorena svakome, s malom prednošću mlađim i neafirmiranim pjesnicima s istarskog područja. E, kad bismo mogli nagovoriti Tofua da tamo nastupi... |
- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #
21.09.2005., srijeda
Pisac u gostima
Ovih dana u mom malom sivom provincijskom gradiću boravi zagrebački pisac i prevoditelj Boris Perić, koji je gost grada Pazina u sklopu programa "Mreža gradova književnosti", pokrenutog prije nekoliko godina od sudionika i organizatora ovdašnjeg Međunarodnog susreta izdavača "Put u središte Evrope" (duga priča, o tome drugi put).Boris Perić je dosad objavio zbirke priča Sezona stakla (1993.), Heartland (1995.), Quatro stagioni (1998., zajedno sa Zoranom Ferićem, Miroslavom Kišem i Robertom Mlinarcem), te Groblje bezimenih (2003.), povijesnu kuharicu Priče iz bečke kuhinje (2004.), i niz prijevoda s njemačkog jezika, od kojih je posljednji roman Thomasa Bernharda Gubitnik (2005.). U posljednje se vrijeme intenzivno bavi kulturološkim i književno-povijesnim istraživanjem vampira, pa mu je stipendija "Puta u središte Evrope" za studijski boravak u Pazinu i dodijeljena za proučavanje "slučaja" istarskog vampira Jure Granda iz 17. stoljeća. Što Perić zna o vampirima, čut ćemo i na javnom predavanju/tribini, kojeg ćemo zakazati vjerojatno za sljedeći četvrtak, 29. rujna u Pazinu, detaljne obavijesti slijede. |
- 07:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #
20.09.2005., utorak
Istrakonov natječaj za 2006.
|
Hvala svima koji su ovo već objavili, a ja podsjećam: Organizacijski odbor Sedme istarske konvencije fantastike i SF-a “ISTRAKON 2006” raspisuje NATJEČAJ ZA KRATKU SF&F PRIČU 1. Na natječaj se mogu slati samo neobjavljene SF ili fantasy priče, do 5 kartica dužine (do 9000 znakova, uključujući i razmake, ni znaka više), pisane na hrvatskom jeziku. 2. Tekst mora biti otipkan ili isprintan u jednom primjerku, na pisaćem stroju ili PC-u, a obavezno je priložiti i disketu. Svaki autor može poslati najviše tri priče. 3. Natječaj je anoniman. 4. Rad mora biti obilježen šifrom. Rješenje šifre - puno ime i prezime, adresu i broj telefona, te eventualno e-mail adresu, treba priložiti u zasebnom i zatvorenom pismu. 5. Dodjeljuju se tri novčane nagrade: - Prva nagrada u iznosu od 1.500,00 kn - Druga nagrada u iznosu od 800,00 kn - Treća nagrada u iznosu od 500,00 kn. 6. Ocjenjivački odbor zadržava pravo ne dodijeliti nagrade ako tekstovi ne zadovolje kvalitetom ili uvjetima. 7. Krajnji rok za slanje radova je 15. 01. 2006. godine. Radovi se šalju poštom na adresu: PUČKO OTVORENO UČILIŠTE U PAZINU (za Istrakon) Šetalište Pazinske gimnazije 1 52000 P A Z I N 8. Nagrade će biti uručene u ožujku 2006. godine na Sedmoj istarskoj konvenciji fantastike i SF-a "ISTRAKON 2006" u Pazinu. 9. Posebna nagrada dodijelit će se za priču koja najbolje obradi neku istarsku temu 10. Ako prosudbena komisija veći broj pristiglih radova ocijeni iznimno kvalitetnima, odabrane priče objavit će se u zajedničkoj zbirci kratkih SF priča. Eto. Samo vi pišite. Ako imate ikakvih pitanja i dvojbi, javite se, ovdje ili na mail. |
- 09:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.09.2005., ponedjeljak
Kako sam upoznao astronauta
