Poslije 12 godina provedenih u Led Zeppelinu , John Bonham je umro prije točno 25 godina 25. rujna 1980. u Windsoru u Engleskoj poslije teškog pijančevanja..

SLAVA TI :)

..SWAN SONG..
20.09.2005., utorak

Uspio sam isčeprkat nešto o toj slici.. Mislio sam da je to djelo Jimmy-a jer je studirao umjetnost i slikarstvo al sam se prevario (ne mogu ni ja sve znati hehe..) A sad mir u razredu djeco :)

dakle:

William Rimmer je bio apstraktni američki slikar. Sliku je naslikao između 1869 - 1879 pod nazivom "Evening" ili "Fall of Day" i ta se slika sada nalazi u Boston Museum Of Fine Arts.

Jednog dana čitajući novine Jimmy zapaža ovu sliku u tekstu o Rimmeru.. Svidjela mu se na prvi pogled pa je saznao gdje se nalazi i molio dopuštenje da je iskoristi za logo njihove izdavačke kuće.. Nekoliko dana ju je prerađivao i dobio logo dostojan Zeppelina..

U originalu čovjek s krilima predstavlja anđela Lucifera, ili Satana. Lucifer/Satan ima negativan prizvuk za puno ljudi, posebno onih koji su katolici. Uz istraživenja, svatko može saznat da Lucifer/Satan može dobit drugo značenje - ne tako zlo da ga se treba bojati!

Ova slika je kopirana iz knjige "William Rimmer A Yankee Michelangelo", str.101. izdana 1985. University Of New England..

BTW.
Sad su puštene u prodaju ulaznice za koncert Planta u Milanu..
150Eura
I tko je onda tu lud! Brzo idem igrat lutriju da dobim neku lovu i onda idem.. ovak nikad neću skupit.. :(((((

..ej ljudi.. vratih arhivu tekstova!
18.09.2005., nedjelja

Samo javljam da nisam u stanju ništa napisat dok nedam još 2 prokleta ispita.. ipak je faks najvažniji.. želim si sve to skinuti s leđa..

Nadam se da me razumijete.. kad sve riješim BlackdoG nastavlja s pisanjem ovog bloga..

LIVE LONG AND PROSPER

BTW. Puno vas mi je pisalo na mail da im pošaljem moje tekstove koje sam ovdje pisao zato jer su mi ovi tu pizdeki na blogu obrisali cijelu arhivu napisanih tekstova! Zato sam sad te sve tekstove opet stavio tu odmah ispod ovog posta.. uživajte :)))

JIMMY PAGE - "Nakon" Zepp karijere
10.09.2005., subota

Odlučio sam pisat o karijerama nakon zeppelina svakog člana banda.. dakle od 1980. nadalje.. Prvi na "tapetu" dolazi Jimmy Page!

•Poslovi koje je radio: Producent, Tekstopisac, Aranžer, Ton Majstor, Session Gitarista i Slikar!
•Njegov instrument: Gitara (1958 GIBSON LES PAUL STANDARD: NO 1, GIBSON DOUBLENECK, FENDER TELECASTERS, MARTIN D-28)
•Zna svirati na (tehnike): Distorted Fuzz Guitar, Slide Guitar, Pedal Steel Guitar, Eastern Scaled Guitar, Acoustic Guitar
•Izdanih solo albuma: 6

Poslije Bonhamove smrti 1980. i raspada mega grupe, Page pokušava osnovati supergrupu sa bivšim članovima "Yes"-a. Ta grupa je već dobila ime "XYZ".. To je sve propalo i za Pagea se nije čulo do 1982. Tek kasnije se doznalo da u te dvije godine skoro pa nije "taknuo" svoju gitaru i da je bio jako shrvan zbog smrti Bonhama! Čak sam našao jedan intervju u kojem je rekao da se skoro ubio. Ne mogu nać taj intervju pa neću pisat na engleskom jer nebi bilo original nego ću po sjećanju interpretirat što je rekao.

Nešto ovakvo: "Kratko nakon Bonhamove smrti uspio sam se posvađati s Jonesom i Plantom.. Oni su me krivili da uopće ne tugujem za Johnom.. I stvarno nisam.. Naravno tako sam i mislio.. Nakon bezuspješnog osnivanja nove grupe jednostavno sam potonuo.. Krivio sam sebe za Bonhamovu smrt.. Ne pitajte me zašto.. Počeo sam se drogirat, znao sam ne izlazit iz kuće po 3 mjeseca.. Bio sam na rubu.. Tek onda sam ugledao fendera u kutu sobe i počeo ga svirati.. Nisam prestajao, prsti su mi naotekli.. I tako sam se odlučio vratit na scenu, počet malo manje drogirat i opijat.. Shvatio sam da je moja uloga u ovom životu (vjeruje u reinkarnaciju) podređena glazbi!"

Nakon toga (1982.) počeo je pisat glazbu i skladat za Soundtrack pod imenom "Death Wish I" i "Death Wish II"..

Vraća se 1983. na scenu na "Star-studded A.R.M.S. tour"-u gdje svira sa Beckom i Eric Claptonom.. Tada se Page povezuje sa Roy Harperom i snima album i odlazi na kratku turneju..

