Briga za oca
Kako i na koji način djeca brinu o roditeljima. 
To sigurno ovisi i o dobi djece tako da od petnaestogodišnjka ne možete očekivati baš neku veliku pomoć, jer u toj dobi oni su jako zaokupljeni sobom i problemima koji ih muče, ali zato ponekad udijele koji savjet. 
Tako jučer iz čista mira, za vrijeme ručka, moj sin kaže ocu: 
- Čuj, jučer sam na netu pročitao zanimljiv članak o tome kako se život muškarca može produžiti ako 4 puta tjedno radi ono...znaš.....ma znaš na što mislim 
Jadan sav se zacrvenio i izbezumio
- Pa kako to misliš - pita otac 
- E pa tako lijepo, budući da žene tako i tako žive dulje od muškaraca za mamu se ne moram sekirati, ali tebi moram napomenuti da redovito vodiš brigu o tome, kako biste zajedno uživali u starosti 
Nisam znala da li bi mu rekla - pametno moje kako se ti brineš o nama tj. o ocu svome  - ili bih skupa s mužem u zemlju propala. Samo sam smijuljeći se prebirala po hrani ne želeći se upuštati u tu temu čekujući nastavak. Na moju sreću započeli su razgovor o pobjedi košarkaša i ja sam odahnula. 
A nakon toga meni su se u glavi rojile razne misli. Prvo mi je palo na pamet da ja baš i nisam mogla zamisliti da moji roditelji rade...ono...nekako mi to baš i nije išlo uz njih, a onda sam se glupo posramila, jer je moje dijete svjesno da njegovi roditelji...ono...rade i on im još dijeli savjete kako to radi zdravlja moraju činiti redovito. 
Jesmo li pogriješili u odgoju (pogotovo ja) jer sam uvijek govorila ako što treba pitati ili reći roditeljima neka se ne srami i neka to slobodno kaže, jer mi smo oni koji mu možemo pomoći skoro u svakoj situaciji? Jesam li ga odgajala preslobodno?  
Gdje treba povući granicu o kojim temama je normalno, a o kojima baš i nije, razgovarati s djecom?
|