Imao sam nesvakidašnju sreću i zadovoljstvo uživo upoznati jednog pravog astronauta (što je, vjerujem gušt za svakog pravog ljubitelja SF-a). Bilo je to prije pet godina, u rujnu 2000. godine u francuskom gradu Dinardu, gdje se tijekom godine održavao niz manifestacije u sklopu njihove "Godine Julesa Vernea", među ostalim i jedan manji simpozij na kojem sam sudjelovao (kad iskopam materijale, stavit ću reportažu o tome na Simo-tamo), a istovremeno se u gradu održavala i ceremonija proglašenja prvog i jedinog bugarskog astronauta, Georgija Ivanova, počasnim građaninom Dinarda. Ivanov je letio u jednoj od onih Sajuz-Saljut međunarodnih svemirskih misija, pokazao se dosta dobrim pa je po povratku prograšen i za bugarskog nacionalnog heroja, a danas ima privatnu cargo avionsku kompaniju. Elem, master of the ceremony na fešti u čast Gerorgiju Ivanovu je trebao biti jedan francuski astronaut, koji je letio s njim u istoj misiji, i znao ruski, kojeg i Ivanov govori. Na slikici su njih dvojica snimljena prije polijetanja, to je detalj sa razglednice koju nam je Ivanov dijelio, on je onaj brkati. Međutim, potrefilo se da je baš u to vrijeme u Francuskoj bila velika frka zbog porasta cijena goriva, demonstracije vozača kamiona, blokade benzinskih crpki, pa Francuz nije fizički mogao doći. I zato su domaćini zamolili - mene da budem prevoditelj bugarskom astronautu. Kao, ja sam "tamo blizu", jezici su nam slični, pa ćemo se valjda sporazumjeti. Ha! Bugarin, naravno, govori bugarski i ruski, i natuca engleski, ja govorim engleski, francuski nemam pojma, a Bugarinove slavenske jezike razumijem koliko i bilo tko od nas. Domaći voditelj ceremonije pak natuca nešto engleski, ali nedovoljno da bi se sporazumio s astronautom. Ipak je sve dobro prošlo, i unatoč jezičnoj zbrci, uspio sam Francuzima spasiti ceremoniju.Ivanov je inače član svjetske udruge astronauta, u koju su učlanjeni svi koji su ikada letili "gore", bili Rusi, Amerikanci ili neki treći. Naravno da sam ga pitao vjeruje li da "ima života u svemiru", ali odgovor me malo razočarao: ne vjeruje, kaže, kao što ne vjeruju ni svi drugi njegovi kolege, možda s ponekom rijetkom iznimkom. Barem dok se ne dokaže suprotno, odnosno dok netko od njih "gore" ne vidi "nešto"... |
- 08:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #
18.09.2005., nedjelja
Priča o dvojici drvosječa
|
Ovo je priča koju vrlo rado pričam svima koji se žale da su prezaposleni, da nemaju vremena, da ništa ne stignu, koji neprestance negdje jure u panici, koji su opsjednuti fiks-idejama da moraju, moraju, moraju grozničavo raditi jer posao moraju napraviti, koji u tom svom radoholičarstvu zaboravljaju na one sitne radosne trenutke ljudskosti koje treba podijeliti sa svojim bližnjima, a što poslu neštetiti neće, već će mu, štoviše, koristiti. Priča ide ovako: Dvojica drvosječa dobila su zadatak nacijepati svaki po jednu hrpu drva. Hrpe su bile po svemu jednake, sjekire su im bile iste, radni uvjeti jednaki. I prionu oni na posao. Prvi je drvosječa cijepao neprestance, cijeli dan, sve se pušilo oko njega. Drugi je cijepao jednako žustro, ali je povremeno uzimao male pauze, da se odmori i obnovi snage. Na kraju dana, to je bilo naočigled jasno, drvosječa koji se povremeno odmarao nacijepao je više drva nego onaj koji je radio bez prestanka. Nadam se da dodatni komentar nije potreban... |
- 11:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #
17.09.2005., subota
Čituckanje
|