1984. udružuje se sa Plantom, Beckom i Nile Rodgersom na "Hit Ep of Rock 'n Roll Oldies The Honeydrippers" i formira prvu grupu od raspada Zeppelina.. Zvala se "the Firm" i u njoj je bio bivši pjevač Free/Bad Company-a Paul Rodgers.. Usprkos činjenici da su napravili veliki hit ubrzo nakon izdavanja prvog albuma "Mean Business" odlučili su se razići..

Zeppelin fanovi su došli na svoje kad su dobili priliku 1985. na "Live Aid at Philadelphia's JFK Stadium" slušati njihove velike hitove. Tad su se prvu put okupili Jones, Page i Plant.. (bubnjari su bili Tony Thompson i Phil Collins)..

Opet su se okupili 1988. na "Atlantic Records 25th Anniversary Concert at New York's Madison Square Garden"-u (Ovaj put je za bubnjevima sjedio Bonhamov sin Jason)..

Iste godine je Page gostovao na Plantovom solo albumu "Now&Zen", što je potaklo Pagea da i on snimi svoj prvi solo album nazvan "Outrider" s kojim je i otišao na turneju po Americi..

Ranih 90' još se naveliko šuškalo o ponovnom okupljanu Zeppelina što je potaklo Pagea da pozove Planta na snimanje zajedničkog albuma. Plant to odbija pa Page snima 1993. odličan heavy hard rock album "Coverdale/Page" sa bivšim pjevačem Deep Purplea/Whitesnakea David Coverdalom.. Priča se da to radi u inat Plantu zbog toga što su Coverdale naveliko uspoređivali sa Plantom..

1994. napokon Plant pristaje surađivati s Pageom (ovaj put Jones nije pozvan) što dovodi do snimanja akustičnog albuma "No Quarter" plus gostovanje na jako popularnom "MTV Unplugged" i rasprodanoj svjetskoj turneji..

Godinu dana kasnije, 1995. Led Zeppelin ulazi u Rock & Roll Hall Of Fame i to je bio već drugi band povezan s Pageom koji je dobio takvu počast (1992. "the Yardbirds" su nagrađeni)..

1998. Page i Plant snimaju novi album "Walking Into Clarksdale" koji na njihova zaprepaštenje nije bio prihvaćen i tonuo je poput Titanika na ljestvicama..

Duo se pred kraj 90' razilazi.. Page se pridružuje "the Black Crowes"-ima na turneji 2000. i live albumu (2000. live at Greek). Iste godine kada je album izašao Page prekida turneju zbog ozljede kralježnice (poskliznuo se na bazenu)..

2001. Page skupa s Plantom odlazi na 60. rođendansku proslavu dragog im prijatelja Roy Harpera i tamo poslijednji put zajedno sviraju..!

Trenutno se bavi organiziranjem humanitarnih koncerata za udrugu ABC (Brazil's Children Trust) koju je osnovala njegova žena Jimena Gomez-Paratcha 1998. Njegova kćer, Scarlet Page, je jako ugledna fotografkinja..

Počinjem istraživat o Jonesu.. (o njemu ima jako malo podataka al se nadam da će mi doć ubrzo i njegova autobiografska knjiga pod ruke)..

POVEZANOST LED ZEPPELINA I GOSPODARA PRSTENOVA
09.09.2005., petak

Led Zeppelin je jedan od najvećih rock bendova našeg vremena. Tolkienova trilogija "Gospodar prstenova" je neosporno najbolji fantastični roman ikada. Netko će se upitati što, osim Engleske, povezuje ta dva fenomena dvadesetog stoljeća. A pošto ja volim Tolkiena pokušao sam malo istražit tu povezanost! And here you go, I hope you'll like it!!! Uložio sam puno truda.. o da..

Odgovor je jednostavan, pjesme Led Zeppelina.

Osim pjesama zna se da se pas Roberta Planta zvao Strider i da je Jimmi Page poznati sakupljač starih i okultnih predmeta. Moguće je izvesti puno direktnih i indirektnih usporedbi između Tolkienovih djela i Plantovih stihova u više pjesama. Kod nekih je odnos očigledan već u samom naslovu kao na primjer "Over the Hills and Far Away" (Preko brda i daleko) i "Misty Mountain Hop" (Preko Maglovitih planina), dok je kod drugih ta veza skrivena u tekstovima.

Možemo primijetiti te veze u slijedećim pjesmama:
Misty Mountain Hop - Preko Maglovitih planina
Over the Hills and Far Away - Preko brda i daleko
The Battle of Evermore - Bitka vječnosti
Ramble On - Idem dalje

Da je grupa Led Zeppelin na vrhuncu slave bila pod jakim utjecajem fantastike, i da su njihovi najveći hitovi (pogotovo između godina 1970 i 1973) bili ispunjeni mistikom dokazuju i stihovi ovih pjesama:
Achilles Last Stand - Ahilov posljednji otpor
No Quarter - Bez uzmaka
Gallows Pole - Vješala
Immigrant Song - Iseljenička pjesma

