Pila sam čaj koji je bio poput urina. Ogavne žute boje i ogavnog okusa, kao da je netko prokuhao vodu iz nečijeg vodokotlića i stavio u njega neku vrećicu čaja nepoznatih sastojaka. Grozno. Iz sakrivenih zvučnika negdje iza mene živčani muški glas se derao iz svega svojeg glasa i parao moje bubnjiće, ali bilo je nečega smirujućeg i opuštajućeg iz bijesa koji je bio priljepljen uz njegov glas. Kao da su se vaše misli utopile u buci koja je poslije postala grozna glazba koju ste potpuno razumijeli i shvaćali.
„I'm the artist,
Paints in white,
Your skin canvas,
I'll leave you scratching, gasping, screaming, screaming“
Bilo je lijepo utopiti vlastite misli u buci. Ne želim vam zapravo pričati o ogromnom neredu koji je postao moj um.
Odsutno pogledam na mali, crni, ručni sat. Prije pet minuta Leo je trebao biti ovdje, ali vidim ga na ulaznim vratima, obrazi crveni, sav uspuhan trči prema meni a ja mu se smiono nasmiješim.

„Natjerao si me da čekam“, rečem mu optužujući i gurnem ga svojim prstom u prsa kada se nagnuo prema meni da me poljubi.
„Izvini, Flo. Znaš da ne mogu otići kada mi se prohtje, makar to značilo da će me voljena čekati“, on reče i sjedne, a konobarica mu donese jednu bocu piva, jer je znala što on pije, ovdje smo se gotovo svaki dan sastajali nakon radnih sati pa zajedno odlazili doma. Kao pravi ljubavnici.

Ja odmahnem glavom, ali i dalje se smiješeći, on potegne iz svoje boce a ja zaigrano počnem svojim stopalom ići dolje-gore po njegovoj nozi. Izazivajući ga, jer premda sam bila i umorna, živčana, rastresena, svakakva nikakva i pod stresom nisam mogla propustiti niti jednu priliku da njega zafrkavam. Bilo mi je to u krvi.

On me samo pogleda s ruba boce, njegove tamne oči i kosa razbarušena je postala svjetlija zbog pozadinskog svjetla malog puba. Vidjela sam obrise njegovog tijela ali sve unutar tih nevidljivih granica je bilo crno, samo njegovo lice je bilo vidljivo i to me je smirilo. Nije samo produkt moje mašte, i dalje je ovdje, sa mnom. Jedina varijabla koja će uvijek biti sa mnom.

Spustim pogled na svoje spojene, male ruke i zagledam se u njegove inicijale istetovirane na mojoj desnoj ruci točno na zapešću na lijevoj strani, na onoj strani koju vidite postrance kada okrenete svoj dlan. Samo dva slova. L.D. Crna mala slova koja će me pratiti u vječnost. Ne treba mi njegov prsten, ne treba mi neki papir koji će dokazati njegovu ljubav prema meni. Sama njegova riječ mi je dostatna. On je vidio u što sam gledala pa je samo pružio svoju lijevu ruku i uhvatio moju desnu i jasno sam mogla vidjeti svoje inicijale na istom mjestu kao i njegove na mojoj ruci, ali sam na lijevom zapešću. F.C. Crna mala slova koja su i njemu predstavljala sve one budalaštine koje bismo dobili da smo se vjenčali. Njemu je bila dovoljna moja ljubav prema njemu, moje srce.

„Mislim da nam je to bila najbolja ideja“, ja rečem.
„I ja mislim, Flo“, on reče i nasmije se. Pravi osmijeh. Da, volim tog čovjeka, ja pomislim. Uvijek ću.

On dovrši svoje pivo, ja nekako uspijem progutati ogavnu tekućinu i onda se uhvatimo za ruke, ja za njegovu lijevu, on za moju desnu, ostavimo par novčanica za pivo i čaj i krenemo prema kući.
Nespretno izvadim ključeve iz svoje torbice, bila sam stvarno umorna, i otključam vrata, on me samo zagrli i poljubi u čelo, pa me odnese u svojem naručju do naše sobe.
Pažljivo me spusti na krevet, pa skine s mene jaknu i majicu, pažljivo odkopča traperice i izvuče me iz njih kada je uspio otpetljati čvor koji sam napravila na svojim tenisicima. Ostala sam u potkošulji, gaćicama i svojim čarapama. On me samo polegne na krevet i pokrije me dekama, poplunom, plahtom i drugom plahtom i zašuška me, a ja preumorna nisam mogla ništa ni reći. Nekoliko sekunda mi se pridružio i pritisnuo svoje tijelo uz moje a ja sam se samo zakukuljila između njegovih ruka i odahnula. Napokon.