Ljeto se, u smislu ritma i ugode čitanja, bliži kraju, pa evo kratkog pregleda što se sve nakupilo. Upravo završeno: Danilo Brozović - Zeleno sunce, crna spora (izvrsna zbirka SF priča, autor je jako talentiran, uz ostalo, u nizu priča razvija cyberpunk sliku naših krajeva u bliskoj i ne baš svjetloj budućnosti); Ivo Brešan - Tri života Tonija Longina (zanimljiv, ali ipak prilično tanak pokušaj spajanja SF-a i povijesnog romana); Boris Perić - Priče iz bečke kuhinje (kuharica s nizom povijesnih zanimljivosti, neke su vrlo otkačene); Zoran Ferić - Djeca Patrasa (ne tako dobro kao što to drugi pišu, nisam uopće taj roman percipirao kao ljubavni, a efekt bi bio puno bolji da se na kraju njih dvoje nisu spetljali, ili da se spetljao s onom prvom, a ne onom drugom); M. Bjažić-Z. Furtinger - Svemirska nevjesta (klasik hrvatskog SF-a, možda neprimjereno svrstan među "omladinske romane", to je dio puta kojeg je žanr kod nas trebao prijeći, i prešao ga je na vrijeme). Čitanje u toku: Oto Oltvanji - Crne cipele (početak je jako obećavajući, riječ je o SF-krimiću autora iz Subotice); Borivoj Radaković - Virusi (prilično dosadno, za sada), Aleksandar Hemon - Hemonwood (knjiga kolumni, slična Jergovićevim Historijskim čitankama; prvih nekoliko sarajevskih su nekako nedorečene, one kasnije koje je pisao iz Amerike su puno bolje, vidjet ćemo kako će biti do kraja). I, da se pohvalim, stigao mi je poštom iz Old Headingtona, osobno od Briana Aldissa, primjerak njegovog putopisa iz 1966. - "Cities and Stones, A Traveller's Jugoslavia", malo sam prelistao, izgleda prilično duhovito, pogotovo njegova nastojanja da upozna "svoje tamo" kakvim mi to jezikom govorimo i kako ga pišemo... |
- 21:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Još jedna domoljubna :-)
|
Doma smo još u fazi domoljubne poezije, pod dojmom "pjesmica" u dječjim školskim čitankama, pa evo još jednog uratka iz naše kućne radinosti: HRVATINA Tamo ispod devet kora pod korijenom starog bora gdje akrape memla davi i k'o lakat su vel'ki mravi Tu se kote strašne ale i troglave zle aždaje tu Bjesomar prži duše što smradnim se dimom puše Tamo žive čudovišta vatra im ne može ništa Bezbroj tu je gadnog stvora pod korijenom starog bora Zmije, žabe, daždevnjaci, zmajevi i vražji đaci smradni nakot kolo pleše jedan drugom ražanj teše Zlotvori to sve su redom sa urokljivim pogledom. Al' nema straha nam pred njima jer s njima se HRVA TINA! |
- 21:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
15.09.2005., četvrtak
Domoljubna poezija
|
Ovo više ne mogu držati za sebe, moram to podijeliti s vama. Riječ je o tzv. domoljubnoj poeziji u osnovnoškolskim čitankama. Ne mogu vjerovati što sve djecu tjeraju da čitaju, štoviše, da uče naizust! Jedan takav slučaj izazvao je kulturološku reakciju u našoj obitelji. U nastavku vam predstavljam tri pjesme: jednu je napisao pjesnik i tom pjesmom muče našu djecu, jednu je napisala moja žena, a jednu sam napisao ja. A vi pogađajte koje je koja: Hrvatska Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi i ono dublje s Hrvatskom me veže, s Hrvatskom Hrvata, s patnjama njinim, sa smijehom i nadom, s ljudima me veže, te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi i kud god idem sa mnom je Hrvatska! Domoljubna U sumraku praskozorja mene zora muti, u dubini dubokoj mene dublje zove. Zove me: Oj, dođi! a niti ne znade da ja nisam ovdje. Domovina Domovino, Ti si kao grablje štono zublje kažeš svem što na njih stade. Tvoje gore mlade brane bit će rijekam' što iz sv'jeta b'jelog polja bi da plave. Al' dat im nećeš nikad iz njedra da ti vade to čim junak svaki gnjoji tvoje njive. Ispričavam se svakome čiji bi se osjećaji mogli naći povrijeđeni ma kojom od ovih pjesama. |
- 21:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
14.09.2005., srijeda
Tko su Istrijani?