"Preko brda i daleko" - slobodan prijevod by BlackdoG

Hej damo, ti imaš ljubav koju trebam oh možda - više nego dovoljno oh draga, draga, draga prošeći malo sa mnom - oh ti imaš toliko toga -***Puno sam puta volio,Puno sam se puta opekao,Puno sam puta gledao,Otvorenu cestu*** Puno sam puta lagao,Puno sam puta slušao,Puno sam se puta pitao,Koliko toga ne znam***Snovi se često ostvaruju,I neki imaju srebrnu prevlaku.Ja živim za svoj san,I džep pun zlata*** Tužan je čovjek,Koji zna što mu nedostaje,Puno, puno ljudi,Ne vidi otvorenu cestu***Puno je riječi,O kojima stalno razmišljaš,Razmišljaš o tome Što bi stvarno trebao znat,iŠto bi stvarno trebao znati,

•Original: Over the Hills and Far Away, 1973, sa albuma Houses of the Holly

Prva očigledna veza je naslov pjesme, "Preko brda i daleko," koja se odnosi na knjigu Hobitt. Bilbo, Gandalf i patuljci idu preko brda (Maglovite planine) i daleko. To možda ima veze i sa Brdom u kojem je Bilbova rupa, Bag End.
Prva kitica opisuje prve Bilbove osjećaje za prsten - "Ti imaš ljubav koju trebam," vjerojatno odmah nakon što ga je našao.
Prsten mu se svidi i on želi da "prošeće malo sa njim," ali on ima toliku skrivenu moć koja Bilbu nije potrebna: "Možda, više nego dovoljno."
Slijedeće dvije kitice opisuju Bilbov dug i buran život (za jednog Hobitta), "Puno sam puta gledao otvorenu cestu", "Puno sam se puta pitao koliko toga ne znam." Taj bi se dio pjesme mogao odnositi i na Bilbov život u Rivendellu, gdje on piše o svojim avanturama.
U Rivendellu Bilbo sanja o prstenu - "Snovi se često ostvaruju," "Ja živim za svoj san."
I ne može bez njega - "Tužan je čovjek koji zna što mu nedostaje." Posljednja kitica je možda samo odraz Bilbovog neshvaćanja svega što se događa u Srednjoj zemlji ("Razmišljaš o tome što bi stvarno trebao znati), a moguća je i veza sa scenom iz Gospodara prstenova pred vratima Morie (Kaži prijatelju i uđi..).

"Preko Maglovitih planina" - slobodan prijevod by BlackdoG

Hodajući po parku baš neki dan, draga,Što, što misliš da sam vidio?Gomila ljudi je sjedila na travi sa cvijećem u kosi i rekla,"Hej mali, želiš li dobiti?"I znaš kako je;Stvarno ne znam koliko je bilo sati, ooh, oh,Pa sam ih pitao mogu li malo ostati.***Nisam primijetilo da se smračilo i da sam bio stvarno,stvarno izvan sebe.Baš je tada policajac došao do nas i rekao,"Hej, molim vas da svi stanete u red,stanete u red."Znaš, pozvao nas je da ostanemo na čaju i zabavimo se.Oh, oh, rekao je da će doći i njegovi prijatelji, ooh.*** Dobro se pogledaj i opiši što vidiš, i mali, mali, da li ti se sviđa?Samo sjediš, kao stara hrđajuća knjiga na polici.Ah, ne pokušavaš se oduprijeti.Stvarno te nije briga dolaze li, oh, oh,znam da je to samo stav, ooh.***Ako prođeš ulicama danas, mali, radije, radije otvori oći.Te ljude stvarno nije briga, nije briga, stvarno nije briga, stvarno neOd kuda, od kuda dolazi pritisak.Zato sam odlučio što ću sada učiniti.Zato se pakiram za Maglovite planine, gdje duhovi odlaze.Preko brda gdje duhovi lete, ooh.Stvarno ne znam.

•Original: Misty Mountain Hop, 1971, sa albuma Led Zeppelin IV

Pjesma "Preko Maglovitih planina," je alegorija, koja govori o prvom poglavlju knjige Hobitt, "Neočekivano društvo," i prvom susretu dječaka sa travom. Alegorija je djelo koje je potpuno metaforično, ili ima neko preneseno značenje.
Prvo, "Gomila ljudi je sjedila na travi sa cvijećem u kosi" su u priči zapravo družina patuljaka, ili u prenesenom smislu hippici.
"Hej mali, želiš li dobiti?" su hippici koji dječaku nude travu, tj. Thorin i društvo koji pitaju Bilba želi li ići s njima na putovanje i dobiti nešto zlata, slave ili avanturu.
Kada svi patuljci stignu, ostaju budni do kasno i Bilbo "Ne zna koliko je bilo sati" ili se to možda odnosi na sljedeće jutro kada Bilbo kasni na sastanak.
Patuljci objašnjavaju zbunjenom Bilbu da ih je Gandalf "Pozvao da ostanu na čaju i zabave se" i da će ih doći još "Rekao je da će doći i njegovi prijatelji."
Policajac ih je u hippi smislu sigurno pohvatao zbog droge ali to je možda i Gandalf koji dolazi sa Thorinom, uvađa red i smiruje Bilba - "Baš je tada policajac došao do nas i rekao da svi stanemo u red, stanemo u red."
Gandalf kaže da će doći njegovi prijatelji, patuljci, ali Bilbo odgovara "Stvarno me nije briga dolaze li."
Gandalf govori Bilbu "Dobro se pogledaj i opiši što vidiš" da bi ga nagovorio da krene s patuljcima. On sjedi u Bag Endu kao "Stara hrđajuća knjiga na polici" kao većina ljudi u Pokrajini.
Na kraju Bilbo pristaje i "Pakira se za Maglovite planine."

