Autmn tears
Jesen dolazi, i polako moja mašta, moje srce i moj um se prilagođavaju tome. Godišnje doba u kojemu se toliko lijepih, tužnih i romantičnih pjesama može napisati. Sva ta ljepota, sve to umiranje prirode oko nas, romantično, narančasto-krvavo poslijepodne i šetnje uz polumrtve zvukove grada. Kiša koja ispire sve zvukove, grad utihne i jedini zvuk uvijek bude samo obijanje kapljica o prozore, krovove. Jesen je tako lijepa, tiha, spora i lijepa. Život je tako lijep kada naučimo živjeti s onim što nas ispunjava cijeli život.
Jesen je vrijeme kada mnoge veze jednostavno se ugase. Ne znam koliko ljudi je shvatila ali postoje vremena kroz godinu kada jako puno ljudi stupa u novu vezu i jako puno ljudi izlazi iz veze. Koliko ja znam, jesen je definitivno vrijeme u kojem se to intenzivnije može osjetiti.
Vidio sam to, doživio sam to, osjetio sam to. Jesen je i u mojem životu ostavila par puta otisak, pečat.
On obično znači kraj nečega, početak novoga. Kada jednog dana budete željeli znati dali je vaša veza doista ona prava, ona koja može trajati zauvijek, kada svi budu prekidali oko vas... A vi budete sretni, oboje u vezi koju imate... Onda znate da vas ništa osim vas samih ne može rastaviti.
Onda budete bili sigurni da nitko osim vas ne može uništiti ono što vas čini sretnima. Nije istina da samo jedna veza u životu bude ona prava, nije istina da samo jedna osoba u životu može biti ona prava ali istina je da samo jednu možemo voljeti dovoljno jako da nam je nikada više nitko ne može zasjeniti. Nažalost, i toliko jako da ne možemo živjeti bez nje.
Jesen je čarobna, nosi osmijehe, nosi suze i ispire osjećaje svakom kapljicom sve više.
Kada bih barem mogao otvoriti cijelom svijetu oči, pokazati svim parovima kako divna je ta jesen. Ako ste u vezi, iskoristite nadolazeće blago hladnije dane. Dok još ne postane previše hladno. Primite svoju voljenu osobu čvrsto uz sebe, šetajte gradom i parkovima, uživajte samo jedno u drugome. Gledajte zalaske sunca koji su u ovo godišnje vrijeme predivni, gledajte liše koje pada oko vas u svakakvim bojama. Upijajte ljepotu koja vas okružuje, uživajte u njoj. Sreća nikada ne smije biti daleko od vas i nikada vam je ne treba biti teško dokučiti, nikada vam ne treba biti žao žrtvovati nešto za nju.
Volim vidjeti mlade i sretne parove na ulici, volim gledati zaljubljene poglede i osmijehe. Divim se ljubavi kako je u svim ovim godinama koje sam doživio, nakon svog vremena i dalje jednako divna kada je vidim na ljudima oko sebe. Volim one zaljubljene poglede, one čvrste zagrljaje i nježne poljupce.
Jesen je, i ne znam kako se ovaj put osjećam. Jesam li sretan, pa je ova neka tuga i nostalgija lažan osjećaj ili prevelika inspiracija? Ili doista nisam sretan a želim biti? Jer nekako, nisam sretan. Dali to znači da iznova moram slagati slagalicu životu kako bih dobio sliku, koju ne volim gledati. Svoj život.
Za što možeš živjeti ako ne za ljubav, osobe koje voliš i snove koje stvaraš i ostvaruješ?
Nakon one svađe moja draga, nekako se bojim da će sljedeća biti fatalna pa bi i nas ova jesen mogla koštati veze. No da je barem samo veza u pitanju, bilo bi mnogo, mnogo lakše. No nije ipak tako.
Srce mi je postalo poput staklene skulpture. držim je u rukama i bojim se da ne padne, i tako je već godinama. Ove jeseni, želim zakopati sve što me koći da budem slobodan, u sebi. Slobodan na način da se više ničega ne bojim. reći, saznati, otkriti. Da se ne bojim priznati svih stvari koje ljudi budu tražili da priznam. I tako, želim da dođe kraj svim nesuglasicama. Pa zima, kao najdraže godišnje doba, neka bude mirna i tiha. neka bude dovoljno lijepa da napišem barem veliki dio svojeg romana, da se opustim i zaboravim na sve.
Zima je uvijek pružala najdivnije, najromantičnije trenutke. snijeg, crveni obrazi, spojene ruke. Izlaženje zimi navečer uvijek mi je bilo posebno drago. Lijepo, divno, krasno, romantično. Obožavam onaj srebrni odsjaj na snijegu, obožavam one hladne povjetarce, posvuda šarene svjetiljke i tih grad pokrivenim bijelim pahuljama snijega.
Ponekad bi dao život za poljubac od par sekundi pod uličnom svjetiljkom dok padaju velike, krupne divne pahulje snijega.
Ponekad bih dao život za par sekundi s osobom koju volim, s njenim osmijehom u snijegu, sretni i zagrljeni, valjati se po divnom bijelom snijegu svuda oko nas.
Ponekad bih dao život... Samo da nestane bol koja ostaje nakon toga.