|
Ponukala me Pea, svojim postom "Istrijanka sam..." (što je inače naslov jednog kuruza-hita), da sebe i vas podsjetim na jedan moj članak iz novina otprije sedam-osam godina, napisan ne iz glave nego temeljem debelog istraživanja provedenog usput (mi novinari najzanimljivije teme napravimo usput, šlepajući se uz neke uobičajeno dosadne dnevne zadatke) u nekoliko desetaka istarskih sela, od Savudrije do Premanture. Dakle, mislili ste da u Istri žive (uglavnom) Istrijani? Hm, to je samo djelomično točno, jer se Istrijani među sobom "dijele" na nekoliko desetaka malo određenijih "grupa". Te podjele ponekad proizlaze iz zemljopisno-povijesnih i etničko-jezičnih činjenica, ali ponekad baš i nemaju logike. Za prvu ruku, reći ću vam da u Istri žive, pored ostalih, Vlahi, Bezaki, Ćići, Bazgoni, Prikodražani, Bumbari, Roverci, Fućki, Krajevci, Benečani, Gorinjci i Dolinci, Boškari, Kuntražani, Dugohaljari, Kratkorepci, Pričanci, Trnoplesari, Proštinari, Kajići, Prigorci, Učkari... Za detalje, bacite oko na novu reportažu u seriji Simo-tamo, pod naslovom Vlahi, Bezaki, Ćići, Bazgoni i oni drugi.... I, da ponovim komentar ostavljen Pei: niš se ti ne sekiraj, Istra je stanje duha, a ne neke bezvezne pojavnosti :-) |
- 08:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
12.09.2005., ponedjeljak
Jules Verne Mondial
Ovog sam se proljeća u Francuskoj družio s izuzetnom ekipom ljudi: potkraj ožujka, njih (zapravo: nas) nekoliko stotina, koji su se dotad znali samo s prije devet godina pokrenute mailing-liste Jules Verne Forum, okupilo se na događaju nazvanom "Mondial Jules Verne", kojim je u tri francuska grada - Amiensu, Nantesu i Parizu, bila obilježavana stota obljetnica smrti Julesa Vernea. Naravno da sam po povratku u mojim matičnim novinama objavio o tome veliku foto-reportažu, koju sada dijelim i s vama, preko moje web-rubrike Simo-tamo.Nekima je od vas poznato da se, uz još neke moje sugrađane, Julesom Verneom bavim uz ostalo i zato što je upotrijebio Pazin kao mjesto radnje svog romana "Mathias Sandorf" iz 1885., i da zato u Pazinu imamo "Jules Verne klub", radimo "Dane Julesa Vernea" i druge slične stvari. U svijetu će fešte u povodu stote obljetnice Verneove smrti potrajati do kraja ove godine, u nekim zemljama čak i malo preko toga, kod nas tek treba poraditi na organizaciji nečeg sličnog. Radi ove vernijanske teme (koja je nekima ipak dosadna) napravio sam i poseban blog, ali tamo ipak nisam toliko često kao ovdje. Uživajte u reportaži iz Francuske (na slikici je spomen-ploča na Verneovoj rodnoj kući u Nantesu), bilo je super i volio bih opet tamo poći! |
- 08:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #
10.09.2005., subota
Brian Aldiss dolazi na Istrakon 2006!