"Idem dalje" - slobodan prijevod by BlackdoG

Lišće pada svuda oko mene,vrijeme je da krenem.Hvala vam, dugujem vamza tako ugodan boravak.***Sada je vrijeme da krenem,Jesenji mi mjesec osvjetljava put.Sada mirišem kišu,i sa njom bol,a oboje idu prema meni.Ponekad se osjećam tako umorno,ali znam što trebam učiniti.***Idem dalje,Sada je vrijeme, vrijeme je sadDa pjevam svoju pjesmuIdem oko svijeta, da nađem svoju djevojku,Na putu sam,takav sam već deset godina.Idem dalje,da nađem djevojku mojih snova.***Nemam vremena da pustim korijenje,Vrijeme je došlo da ode.Iako smo si nazdravljali tisuću putaVrijeme je da krenem.*** Idem dalje,Sada je vrijeme, vrijeme je sadDa pjevam svoju pjesmuIdem oko svijeta, da nađem svoju djevojku,Na putu sam,tako je već deset godina.Idem dalje,da nađem djevojku mojih snova.***Moju je priču nemoguće ispričati,cijenim svoju slobodu;Prije puno godina, u starim danimamagijom je mirisao zrak.Bilo je to u najdubljim dubinama Mordora.Upoznao sam prekrasnu djevojku,ali zli Gollum, se došuljao inestao sa njom.Njom, njom...da.Ništa ne mogu učiniti, ne, ne.

•Original: Ramble on, 1969, sa albuma Led Zeppelin II

"Idem dalje" je pjesma vjerojatno o Frodovom boravku u Rivendellu, dok Elrondov savjet odlučuje što da se učini sa prstenom.
Frodu uživa u Rivendellu - "dugujem vam za tako ugodan boravak" - ali zna da prije ili kasnije mora krenuti dalje - "Vrijeme je da krenem."
Najveće je pitanje tko je "djevojka njegovih snova," i zašto je "takav već deset godina." Prvo pada napamet prsten ali moguće je i da Plant uspoređuje Frodov put sa Homerovom Odisejom.
Posljednja je kitica najbolji dokaz jer spominje Golluma i Mordor, ali je isto tako i najzagonetnija. Doima se kao da su to razmišljanja Saurona, koji je prsten "upoznao u najdubljima dubinama Mordora" a poslije ga je Gollum našao i "Nestao sa njom." Tu teoriju upotpunjuje Sauronov dug život "prije puno godina, u starim danima..."

By Tea For One (Zepp Fan Lana)

To my dear Zeppelin people...
Dobila sam zanimljiv prijedlog...Imam tu čast da napišem nešto(zanimljivo?)na blog našeg BlackdoGa.I šta da ja sad pišen šta još on nije napisa?Jer,ne znam ko će ovo čitat!Oće to bit ljudi koji ih već vole pa znaju dosta toga o njima il oni koji su tek na početku pa žele(i misle da mogu:0)znat sve o njima...pa mogu probat sa nekin meni zanimljivin podacima do kojih san došla mukotrpnon pretragon svih podataka o zeppelinima(i to još sigurno nije sve) jer BlackdoG je već nap.najvažvije stvari o Njima- biografije, karijeru, diskografiju itd...šta mi drugo preostaje?... baš slušan Presence i nadan se inspiraciji, aj nadan se da će ovo ispast kolko-tolko dobro...pa evo...enjoy..

•••

-Evo,npr.ne znan jel istina, al kažu da je Page ponekad piva back vokale u zeppelinskin pismama.jedna od njih je «Thank you» i to onda kad kaže:»little drops of rain...» poslušajte...i prosudite...

•••

-Plant-u se danas ne sviđa njegovo pivanje na 1.albumu.On smatra da je pretjera s kako on zove “open-throated falsetto”. Želia bi izbrisat ono (kako opet on kaže):”.-mmm,mmm,baby, baby-stuff” :0)oni koji ih slušaju, znat će o čemu govori/n :0)))

•••

-Kao odgovor na pitanje koje je njegovo posljednje sjećanje na Bonhama, Plant je reka da je Bonzo jutro prije nego je umro na probama reka Plantu da mu se neda svirat, već da Plant svira bubnjeve, a on će pivat. To se i dogodilo!

•••

-Plantova inspiracija bilo je područje nazvano Baggins Wood koje je, kako Plant kaže, čak i Tolkeina inspiriralo. On kaže:“Ne morate imati previše mašte ili bliblioteku punu kniga ako tamo živite.To je još uvijek tamo.Za maglovitih listopadskih večeri kad blijedo sunce obasjava ta brda oko nekog starog dvorca, kao i obližnju rijeku, morali biste biti pravi glupan da vas to ne oduševi. Ja ipak nisam živio u Londonu, tamo možete lako postati žrtva mode, ali se ne možete osjećati kao prosjećni Kelt.”

•••

-Ovo Plantovo pero, koje je znak egipatske božice Ma’ar, mislim(?) da se često znalo naći na njihovim grobnicama – ta božica bi mjerila dušu – tako da je s jedne strane vage bila duša, a s druge ovo pero koje bi trebalo bitil lakše od duše…?!

