Pa ako nema života u svemiru onda je to uzaludno traćenje prostora.
Ne znam jel' luđa ili smiješnija ideja da se beskraj beskraja vrti oko sićušne plave točkice u njemu.Pa, da, naravno,sve se vrti oko našeg visokoobrazovanog “ja”.
Znanstvenici kažu “nema života u svemiru”samo zato jer nisu našli uslove za život slične našima,ali što ako postoje i multi dimenzije o kakvima mi ne možemo ni sanjati, gdje uvjeti za život
kakve mi poznajemo tamo su nepoznanica?Čista besmislica je da znanstvenici sve procjenjuju
prema relativnim uvjetima na zemlji, ograničeni vlastitim okolnostima,to se zove “filozofija žapca”.Jedna mudra pričica kaže; bio jednom jedan žabac koji je živio u bunaru,i kad ga je prijatelj
obavijestio o postojanju Atlantskog oceana,on ga je upitao:Što je Atlantski ocean?”
“To je velika vodena površina”, odgovori mu prijatelj.
“Koliko velika? ?”Dvaput veća od mog bunara?”
“Oh, ne mnogo, mnogo veća”,odgovori mu prijatelj.
“Koliko veća? Deset,sto puta?”
I tako je žabac nastavio računati i spekulirati ograničen iskustvom življenja u bunaru.
20.09.2005. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@jack: potpuno se slažem s tobom. Očekivalo bi se da atlantske žabe imaju drukčiju percepciju prostora :-). Baš me začudilo, dok sam razgovarao s tim čovjekom, kako mi je govorio da su svi astronauti uvjereni da tamo gore nema ničega; i zanimljivo je da je svima njima najdojmljiviji doživljaj s letova - pogled na Zemlju visoko odozgo. A tko zna, možda ne smiju iznositi drukčije teze, možda ih na to obvezuju nekakvi tajni ugovori, tko zna. Fakat je da se svi astronauti skoro uvijek zagonetno smiješe, tako i on, dobro ga se sjećam. Možda je u pitanju neka kastinska tajna, koju mi, profani svijet, ne smijemo znati...
20.09.2005. (07:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik nas oboje
Ne vjeruje on kad mu je gore mrak bio.....pa misli da u tom mraku nema života, no vara se.........
19.09.2005. (08:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gawrun
kad sam bio mali, htio sam biti marsovac
19.09.2005. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jacktheblogger
Pa ako nema života u svemiru onda je to uzaludno traćenje prostora. Ne znam jel' luđa ili smiješnija ideja da se beskraj beskraja vrti oko sićušne plave točkice u njemu.Pa, da, naravno,sve se vrti oko našeg visokoobrazovanog “ja”. Znanstvenici kažu “nema života u svemiru”samo zato jer nisu našli uslove za život slične našima,ali što ako postoje i multi dimenzije o kakvima mi ne možemo ni sanjati, gdje uvjeti za život kakve mi poznajemo tamo su nepoznanica?Čista besmislica je da znanstvenici sve procjenjuju prema relativnim uvjetima na zemlji, ograničeni vlastitim okolnostima,to se zove “filozofija žapca”.Jedna mudra pričica kaže; bio jednom jedan žabac koji je živio u bunaru,i kad ga je prijatelj obavijestio o postojanju Atlantskog oceana,on ga je upitao:Što je Atlantski ocean?” “To je velika vodena površina”, odgovori mu prijatelj. “Koliko velika? ?”Dvaput veća od mog bunara?” “Oh, ne mnogo, mnogo veća”,odgovori mu prijatelj. “Koliko veća? Deset,sto puta?” I tako je žabac nastavio računati i spekulirati ograničen iskustvom življenja u bunaru.
20.09.2005. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookaleta
@jack: potpuno se slažem s tobom. Očekivalo bi se da atlantske žabe imaju drukčiju percepciju prostora :-). Baš me začudilo, dok sam razgovarao s tim čovjekom, kako mi je govorio da su svi astronauti uvjereni da tamo gore nema ničega; i zanimljivo je da je svima njima najdojmljiviji doživljaj s letova - pogled na Zemlju visoko odozgo. A tko zna, možda ne smiju iznositi drukčije teze, možda ih na to obvezuju nekakvi tajni ugovori, tko zna. Fakat je da se svi astronauti skoro uvijek zagonetno smiješe, tako i on, dobro ga se sjećam. Možda je u pitanju neka kastinska tajna, koju mi, profani svijet, ne smijemo znati...
20.09.2005. (07:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...