Štovano društvo, s ponosom i zadovoljstvom javljam da je jedan od najznačajnijih živućih SF pisaca Brian Wilson Aldiss, potvrdio dolazak na 7. pazinsku SF&F konvenciju Istrakon, koja će se održati od 31. ožujka do 2. travnja 2006. godine.Brian Aldiss rođen je 18. kolovoza 1925. u Derehamu, Norfolk, Engleska. Prvu SF priču, Criminal Record, objavio je 1954. godine, a prvu SF knjigu, zbirku priča Space, Time, and Nathaniel, 1957. godine. Do danas je objavio stotinjak knjiga i osvojio po nekoliko pouta sve najznačajnije svjetske nagrade za SF. Zanimljivo je da je 1964. godine šest mjeseci putovao po tadašnjoj Jugoslaviji, a o tom je putovanju 1966. godine objavio putopis Cities and Stones: a Traveller's Yugoslavia. Objavljivanje te knjige bilo je zabranjeno u tadašnjoj Jugoslaviji, a njemu je na neko vrijeme bio zabranjen ulazak u zemlju. Ipak, 1983. godine dolazi u Zagreb na svjetski susret SF pisaca, World SF. Aldiss i dalje intenzivno putuje, piše i objavljuje, a najnovije mu je djelo ove godine objavljeni roman Jocasta. Detaljnije o Aldissu možete saznati na njegovim vrlo bogatim i sadržajnim službenim stranicama, našao sam i jednu zgodnu bibliografsku stranicu sa slikama naslovnica svih njegovih knjiga (i mogućnošću narudžbe), a preporučujem i stranicu s njegovom detaljnijom biografijom, u sklopu koje je još jedna bibliografija, i nekoliko kritičkih osvrta na njegova djela. Naravno, na vrijeme ću vas izvještavati o svim detaljima priprema za Aldissov dolazak u Pazin, a posebno o akciji prevođenja i objavljivanja hrvatskog izdanja knjige Cities and Stones. |
- 13:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #
08.09.2005., četvrtak
Ferićevi gafovi
|
Na news-grupi hr.rec.knjige razvila se dretva o gafovima u romanu Zorana Ferića "Djeca Patrasa"... pa tako kažu ljudi da je pisac pogrešno pripisao pjesmu "Djeca Pireja" Mikisu Theodorakisu umjesto Manosu Hadjidakisu; da je napisao da je CD magnetni medij; njegov lik grije konzerve u mikrovalnoj pećnici... Ha, događa se! |
- 08:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #
07.09.2005., srijeda
Ukinuli mi rubriku
|
Moje su mi matične novine ukinule književnu rubriku Knjiga za plažu (koja je u hladnije doba godine izlazila pod klimatski umjerenijim naslovom Knjiga za kauč). Od lipnja 2003. godine pa do prošle subote u mojim sam novinama objavio prikaze osamdesetak knjiga isključivo domaćih autora novije produkcije. Sve su to bile knjige koje sam pročitao, s užitkom, i osjetio poziv da o njima nešto napišem. Većina "informativnih" književnih rubrika u našim novinama zapravo se sastoji od blurbova prepisanih sa stražnjih korica, a ljudi koji to pišu, te knjige najčešće ni ne čitaju. Znam pouzdano. Ja sam ponosan da o svakoj knjizi, koju sam obradio u Knjizi za plažu/kauč, mogu još mjesecima raspravljati s, nažalost, nevelikim brojem ljudi koje zanimaju te iste stvari. Često se događalo da se moje viđenje pročitane knjige ne poklapa s nekim drugim prikazom/mišljenjem/kritikom koju bih pročitao u nekom drugom mediju. Zato sam, osim radosti što otkrivam dobre knjige ljudima koji imaju manje vremena tragati za takvima ili se u izboru ne mogu odlučiti, smatrao da doprinosim barem raznolikosti u medijskom doživljavanju naše književne scene. Moji urednici očigledno nisu tako mislili. (A nije prvi put da mi se takvo što događa: prije par godina ukinuli su mi, nakon stotinjak objavljenih nastavaka, kolumnu Šćika na šćiku, bez