utorak, 01.01.2013.

CROATIAN BUSINESS CLASS

Jedan te isti (On koji)

Jedan te isti koji nas je nahuškao, zavadio, naoružao, potapšao, zapamtio nam ime, onaj koji nas je pribrojio, oduzeo, zbrojio, zadojio, udobrovoljio i u(s)pokojio…

E upravo taj nam toči 3 dcl hladne žuje i zove nas na stadion da budemo srca vatrena:

Pivo jest mediokritetska, narodnjačka, stereotipna, gazirana, alkoholna tekućina. Pop proizvod kojega često povezuju sa gledanjem nogometa i sa stereotipom tipičnog, hrvatskog muškarca. Pivski brendovi u Hrvatskoj zarađuju mnogo i to se vidi po marketingu. U njihovim reklamama se sugerira da je puno bolje dobit na dar dvije litre piva nego enciklopediju. Žene se prikazuju kao plavuše iz viceva. Humor u tim spotovima, banalan je i uglavnom, mačo balkanski Takve poruke opasne su po hrvatsko društvo.

Osim toga, kako vrijeme realno odmiče, Piva u svojim kampanjama oslikava svojega potrošača kao svojevrsno tipično nacionalno biće. Nogomet koji snažno homogenizira nacionalnu svijest i pivo koje sve skupa raspiruje. O Hrvatima se iz tih reklamnih spotova svašta može doznati...ništa toliko novo...i Hrvati se u tmurnih zimskih predvečeri kriju pred ekranima sa kojih se svakih 5 minuta čuje poznati ulomak arije:

-The champions...!!!

Hrvatska žena pak jest ta kojoj se navodno može "prodat spika" da će sutra se desiti smak svijeta. Koliko se hrvatsko društvo uistinu može smatrati europskim?

Što jest, daklen, ono po čemu Englez jest uobražen, Nijemac discipliniran, Španjolac temperamentan? Posjeduje li Hrvat kao karakteristično biće toga štofa od kojega skrojiti nošnju za svečani izlazak iz balkanske krčme? Po čemu će nas to pamtiti prije nego nas asimiliraju, inkorporiraju i izdreniraju u pusto gmo kukuruzište?