srijeda, 14.05.2014.

Kosovo Polje

Kako se osobno svrstavam u ljubitelje srednjega vijeka i povijesti
kao nauke, jučer sam odlučio pogledati povijesni spektakl Zdravka
Šotre koji se bavi povijesnom traumom br 1 naših susjeda Srba:
Bitkom na Kosovu Polju. Film je snimljen 1989. u raskošnoj produkciji
za ono vrijeme i odabir glumaca okupio je impresivnu glumačku ekipu:
Maestralni Ljuba Tadić u roli turskog vođe Murata savršeno je dozvao
ostarjelog i mudrog vojskovođu-časnog ratnika koji odlično poznaje
protivnika i šahovski se nadmudruje s otporom Kneza Lazara (Miloš
Žutić). Upečatljiv je i Voja Brajović u ulozi Vuka Brankovića-lika čijim
imenom Srbi dan danas časte razne izdajnike.
Unatoč strahu od svireposti janjičara, Srbe je na Kosovu Polju 1389.
porazila njihova nesloga. Lazar je okrunjen uz potporu crkve i sa tom
odlukom se ne slažu baš svi. Nekim Srbima je draže biti vazalima nego
poginuti na Kosovu pred mnogobrojnijom turskom vojskom. Gotovo
Homerijanski dijalozi čine ovu dramu srpskom Ilijadom:

Motiv Miloša Obilića (Žarko Laušević), prvaka srpske vojske, čovjeka
kojemu je viteška riječ svetija od života, mit je ravan Ahilovom.
Kneginja Milica (Gorica Popović), sintetizira mudrost i časti koja joj
preostaje kad na kolcu ugleda glavu svojeg muža Lazara. Film ima
elemente ekspresionizma, ali i naturalizma. Rijetko uspješna
epska drama, sadrži u sebi pravi omjer akcije, dijaloga, pravoslavnih
pjevanih liturgija i turskih marševa...jezivih truba rata.

Kosovo Polje mjesto je sveto, ali i ukleto. Mistična dimenzija toga
romantičnog ozračja dotiče se u filmu kroz poetične eksterijere i
monologe slijepoga lutalice koji vidi s onu stranu (Tihomir Arsić).

Ono što se od pamtivijeka u predanju srpskog naroda prenosi kao
jezgra Srpstva, danas je, priznali si to Srbi ili ne, teritorij druge
države. Pokušao sam kroz film shvatiti pobliže tu traumu zbog
koje u Srbiji dan danas padaju vlade. Približiti si tu neuralgičnu točku
Balkana koja često kuha pred šire balkanske sukobe.
Bitka na Kosovu Polju jedna je od najdužih u svijetu i traje već 653-eću
godinu. Mit o Kosovu Polju završava dobro poznatim prizorom Kosovke
djevojke (Katarina Gojković) i lirskom pjesmom o sudbinama srpskih
žena koje ostadoše bez vjerenika ne stigavši se ni udati.