obrazloženja). Što se Knjige za plažu tiče, otrpio sam kad su mi naredili da sa 60 redaka smanjim rubriku na 40, otrpio sam i što je od početka ove godine rubrika često znala izostajati, "nije bilo mjesta", pa su neki tekstovi znali i mjesecima čekati na objavljivanje, no sad sam pred svršenim činom: u novinama Knjiga za plažu više izlaziti neće. Posljednji je, prošle subote, izašao prikaz "Vampirskih snova" Viktorije Faust, a napisan i poslan prikaz romana "Ljubav je sve" Krešimira Pintarića urednica mi je vratila, uz poruku "sorry, Kolegij je odlučio..." Rubrika ipak neće umrijeti. Malo nakon što je počela izlaziti u novinama, pokrenuo sam njeno web-izdanje, i gore je skoro svih osamdesetak u novinama objavljenih prikaza. Od danas, Knjiga za plažu - Knjiga za kauč postaje isključivo web-rubrika. Nadam se da ćemo se čitati i dalje. Možda će netko pitati zašto ne objavljujem prikaze ovdje na blogu, kao primjerice Knjiški moljac. Blog mi se nekako čini primjerenijim za iznošenje trenutačnih dojmova i za poticanje razmjene mišljenja, i za miješanje raznolikih drugih tema s onim književnim; a web-verziju Knjige... počeo sam raditi dugo prije nego što sam uopće saznao za blogove. Nisam ljut, iako sam očekivao da ću biti. Nisam ni razočaran, jer znam s kakvim ljudima imam posla. Moj prosvjetiteljski pokušaj još je dugo i potrajao... :-) |
- 22:13 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Porečka riba i pazinski zmaj
Svijet oko nas ispunjen je fantastičnim bićima, samo ih treba znati prepoznati, i živjeti s njima u skladu. Tako barem tvrdi, u tri dosad objavljene knjige svojih Fantastičnih bestijarija, zagrebački pisac i umjetnik Željko Zorica, koji u njima gradi biografiju demonologa, paleoantropologa, kartaša i vinopije dr. Hansa Christiana Zabludovskog, i predstavlja nam njegova otkrića i saznanja o svijetu neobičnih stvorenja, koja u nemalom broju nastanjuju i Istru. Opus Željka Zorice jedinstven je u hrvatskoj fantastičnoj književnosti, a jednom su nogom njegove knjige i u sasvim ozbiljnim razinama povijesti umjetnosti.Prikazom Fantastičnih bestijarija Željka Zorice načinjem novu rubriku na mom osobnom webu, koju sam nazvao Simo-tamo, a tu namjeravam objaviti napise i reportaže o mojim novinarskim lutanjima Istrom, Evropom, knjigama, i bespućima zaboravljene baštine, što su minulih godina uglavnom objavljivani u Glasu Istre. |
- 18:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
06.09.2005., utorak
Istarska nezavisnost
|
Rekao mi je jednom jedan naš ugledni književnik srednje generacije: "Istra je, zapravo, kao otok". Negdje u to vrijeme čuo sam da postoji neki roman u kojem se govori o Istri kao otoku. Uz malo muke, i malo sreće, pronašao sam ne jedan, nego dva romana o Istri kao otoku, jedan francuski i jedan talijanski. Prvom je romanu autor francuski pisac Francois-Regis Bastide, naslov mu je "L'homme au desir d'amour lointain" (na hrvatskom, otprilike: Čovjek koji je čeznuo za dalekom ljubavi), a objavio ga je Gallimard 1994. godine. Istra je u tom romanu država na otoku, nezavisno kraljevstvo imenom Villanovia, vrlo bogato kraljevstvo kojim vlada mlada i lijepa kraljica Ilma. Naravno, Pazin mu je glavni grad, samo što je u romanu ispao dvadesetak puta veći nego u stvarnosti. Nije to neki fantasy, kako bi pomislili na prvi pogled, već moderni roman, špijunsko-diplomatsko-ljubavna drama koja se odvija u ozračju priprema za održavanje Evropske konferencije o