Fight for something you are, die for something you want to be
Kako ime moga posta kaže... Ovo dakle nije još jedan u nizu depresivnih postova koji se nadovezuju na moje sjebano psihičko stanje. Ovo je nešto što sam odavno trebao napraviti.
Ojačati...
Sentimentalnost i dalje radi svoje. Svaki puta kada poslušam neku gothic metal pjesmu sjetim se koliko sam neovisan o drugima bio. I ismijan i odbačen s druge strane podržan i prihvaćen. Odbačen od mase, prihvaćen odonih koji su me razumijeli. Nitko i ništa nije bio ravan mojim stavovima. Mojoj vječnoj želji za nećim mračnijim... Mojoj potrebi za samoozljeđivanjem. Nikada nisam podržao ljude koji to rade iako sam i sam sklon bio ( i ostao) samoozljeđivanju.
Uvijek su mi govorili ne može zauvijek živjeti u prošlosti, blacken/joza.
Ne možeš uvijek biti nemaran dok nešto imaš kasnije patiti dok to izgubiš. to je bila poruka vjerujem.
Žao mi je što vrijeme tako brzo prolazi. 22 godine su blizu. A ja sam još uvijek ostao duboko u sebi toliko jebeno isti... Samo se pitam.. Sav ovaj moj ponos.. Moji stavovi... A gdje je ona emotiva od prije? Nekada je bol bila lijepa.... Nekada su moje pjesme bile romantične.. Emotivnije.
Danas... Ponos i čast ostalo je sve što me čini osobom... Stara osoba zatočena u novoj... Jer ona stara nije se mogla boriti životom koji živim.
Nikada nisam bio manje emotivan do sada. Uvijek sam bio i previše emotivan, doživljavao sam sve drastično. Svaki krivi potez drugih ljudi bi me povrijedio, svaki tužni trenutak bi me rasplakao.
Bio sam picka, priznajem. Ali bio bi to opet.
Ne znam više tko sam ja. Onaj koji se pogleda u ogledalo... ne prepoznaje se.
Od sljedećeg mj nastavljam pisati roman. Pokušat ću se potpuno predati tome.
Kada počnu hladni dani i kada se ljudi povuku u kuće. kada svijet oko mene utihne. na miru mogu početi pisati svoj roman koji nadam se jednog dana budem izdao.
Moji su snovi uvijek bili nešto više od ovoga kako živim.
Želio sam biti umjetnik. Baviti se pisanjem ili bandom.
Razgovarao sam s prijateljom o tome kako život mora imati smisao...
I pitam se stalno, koji je smisao moga života...
Postoji li smisao zašto sam ja tu?
Postoji li razlog sudbine ili samo nesreće zašto su me spasili kada sam pokušao samoubojstvo?
Ako je sudbina da patim i živim ovaj život kao ološ i propalica.
Nema sudbine koja će me zadržati na ovom svijetu.
Gledam u ljude oko sebe. Neki imaju motivaciju, neki imaju volju i želju za nećim više.
Pogledam sebe....
World of warcraft, cura, cuga, vikendi, još cuge...
Da mi je bar budućnost biti pro gamer. Bar bi nešto što volim radio... I zašto ja nemam ni jedan realan san? Želim biti pisac, pjesnik, glazbenik, pro gamer...
Stvari koje ne može biti svatko. I najposlje. jedino pisati možeš bez novaca.
Ojačao sam prilično. nekada pročitam svoje stare postove. Zaboli kad se sjetim koliko sam depresivan bio. No brine me više ova neemotiva od depresije. Kada si depresivan bar osjećaš...
Ovoliko svejedno mi je bilo samo jednom u životu. i to je bio trenutak kada sam mislio da će život iskrvariti iz mene.
Mrzim život. Mrzim život koji su mi dali da živim na način da koliko se god trudio, uvijek idem dublje.
Mrzim vas, sve koji ste me osudili na to. Imao sam ambicije. Mogao sam biti netko i nešto.
Nikada neću biti bitan dio društva, nikada neću biti bitan dio svijeta ili bilo čega. Jer sam govno, jer mi niste dali priliku biti netko.
I ne, ne mislim više plakati. ( naravno da uvijek kada te nitko ne vidi, zaplačeš... jer život je takav)
Ne mislim više dopuštati ikome da me zgazi. Dovoljno me život zgazio, ljudi i emocije.
Ako želiš dio mene, trudi se za njega.
Moja duša, uvijek je bila i bit će ista.
I ljubav... Ljubav mogu dati. ogromnu. veliku.
No za moju ljubav morat će se truditi. svatko.
I moja cura, i moji prijatelji i prijateljice. I ne želim lagati, neće svi uspijeti.
Jer davno sam bio takav. svima davao komad srca.. Nisu ga čuvali. nemam ga više.
Moje srce je crno, moja duša je crna.
Ljubavni okultni roman pišem i sada. Roman koji je najveća refleksija moje duše.
U duši se ljudi nikada ne promijene. A psiha. psiha je takva kakva je, uvijek se promijeni na gore ili na bolje. U svakom slučaju mislim da sam bolji i jači nego ikad prije. I želim u to vjerovati i takav ostati. koliko god budem mogao.
