Stara Bookaleta
25.09.2005., nedjelja
Kako lutati Istrom a da se ne izgubite
|
Jednom ću napisati zbirku priča u kojoj će svaka štorijica započinjati rečenicom: "Istra je mala zemlja, u dva je dana možeš s kraja na kraj pješice pregaziti"... No, i u tako maloj zemlji sasvim se lijepo možeš izgubiti, jer unatoč svoj civilizaciji i turizmu, krajeva na koje su svi zaboravili ima na pretek. Posao me često vodi u takve vuko**bine, gdje jedva da ima puta, a kamoli putokaza. No, svugdje ima ljudi, i po onoj staroj uzrečici "kartu čitaj, a seljaka pitaj", ne bi trebao biti problem pronaći bilo koji put do bilo kojeg mjesta. Ha, teoretski! Već sam šesnaest godina seoski novinar, i još uvijek u središnjoj Istri ima mjesta koja me mogu itekako zbuniti (diže mi se kosa na glavi kad mi neki vikendaš kaže kako je on "dobar poznavalac Istre"). Zato mi vjerujte na riječ kad vam kažem: - za svako skretanje s bilo koje glavne ceste, iz bilo kojeg razloga, dobro je imati uz sebe preciznu zemljopisnu kartu, što noviju i što detaljniju. One stare vojne specijalke iz pedesetih godina bile su dobre, dok se u zadnjih petnaestak godina nije počelo intenzivno probijati i asfaltirati nove puteve, a stare prepuštati prirodi da ih prikrije. U tim kartama osim na ceste označene punom crtom, jako puno vrijede i oni putevi označeni samo istočkanim linijama, ponekad vas upravo oni mogu spasiti. Ako ste u turističkom lutanju, obavezno u lokalnoj turističkoj zajednici ili najbližoj gostionici uzmite sve prospekte koje imaju. - Kako zabačeni putovi često znaju zanijeti u područja gdje se iz vidokruga gube orijentiri inače vidljivi u krajoliku, dobro bi bilo imati kompas, a posreći li vam se biti u posjedu GPS-uređaja, onda ste skoro na konju. - Ako se orijentirate putokazima na cestama, pogotovo onima sasvim sporednima i lokalnima, uspoređujte informacije u okolišu s onima na karti. Putokaze na zabačenijim cestama često znaju izokretati huligani u prolazu, čak i malo jači vjetar. - Ako pitate domoroce za put, to znači da ste se već dobrahno izgubili: prava informacija može vam uštediti sate lutanja, ali u raspitivanju treba biti oprezan. Ljudi na koje naiđete često će vam reći nešto nalik na ovo: idite samo ravno ovim putem, pa kod kapelice obrnete gore, i za čas ste na asfaltu. To u praksi vrlo često znači: idete "ravno" vrlo vijugavim putem koji se nekoliko puta račva pa nije uvijek izvjesno da ste još uvijek na onom "glavnom", kad iz petog pokušaja ubodete pravi put do spomenute kapelice, ispada da on nje "prema gore" ne vodi jedan, nego tri puta, a kad konačno izbijete na asfalt, još uvijek ste usred ničega i nije baš sigurno treba li okrenuti lijevo ili desno. - Ljudi koji srećete najčešće će vam objašnjenje dati na svom lokalnom dijalektu. Ako ih ne razmijete, nemojte se praviti da ste ih razumjeli, nego pitajte ponovno za pojašnjenje. Oni će tada skužiti da ste totalni furešti, i nastojat će vam informaciju dati razumljivijim jezikom. - Kod naših domorodaca pojmovi lijevo i desno, gore i dolje, blizu i daleko, prilično su relativni. Osobno sam doživio da mi osoba koju sam pitao za put govori "lijevo, lijevo", a pritom desnom rukom pokazuje nadesno. Pitajte za konkretne toponime, za nazive zaselaka, brda, potoka, njiva, tako ćete informaciju lakše moći provjeriti na karti ili kod sljedećeg domoroca kojeg sretnete. - Kad pitate za put, uvijek pitajte za najbliži vama poznati objekt ili naselje, a ne za neko udaljenije mjesto. Informacija koju dobijete bit će tada pouzdanija (jer se do udaljenijeg mjesta može doći na više načina, ali vama je najvažnije da se izvučete iz tog labirinta u koji ste zalutali). Zato pamtite natpise s nazivima naselja i one na putokazima, to može dobro doći. - Ako vas ljudi koje pitate za put najprije pitaju koji auto imate, to obično znači da je put koji vam preporuče pogodan samo za vozila - križance traktora i divokoze, da vas čekaju blatnjave lokve u kojima lako možete zažlajfati i zaglibiti, ili pak nemoguće strmine. Tada pitajte ima li još neki drugi put. - Mislite da pretjerujem? Ako stvarno tako mislite, ajde mi objasnite kako se stiže do sljedećih mjesta: Pekasi, Kosoriga, Kunj, Šćulci, Balini, itd, itd... - Na barem dvadeset mjesta u središnjoj Istri (prostoru od Buzeta do Žminja) signal mobitela netragom nestaje. U najboljem slučaju, na mobitel vam stiže SMS poruka "Dobrodošli u Sloveniju", iako do granice ima i punih 50 kilometara. Zato je dobro da u vašoj "ekspediciji" imate mobitele barem dva različita operatera. Sretno u budućim lutanjima Istrom! |