sigurnosti i suradnji, kojoj su domaćini Pazin odnosno Istra odnosno Kraljevina Villanovia. Radnja se događa 1985. godine, Evropa i svijet su još uvijek oštro blokovski podijeljeni, hladni rat buja, a istarsko se kraljevstvo u svemo tome drži kao neutralno. Drugi je roman talijanskog pisca istarskog porijekla, Lina Dussija, a naslov mu je "A. D. 2045 Rebus Istriano". Na njegovu početku Istra je još uvijek poluotok, a Istrijani, tamo negdje oko 2007., počinju rat za otcjepljenje od Hrvatske i Slovenije. Rat se odvija bez većih prekretnica, ali 2011. godine stravičan potres ubije stotine tisuća ljudi, i odvoji istarski poluotok od kopna. Istra postaje otok kojeg donedavni žitelji u panici napuštaju. Ujedinjeni Narodi dodjeljuju opustjelu Istru esulima, izbjeglicama koje su poslije Drugog svjetskog rata napustile svoj zavičaj bježeći pred komunizmom. Povratnici u pustoj i razorenoj Istri moraju organizirati život i ponovno sve izgraditi, kako bi stekli pravo na osnivanje nezavisne države, a što su učinili, 2045. godine dolaze provjeriti inspektori UN-a. Radim na tome da se oba romana pojave i u hrvatskim izdanjima. Time se, međutim, tema istarske nezavisnosti u književnosti ne iscrpljuje! |
- 18:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
04.09.2005., nedjelja
Hrvatska SF bibliografija
|
Bibliografija književnih djela znanstveno-fantastičnog, fantasy i horror žanra (i srodnih podžanrova) hrvatskih autora, pothvat je kojeg se, nakon skoro dvogodišnjeg dogovaranja, prihvatila ekipa entuzijasta koja se inače okuplja na NOSF forumima. Zasad je javno dostupan popis svih objavljenih SF&F&H knjiga domaćih autora, koji naravno nije konačan, nego ga dajemo javnosti na uvid i tražimo pomoć u dolaženju do svih informacija koje još nemamo, kako o knjigama s popisa, tako i onih koje na popis još nisu dospjele. S vremenom će bibliografija zahvatiti i priče, pa indeks autora, pa razne druge rubrike, sa željom da obuhvati sve što ima veze s domaćim pisanim SF stvaralaštvom, i da postane baza podataka koja će se dalje samo obnavljati podacima o tekućoj produkciji. Posao je to koji može, svjesni smo, potrajati godinama, ali netko ga, također smo svjesni, treba napraviti. Dakle, ako imate vremena i ako vas zanima domaći SF, bacite oko na popis objavljenih knjiga, ima tu zgodnih iznenađenja, a posebno je očito kako produkcija posljednjih godina izrazito raste, najavljujući dolazak zlatnog doba hrvatskog SF-a. |
- 23:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #
03.09.2005., subota
Istarska blogomanija
|
Elektronski i papirnati mediji, koliko god se onima koji čitaju i jedne i druge činilo suprotno, zapravo su dva prilično odvojena svijeta, i njihova je publika velikim dijelom različita. Zato ponekad nastojim približiti ta dva svijeta, pišući u mojim matičnim novinama o onome što se zbiva u cybersvijetu (nadajući se da to ima smisla i da ima ljudi kojima su takve informacije korisne). Potkraj prošle godine pisao sam tako o blogovima općenito, a danas mi je objavljen tekst o istarskim blogovima (mislim da bi on-line verzija trebala biti dostupna do iduće subote), jer mislim da treba i onima koji se u to baš ne razumiju ukazati da se u blogerskome svijeto događa nešto zanimljivo, uzbudljivo i korisno. U tekstu je navedeno dvadesetak blogova koji tematiziraju Istru na različite načine i različitim pristupima. |
- 12:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dvije stotke na NOSF-u!