•••

E sad, meni su osobno najdraže priče o nastanku pisama, mišljenja fanova o tekstovima pisama i dodani stihovi pismama u live izvedbama(ovo će bit zanimljivo samo onima koji znaju pisme…drugi nek ih poslušaju, pa onda čitaju!).pa, ako koga zanima, evo malo i toga…

•••

Tea for one – jedna ženska na forumu je rekla:”if anyone's ever REALLY missed someone and you were as far away from the as you could possibly be, then the guitar intro would really speak to you. this song is just sublime, that guitar is his heart talking”

•••

Ten years gone - Plant - "Let me tell you a little story behind the song 'Ten Years Gones' on our new album. ... A lady I really dearly loved said 'Right. It's me or your fans.' Not that i really had fans, but I said, 'I can't stop, I've got to keep going.' She's quite content these days I imagine.... I could probably relate to her but she couldn't relate to me. I'd be smiling too much. Then years gone, I'm afraid.”

•••

Since I’ve been loving you – u više verzija malo je izminjeno, al isti je smisao. Iza “all my tears they fell like rain – don’t you see/hear them falling?Somebody stop them falling!!!”

•••

Babe I’m gonna leave you – na dvd-u, na Danmarks radio doda:”It’s been so long, but I want your lovin’ baby. I need your love more than I can ever say. I know, I know I can never find another you…”

•••

Dazed & confused – na “The song remains the same” u sredini pisme Plant počne pivat već svima poznate stihove:”If you’re going to San Francisco be sure to wear some flowers in your hair…”

•••

Stairway to heaven – već je poznato ono sa laughter I forests, ode ću nap. Nešto sa “How the west was won”. Iza “& the voices of those who stand looking” kaže:”That’s you”(valjda publici?!)

•••

Bron-Yr-Aur Stomp – na kraju pisme se zadere “Strider”- njegov pas, valjda to znate…njemu je vjerojatno I posvećena (“you’re the finest dog I knew, so fine…”)

•••

Black dog – je nazvana po crnom psu koji je stalno ulazio I izlazio iz studia dok su je snimali:0)

•••

I tako to ide, my dear zepp people…ima još puno toga al… evo, ko zna kolko puta se privrtia Presence dok san ovo pisala(vidin, BlackdoG, nije ti lako)…I zajeno sa Tea for one(zadnja na albumu-za one koji ne znaju!) I ovo polako završava…hajde, nadan se da se bar nekon svidilo…ono…da se nisan uzalud trudila…

All my love

TEA FOR ONE

Robert Plant - The Mighty Rearranger (2005.)

Produced By Robert Plant and Phill Brown
Robert Plant - Vocals
Justin Adams, Skin Tyson - Guitars, Gimbri, Darbuka
John Baggott - Keyboards
Clive Deamer - Drums, Percussion
Billy Fuller - bass




1 Another Tribe
2 Shine It All Around
3 Freedom Fries
4 Tin Pan Valley
5 All the King's Horses
6 Enchanter
7 Takamba
8 Dancing in Heaven
9 Somebody Knocking
10 Let the Four Winds Blow
11 Mighty Rearranger
12 Brother Ray

Plant je na ovom albumu okupio ekipu koja je s njim radila Dreamland iz 2002 i nazvao taj bend Strange Sensation – to je bend koji dijeli s Robertom emocije pa čak i zaradu.. Gitarist Justin Adams i Skin Tyson, bubnjar Clive Deamer, klavijaturist John Baggot i basist Billy Fuller su pomogli Plantu ostvariti svoje odlično, ako ne i najbolje, najosjećajnije djelo od Led Zeppelin-ovog Physical Grafitti.. Pjesme i produkcija je odlična.. Sve je tako moćno ukomponirano u folk, guitar rock, R&B i još puno žanrova.. Pa i zašto ne bi bilo?

Mighty Rearranger otvara «Another Tribe», sociopolitička balada koja dodiruje čaroliju «Kashmira» i upotpunjena je Marokanskim bubnjevima što daju pjesmi određenu fleksibilnost i mističnost istočnih prizvuka orijenta.. Adams u sredini pjesme iznenada mjenja način sviranja gitare i melodija prelazi u full hard rock ozračje..

Singl, «Shine It All Around» pokazuje svu Deamerovu virtuoznost na bubnjevima, dok Adams pokušava imitirati Jimmy Pageovu Les Paul tonografiju i maksimalno se kamuflira u pozadini glasovnih inovacija Planta..

Ali tek «Freedom Fries» otkriva kolko je ova ploča na tragu zvuku zeppelina.. izvrsne mješavine različitih izričaja.. najviše dominira rockabilly blues i hard rock.. čak bi ovu stvar nazvao nekim hibridom, tj. ŕ la "Black Dog" pjesmom..

