sasvim osobno

Ne seri- kaze mi. Blijedo ju pogledam.
Ne piši o glupostima i ljubavnim problemima. Piši o onome što najviše voliš- kaže mi odlučno.

Postoji magična privlačnost između mene i nje. Nešto neobjašnjivo, što se ne može opisati riječima. Ne, nikako to se mora osjetiti. Ona ne govori, ona razumije. Tako jednostavno i lako.

Da, hrana ja smo u sretnoj ljubavnoj vezi :)) To je stabilan odnos pun davanja i primanja i međusobnog razumijevanja prije svega. Volim jest, to je kratki opis moje dijagnoze. Uživam u tome. Volim taj miris kad se priprema hrana. Kad zamiriše kuhana sarma sa domaćim kobasicama, grah sa zeljem i suhim mesom, punjenee paprike mmmm nema boljeg :))
Ne kužim cure koje mogu cijeli dan bit na salati. Mislim daj mi salatu pojest cu ja nju bez brige, ali daj mi uz to nešto konkretno da se najedem.
Obožavam sve mesne delikatese. Od domaćeg špeka sa lukom, kulena i njegove seke do pršuta, ma daj svee za stol da jedemo. Sa slatkim sam iz nekog nepoznatog razloga bila na VI neko vrijeme. Ali frcaju iskre zadnje vrijeme između mene i slatkog. Obnavljamo svoju vezu definitivno :))

Ako se do sad već nije moglo skužit onda cu reći sama. Ne pazim toliko šta jedem. Ako mi je fino pojest ću. Unatoč tome nemam problema sa kilažom. Na svojih 170 cm imam 55 kg. Tako da valjda treba zahvaliti genima na tome što me se hrana ne prima previše. Pa hvala vam geni! Hvala lijepa!

Pa tako da ako imate skoro kakvu priredbu gdje treba pojest i popit slobodno zovite. Nemojte se ustručavati nimalo.
Da, hrana i ja sasvim osobno :))