|
Najsadržajniji, najveći, najbogatiji i najperspektivniji SF forum na domaćem mrežnom nebu, NOSF, ovih je dana prešao dvije stotine registriranih korisnika, pa na ovom jubileju od srca čestitam cijeloj ekipi koja ga već godinama stvara, i svim esefičarima koji sudjeluju u raspravama, razmjeni mišljenja i informacija, i održavanju na vrlo živahnom životu tog najznačajnijeg žanrovskog mrežnog sastajališta na hrvatskom i srodnim jezicima! Sve što ste ikada htjeli znati o SF-u, a niste imali koga pitati, tamo ćete naći, i sigurno ćete imati koga pitati. NOSF je zapravo portal, e-zine, vrlo sadržajan sajt koji u sebi ima nekoliko rubrika: redovne vijesti o SF zbivanjima iz zemlje i svijeta, elektronski fanzin s pričama i drugim produktima domaćih autora, najsadržajniji popis SF linkova, magazinske rubrike (kolumne, intervjue), no najzanimljiviji su forumi, kojih ima za svačiji ukus ili potrebu, i vrlo su dinamični. Koliko je NOSF dobar, svjedoči i činjenica da su mnogi drugi imaoci vlastitih tematskih SF foruma od istih odustali i pridružili se NOSF-u, koji udomljuje i podforume nekoliko hrvatskih SF udruga. NOSF je dobitnik i Sferine povelje za promicanje SF-a za 2004. godinu, a broj korisnika mu se u posljednjih godinu dana udvostručio. Slobodno provjerite zašto. |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.09.2005., četvrtak
Hrvatski SF na WORLDCONU
|
U Glasgowu je početkom kolovoza održan 63. Worldcon, svjetska SF konvencija, a na toj je konvenciji prvi put nakon duuugo vremena dostojno, iako skromno, predstavljena i hrvatska SF scena. Naime, za Worldcon je pripremljeno i na njemu distribuirano posebno, englesko izdanje Parseka (otprije nekoliko dana dostupno i u on-line izdanju), inače fanzina najstarijeg hrvatskog SF udruženja, zagrebačke Sfere. Zahvaljujući uredniku Parseka, Borisu Švelu, i njegovim suradnicima, krema svjetske SF scene koja se u Glasgowu okupila tako je upoznata sa živahnom i žilavom hrvatskom scenom, koja posljednjih godina buja i raste, a preko projekta Internova probija se u inozemstvo i drugim kanalima. Worldconsko izdanje Parseka, inače numerirano "redovnim" brojem 82, donosi, sve na engleskom, priče Darka Macana, Aleksandra Žiljka, Tereze Rukober, Marine Jadrejčić, Marija Berečića i Dalibora Perkovića, zatim vrlo informativni tekst Aleksandra Žiljka "Science Fiction in Croatia", SF-haiku Živka Prodanovića "Roboti u ratu", dvije table Macanovog stripa Bočko (za ovu prigodu BEMMET), te pregled hrvatskih SF konvencija kojeg je napisao Dalibor Perković. Ilustracije je, uključujući i onu na naslovnici, radio Bojan Peršić. Ovaj Parsek može fenomenalno poslužiti kao polazna informacija za bilo kojeg stranca o tome što je SF u Hrvatskoj, pa ako imate frendove vani koje bi to moglo zanimati, a cijela vas je ova priča dosad promašila, pošaljite im odmah ovaj link. |