„Što misliš, kako je Jonahu?“ Leo me upita i dotakne moj nos svojim prstom.
„Ne znam. Valjda dobro. Ali što ja znam. Ne zanima me, iskreno“, rečem nezainteresirano, premda me zanimalo i Leo je to znao.
„Dobro onda“, on reče. „Lijepo mi sanjaj“, i poljubi me u tjeme glave.

Nisam mogla zaspati neko vrijeme. Iskreno me zanimalo kako ide Jonahu i njegovoj curi ili ženi, što god mu je već bila Nia. Srodna duša možda. Da li su se stvarno voljeli? Gdje su živjeli sada? Da li su imali grupicu prijatelja kao što sam i ja imala?
Ali isto tako sam htjela održati svoje obećanje i ne smetati mu kao što ni on meni ne bi trebao. I neću.

Približim se Leovom tijelu i on omota čvršće svoje ruke oko mene. Tama me omotala i ubrzo sam usnula u snove, prisjećajući se djetinjstva, mojeg odlaska, boli, prvog tetoviranja, useljenja i traženje novog posla, upoznavanje Azre, pa Cama, pa Lea... Sve što je uslijedilo poslije, što me dočekalo i sve što imam sada. Ljubav jednog dečka i budućnost ispred nas.

Probudio me je hladan zrak na golim leđima i lagana, pažljiva i smirena putanja Leovih prsta po mojim leđima, koji je pažljivo pratio madeže i pjege na mojim leđima i stvarao od njih putokaz svojstven sam za sebe.

„Znam da si budna“, on mi tiho reče i položi mali poljubac na leđa. „Azra ti je poslala poruku i želi se s tobom naći oko 15 sati u parku. Rekla je da i ja dođem, jer se poslije mogu ići družiti s Camom. Kao, mogu to zamisliti.“
„Ja mogu“, rečem i nasmijem se, lagani hihot zatrese moje tijelo.

Oko 14 i 50 sati sam se počela pripremati a u 15 sam sjedila na našoj klupici u malenom parku koji je bio obojan jesenjim bojama, narančasto, smeđe i crveno, sve izmiješano u jednu veliku mrlju kiše, nostalgije i stabla. Azra mi je sporo prilazila, kao da prilazi ranjenoj životinji a stvarno joj želi pomoći, a u svojoj ruci je imala uzicu koja je vodila malog mopsa.

„Mogla bi požuriti malo“, ja joj rečem. Ona me pogleda i nasmije se, ali ne ubrza.

Kada je sjela pokraj mene, počela je trljati svoje ruke da se ugrije i nakon nekoliko minuta, podigla svojeg novog pasića u svoje krilo i pogledala me.

„Flo, upoznaj Jamiea“, reče i gurne mi psa pred lice.
„Drago mi je, Jamie“, uhvatim malu svjetlo-smeđu šapicu i protresem ju. „Mogla si ga nazvati Sokka“, ja kažem, a Azra se nasmije jer se sjeti onih ružnih, hladnih noći kada smo ostajale budne i gledale A:TLA.
„Drago mi je što ti se sviđa. Trebala mi je promjena. I to velika“, ona reče i počeše nervozno svoj nos. „Ovaj... Htjela sam te pitati za nešto, zapravo zamoliti da mi pomogneš oko nečega“, ona me iskreno pogleda i grčevito počne držati malog Jamiea.
„Reci“, ja kažem pažljivo, iskreno zainteresirana.
„Htjela bih da mi budeš... kuma“, ona reče i posramljeno spusti glavu. Ja odmaknem svoj pogled od nje, pogledam u čisto, plavo nebo i naslonim se leđima na klupu.
„Da, naravno. Zašto me uopće pitaš? Znaš da bih rekla da. Uvijek bih rekla da.“

Začujem njezin tihi izdah i njezine hladne nadlaktice ne mojim rukama. „Hvala ti, Flo. Ne znaš koliko mi to znači. U posljednje vrijeme... Samo mi se čini da sve propada i tako me strah da će se sve raspasti, ali ti, ti si uvijek tu.“
„Uvijek“, ja ponovim za njom, malo tužno i osjetim malu suzicu kako se spušta niz moj obraz. Uzdahnem poslije nje. „Znaš da će sve biti u redu, Azra. I znam koliko to blesavo zvuči, ali i ja sama znam da je to istina“, pažljivo spustim mali poljubac nasred njezine crvene glave i jače ju zagrlim.