blebeta

Briga za oca

Kako i na koji način djeca brinu o roditeljima.

To sigurno ovisi i o dobi djece tako da od petnaestogodišnjka ne možete očekivati baš neku veliku pomoć, jer u toj dobi oni su jako zaokupljeni sobom i problemima koji ih muče, ali zato ponekad udijele koji savjet.

Tako jučer iz čista mira, za vrijeme ručka, moj sin kaže ocu:

- Čuj, jučer sam na netu pročitao zanimljiv članak o tome kako se život muškarca može produžiti ako 4 puta tjedno radi ono...znaš.....ma znaš na što mislim

Jadan sav se zacrvenio i izbezumio

- Pa kako to misliš - pita otac
- E pa tako lijepo, budući da žene tako i tako žive dulje od muškaraca za mamu se ne moram sekirati, ali tebi moram napomenuti da redovito vodiš brigu o tome, kako biste zajedno uživali u starosti

Nisam znala da li bi mu rekla - pametno moje kako se ti brineš o nama tj. o ocu svome - ili bih skupa s mužem u zemlju propala. Samo sam smijuljeći se prebirala po hrani ne želeći se upuštati u tu temu čekujući nastavak. Na moju sreću započeli su razgovor o pobjedi košarkaša i ja sam odahnula.

A nakon toga meni su se u glavi rojile razne misli. Prvo mi je palo na pamet da ja baš i nisam mogla zamisliti da moji roditelji rade...ono...nekako mi to baš i nije išlo uz njih, a onda sam se glupo posramila, jer je moje dijete svjesno da njegovi roditelji...ono...rade i on im još dijeli savjete kako to radi zdravlja moraju činiti redovito.

Jesmo li pogriješili u odgoju (pogotovo ja) jer sam uvijek govorila ako što treba pitati ili reći roditeljima neka se ne srami i neka to slobodno kaže, jer mi smo oni koji mu možemo pomoći skoro u svakoj situaciji? Jesam li ga odgajala preslobodno?

Gdje treba povući granicu o kojim temama je normalno, a o kojima baš i nije, razgovarati s djecom?

Križ

Kažu da nam Bog natovari na leđa onoliko veliki križ koliko smo u stanju ponijeti. E bome čini mi se da je ovoga puta pretjerao. Nosim ja to za sada nekako, ali u posljednje vrijeme osjećam kako se sve više i više povijami kako me leđa počinju jaaako boljeti. ČIni mi se da ipak neću moći iznijeti težinu ovga križa, da ovo iskušenje neću biti u mogućnosti savladati i da ću vjerojatno puknuti.

Mjerač ljubavi

Otplovim tako ponekad u svojim mislima i ulovim se u ludim razmišljanjima.

Eto jučer sam baš pomislila kako bi bilo da postoji sprava kojom možemo izmjeriti jačinu ljubavi. Ne samo one ljubavi između partnera nego i roditeljsku, prijateljsku...jednostavno sve ljubavi.

Bila bi to sasvim jednostavna sprava. U svaku ruku uzeli bi jedan štapić koji je spojen na mjernu skalu obojanu u nijansama od bijele preko žute pa narančaste do žarko crvene, a otklonom kazaljke pokazalo bi se koliko volimo osobu koja je u našoj blizini. Što je boja intenzivnija - crvenija to je ljubav jača.

Bilo bi zanimljivo na mjeraču vidjeti vrijednosti jačine pojedine ljubavi. Sigurno bi se mnogi iznenadili rezultatima. U nekim slučajevima ugodno, jer postoje osobe koje nažalost jednostavno ne znaju izraziti ljubav, niti znakovima pažnje, niti riječima, tek iz ponekog postupka ili toplog pogleda shvati se njihova ljubav koja je zatomljena duboko u njima i kao da se boje glasno izreći, pokazati svijetu i biti ponosni što vole. Ne znam da li su te osobe tako odgojene ili možda dok su bili djeca nisu im iskazivali pažnju i ljubav javno zagrljajem, poljupcem ili nekim drugim jednostavnim gestama smatraju normalnim da se i ni tako odnose prema svojim voljenima. Možda su doživjeli neko veliko razočaranje te se boje da ih ponovo iskoriste...Smatram da puno gube, jer nema ništa ljepšeg i toplijeg kad onako bez razloga poljubimo i zagrlimo svoje dijete ili mu tek malo razbarušimo kosu. O da lijepo je to učiniti i partneru, ali mnogi to zaborave, jer kao kad si s nekim ne moraš mu stalno pokazivati da ga voliš - da ti je do njega/nje doista stalo.

Vjerujem da bi neki bili neugodno iznenađeni kad ni uz sav trud ne bi uspjeli pomaknuti kazaljaku do željene boje. Neki misle da je jača ljubav nekog bogatuna koji svojoj djevojci može kupiti dijamante od ljubavi mladića koji jedva sakupi novce da kupi svojoj djevojci skromnu ogrlicu s privjeskom od fimo mase. Pročitaju neku bezvezariju o bogatima i onda takav šablon žele staviti u svoj u život, a to je tako daleko, nestvarno, umjetno...

Imam dojam kako su ljudi u posljednje vrijeme zaboravili na one sitne, banalne stvari koje u biti čine život lijepim. Svi trče za nečim, žele se dokazati nekim boljim autom, mobitelom, odjećom, kupuju djeci nepotrebne stvari želeći dokazati kako ih vole, a kad dijete traži zajednički izlazak, šetnju ili tek razgovor za to nemaju vremena. Vole li ih roditelji doista?

Trebalo bi patentirati taj mjerač ljubavi i sigurno bi bio veliki broj onih koji iz straha ne bi nikada pristali na mjerenje, jer po nekima bolje je živjeti u zabludi....istina boli.

Holly Payne: "Djevičanski čvor".

Tužan roman o sudbini djevojke, tkalje isprepleten detaljima o turskoj kulturi, o zapostavljanju ili bolje rečeno ne poznavanju žena u Turskoj.
Saznavši neke uobičajene regule ponašanja ostala sam zapanjena i duboko dirnuta patnjom tih žena.

Knjige

Ljeto i vrućine...najbolje u knjižnici uzeti neki ljubić i...opustiti se. Upravo sam to i učinila.

Anthony Capella "Hrana ljubavi". lagano, prpošno štivo, mada malo naivno
S druge strana upoznaje nas s kuhinjom i okusima Rima i Italije što mi se dopalo. Na kraju su navedeni i recepti, a budući da smo na nedavnom putu u Budimpeštu u jednom talijanskom restoranu jeli Saltimbocca evo i prepisani recept iz knjige.

Saltimbocca - pravo rimsko jelo

Za dvije osobe potrebno je 4 teleća odreska. Umotaj ih u voštani papir i istuci valjkom za tijesto dok ne postanu jednako tanki. Preko svakog stavi krišku pršuta, a zatim dva svježa lista kadulje. Prema tradiciji trebalo bi se to učvrstiti štapićima, ali lakše je samo presavinuti teletinu i lupiti onim istim valjkom tako da se drži na mjestu, uvaljaj u mješavinu brašna, papra i može malo feferona. Zatim oko minute poprži s obje strane. Makni s vatre i drži na toplome. Natoči čašu bijelog vina ili marsale u sok od mesa i brzo smanji plamen. Dodaj malo maslaca i samo stisak limuna, a potom prelij preko mesa....

Evi i link na strancu vezanu uz knjigu thefoodoflove