Meni osobno, jedna od dvije najbolje je «Tin Pan Valley».. Bagot tako dobro golica slušateljeve zvučne receptore svojim tihim zadirkivanjem po klavijaturama dok s druge strane Plant na tako sexy način pjeva čudne dionice.. Ovu stvar vam stvarno nemogu prenjet pisanim oblikom.. trebate ju čut.. Kad nakon laganog djela Plant povikne Like this i unese vas u nadmočnu čaroliju koju samo može hard rock pružit.. mmmmm.. Deamer baš zna kad treba udarit po bubnju da nam se naježi koža.. On ne samo da pokušava imitirat Bonhamovo sviranje nego čak budi njegovu snagu i raznolikost tako da u krajnjoj liniji ovaj album stvarno podsjeća na zeppelinove dane.. savršeno..

Prekrasna balada "All the King's Horses" pokazuje Plantov neosporiv talent kako napravit odličnu pjesmu folk izričaja uz eleganciju i ukus.. kao da točno zna kada nam se koža naježi, pa malo stane s pjesmom i onda opet nastavi.. ima stvarno nadmoćan osjećaj za pjesmu.. pa i zato slovi kao najveći genije.. Imam osjećaj da gitarističke dionice namjerno podsjećaju na Pageove dionice na "Over the Hills and Far Away" i Goin' to California", ali je uneseno i Adamsovog country izričaja. Pa ipak je on country glazbenik..

I sam Plant kaže: the Zeppelin spirit that is seemingly ever present here takes nothing away from the startling imagination and creativity on Mighty Rearranger -- it actually serves, rather than houses, the songs it adorns.

«The Encanter» i afrička rock pjesma «Takamba» dokazuju njegove riječi.. Plant i Strange Sensation su uspjeli unjet u album nešto okultno, nešto zeppelinovski.. Ali i s druge strane u album je isto tako uneseno nešto novo, neviđeno..Vidi se da je i poredak pjesama namjerno takav.. sve da bi podsjećao na Psyhical Grafitti..

Ovo je pokušaj da se dobar stari hard rock opet oživi i zauzme zasluženo mjesto u ovome novome svijetu!..

«Dancing in Heaven» oduševljava.. to mi je definitivno najdraža njegova pjesma u cijeloj njegovoj karijeri.. Tako nježna, a ujedno tako močna.. skoro pa savršena pjesmica..

Dramatična "Let the Four Winds Blow" dddodiruje sve od ranog rocka pa sve do zaboravljenog Delta bluesa kojeg Plant tako voli.. Pa tako Plant namjerno pokušava imitirati John Lea Hookera..

Naslovna pjesma je napokon čisti blues.. i to tako dobar prljavi blues.. U biti pjesma «Mighty Rearranger» odaje Plantove porive da napravi nešto dobro kao što je Zeppelinska «Black country woman».. pa i skoro da mu je uspjelo..

Album zatvara jedan remiks, koji iskreno ja nikad nebi stavil na ovaj album.. ta stvar mi još nije jasna..

U konačnici mogu reć da mi ovaj album u početku nije bio nešto, ali što ga više slušam to me uistinu vraća u dane kad su rock dinosauri Led Zeppelini prašili svijetom.. Album se treba slušati i tek onda uviđate njegovu istinsku moć i snagu.. Pa samo do prije dva dana sam mislio da se Plantov uradak iz 2002 Dreamland ne može ni usporediti s ovim.. ali tek sad mi postaje sve jasnije da je ovaj album još zreliji i još nabrijaniji..


TIN PAN VALLEY

I come from Tin Pan Valley and I'm moving right along
I live on former glory, so long ago and gone
I'm turning down the talk shows, the humour and the couch
I'm moving up to higher ground, I've found a new way out

There's parasols and barbeques and loungers by the pool
The late night conversations filled with 20th century cool
My peers may flirt with cabaret, some fake the rebel yell
Me - I'm moving up to higher ground, I must escape this hell

Let me suspend my thirst for knowledge in your powder, sweat and sighs
A grudge of Christian women, a stain of spotless wives
A perfect destination inside a perfect world
I take the bottle to the baby, you take the hammer to the pearl

Like this

Every day's like Sunday, down here on memory lane
Salad days and no good ways drive me quite insane
A cocktail clouded troubadour attempts to speak in tongues
He's said enough, I'm through the door I'm moving right along

ROBERT PLANT: DREAMLAND (03.-2002)

Produced By Robert Plant and Phill Brown
Robert Plant - Vocals
Justin Adams - Guitars, Gimbri, Darbuka
John Baggott - Keyboards
Clive Deamer - Drums, Percussion
Charlie Jones - Bass
Porl Thompson - Guitar

Song to the Siren - B J Cole
Morning Dew, Song to the Siren - John Baggott

1.Funny In My Mind (I Believe I'm Fixin To Die)
(Bukka White/Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson
2.Morning Dew
(Bonnie Dobson/Tim Rose)
3.One More Cup Of Coffee
(Bob Dylan)
4.Last Time I Saw Her
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
5.Song to The Siren
(Tim Buckley/Larry Beckett)
6.Win My Train Fare Home (If I ever Get Lucky)
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
Contains Elements of:
a. If I Ever Get Lucky (Arthur 'Big Boy Crudup)
b. Milk Cow's Calf Blues (Robert Johnson)
c. Crawlin' King Snake (John Lee Hooker)
d. That's Alright Mama (Arthur 'Big Boy Crudup)
7.Darkness Darkness
(Jesse Colin Young)
8.Red Dress
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
9.Hey Joe
(William Roberts)
10.Skip's Song
(Alexander Lee Spence)
11. Dirt In A Hole*
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)

Potaknut kvalitetom ovog albuma i prethodne rasprave sa Tea4One odlučio sam ga recenzirat i predstavit Vama, kao mogućim slušaocima!

Dakle, prije 37 godina tamo negdje u Birminghamu Plant se borio između dvije karijere: knjigovođe i psihodeličnog rokera koji je obožavao lokalni bend Hobbstweedle. Jednog dana 68' na njegovim vratima pojavio se napušeni Page.. On je bio u to vrijeme najveća faca jer je već imao reputaciju vrhunskog gitarista.. Curice su ludovale hehe.. Baš Page je zaslužan što je Plant počeo sakupljat okultne priče i "otplovit" s njim u Valhallu.. Oformljen je Led Zeppelin, a ostalo je povijest..

Dreamland pokazuje kako je Plant oduvijek težio okultizmu i kalifornijskoj struji psihodelije i to je tek sada isplivalo van..

Tako se veličanstveno dobro poigrati sa legendarnom Hey Joe', pa Moby Grape-ovom izvrsnom 'Skip's Song', Dylan-ovom 'One More Cup Of Coffee' (malo tvrđa stvar, priznajem) i sa zaprepašćujućom inventivnosti na par Delta blues standarda može samo, i nitko drugi nego Plant!

Dvije stvari odskaču svojom kvalitetom: Tim Rose-ova 'Morning Dew',(koja je i ujedno najbolja stvar koju je napravio u 10-tak godina) pritom odajući povijesnu i pogrebnu počast John Bonham-u jer je on baš prije priključenja u Led Zeppelin sa svojim Rose's bendom obradio tu stvar! Druga koja je iznad svih je Tim Buckly-eva 'Song To the Siren', stvar koji su mnogi pokušali obradit ali im jednostavno nije išlo. Robert im svima dokazuje i u stvar dodaje nešto s onoga drugog svijeta, nešto božanski..

Plant kao da se na ovom albumu prisjeća kako je to bilo radit 'Led Zepp II', naravno sasvim drugim pristupom i težinom glazbe..
Samo šlag na tortu nam dolazi jedna totalno psihodelična pjesmica Darkness darkness koja priziva prošlost i u budućnost vraća Led Zepp III album..

Ovo je jedan od njegovih najimpresivnijih solo albuma u karijeri kojim dokazuje da je još ovdje i da se računa na njega! Genijalan spoj mistike, pshodelije i prave kreativnosti..

Song To The Siren

Long afloat on shipless oceans
I did all my best to smile
'Til your singing eyes and fingers
Drew me loving to your isle
Sail to me
Sail to me
Let me enfold you
Here I am
Here I am
Waiting to hold you

Did I dream you dreamed about me?
Were you hare when I was fox?
Now my foolish boat is leaning
Broken lovelorn on your rocks,
Touch me not, touch me not,
come back tomorrow:
O my heart, O my heart
shies from the sorrow

I am puzzled as the newborn child
I am troubled at the tide:
Should I stand amid the breakers?
Should I lie with Death my bride?
Swim to me,
Swim to me,
Let me enfold you:
Here I am,
Here I am,
Waiting to hold you

LED ZEPPELIN - KARIJERA!

Pošto se nisam do sada na ovom blogu doticao karijere odlučih i tome stati na kraj.. poslije pisanja dugoo dugo u noć (2 dana za redom, nešto iz glave, nešto iz maturalne radnje i literature koju imam) PONOSNO PREDSTAVLJAM KARIJERU LED ZEPPELINA.. UŽIVAJTE

Led Zeppelin je osnovan u 8 mjesecu 1968. pod imenom "the New Yardbirds." Pošto su ispunili ostatak ugovora starih "Yardbirdsa", nastavili su karijeru pod nazivom "Led Zeppelin." Njihov menadžer postao je Peter Grant koji je bio menadžer svih boljih rock grupa u Velikoj Britaniji. Samo zaslužujući njemu dobili su krajem 1968. prestižan ugovor sa izdavačkom kućom Atlantic Records u SAD-u. Rane 1969., Led Zeppelin kreće na svoju prvu turneju po SAD-u kao predgrupa "Vanilla Fudge." Ta turneja im je pomogla u namjeri da snime svoj prvi album.

Taj debi album zvao se "Led Zeppelin" na kojem su se našle mnoge izuzetne pjesme kao što su "Good Times, Bad Times", "Communication Breakdown" i "Dazed and Confuzed" pjesma sa pijanki iz vremena "Yardbirds-a." Tu su i pjesme "How Many More Times?" i "You Shock Me" koje su predstavljale vještu interpretaciju rock and blues standarda. Dva mjeseca pslije izdavanja albuma Led Zeppelin se popeo na US top10. cijelu 1969. bend je svirao na turneji po Americi i Engleskoj.

Za vrijeme kad su bili na putovanju snimili su i svoj drugi album koji su nazvali "Led Zeppelin II", točno godinu dana od osnutka grupe, u 8 mjeseca 1969. ogromnu slavu koju su stekli prvim albumom zasjenio je ovaj drugi koji je na ljestvicama u Velikoj Britaniji proveo 39 tjedana kao najbolji album, a u SAD-u proveo je 29 tjedana. Kao i prethodni, drugi album "Led Zeppelin II" postao je odmah hit. Pjesma koja otvara album "Whola Lotta Love", ustvari je bila prepravljena verzija Willy Dixonove pjesme "You need Love" i od tada se prepoznaje kao rock klasik. Dok su pjesme kao "Livin' Lovin Maid", "She's Just a Woman" i "Moby Dick", Bonham-ovo egzibicijsko djelo koje su postale neizbježne na njihovom koncertnom repertoaru. Taj drugi album pomogao je bendu da učvrsti svoje ime i postane internacionalnom koncertnom atrakcijom. Turneje su se protezale kroz cijelu godinu.

Zepelin-ova glazba se počela mijenjati kako su sazrijevali. Treći album "Led Zeppelin III" izdan je u 8 mjesecu 1970. Album je inspiriran britanskim folk utjecajem. Pjesme "Thank You" i "What is and What Should Never Be" otkrile su blažu stranu njihove glazbe. Taj album potvrdio je bendu Led Zeppelin status jedne od najvećih rock atrakcija tog vremena. Pripreme za ovaj album obavljale su se u kolibi Bron-y-Aur u Snowdornia-i, ovjekovječenoj u pjesmi "Bran-y-Aur Stampt" u čijoj su duhovnoj atmosferi nastale pjesme "That's the Waw" i "Tangerine." Pjesme "Imigrant Song" i "Gallows Pole" otkrivaju crtu utjecaja tradicionalnih na stvaralaštvo benda.

Povezanost benda sa folkom i misticizmom dolazi do izražaja sa četvrtim albumom koji je izdan u siječnju 1971. Album nije dobio službeno ime ali se obično naziva Led Zeppelin IV ili ZOSO po simbolima na albumu. Taj album bio je najekstravagantniji i najeksperimentalniji. Album je sadržavao sve od žestokog rocka u pjesmi "Black Dog" do utjecaja folka koji je izražen u pjesmi "the Batle of Evermore." Vrhunac misticizma i folk utjecaja izražena je u pjesmi "Stairway to Heaven" koja je uspostavila most između dvaju žanrova. "Stairway to Heaven" bila je trenutačan radio hit diljem svijeta, kasnije je postala najslušanijom pjesmom u povijesti. Važno je napomenuti da pjesma nikada nije izdana kao singl. Taj četvrti album proveo je 62 tjedna na prvom mjestu top ljestvica u Velikoj Britaniji. Unatoč činjenici da taj četvrti album nije nikada došao do prvog mjesta, Led Zeppelin IV ili ZOSO najveći je album u povijesti te grupe prodan u preko 16.milijuna primjeraka do 1990-tih. 1999. ovaj album je po 22. put postigao multi-platinastu tiražu odnosno prodan je u 22.milijuna primjeraka. Pjesma "Stairway to Heaven" postala je heavy-rock evergreen, pjesma koja oduševljava sve generacije već 33.godine. pjesme "Black Dog" i "Rock and Roll" odmah su postale hitovi.

Bend je napravio turneju koja je promovirala treći i četvrti album tj. "Led Zeppelin III" i tkz. Led Zeppelin IV. Na toj turneji bilo je manje koncerata u odnosu na prošle turneje. Razlog tome je bio taj što su odlučili da će svirati samo na velikim koncertima. Nakon završetka turneje 1972., bend se povukao iz javnog života da bi počeo snimati njihov peti album.

Izdan u ljeto 1973., album "Hauses of the Holy" bio je nastavak glazbenih eksperimenata spajajući funk i regge sa rockom i folkom. Taj album nije dobio baš najbolje kritike, ali turneja koja je uslijedila srušila je sve prethodne rekorde, a ogroman novac koji su na njoj zaradili Zeppelin-ovci su iskoristili za snimanje svog In-koncert filma "The Song Remains the Same." Sa ovog albuma ističe se pjesma "No Quarter." Koncert u Madison Square Garden-u 7.mjeseca 1973. snimljen je za potrebe budućeg filma "The Song Remains the Same." Koji je izdan 3 godine kasnije.

Nakon turneje 1973., Led Zeppelin je proveo iduću 1974.godinu vrlo tiho, bez koncerata i novih ploča. Usprkos tome što su se pritajili, osnovali su vlastitu izdavačku kuću "Swang Song" koja je izdala sve njihove buduće albume. "Swang Song" je zastupala i ostale bendove kao što su "Dave Edmunds Band", "Bad Company", "the Pretty Things" i još neki. Zanimljivo je da je Logo te kuće izašlo iz pera Jimmy-a Page-a koji glasi kao najveći slikar među glazbenicima!


Album koji je usljedio nakon "Hauses of the Holy" bio je dupli album "Physical Graffiti" izdan 3.mjeseca 1975. Bio je to prvi album kojeg je izdala njihova kuća "Swang Song." Album je postigao trenutačan uspjeh, puneći američke i britanske top ljestvice. Na ovom materijalu našle su se pjesme raznih žanrova, od hard-rock pjesama "Custard Pie" i "Sick Again" preko pseudomističnog "Kashmir-a" do progresivnog bluesa u pjesmi "In My Time of Dying." "Down by the seaside" ulazi u rock klasike tog doba..

Zeppelin-ovci su planirali krenuti na veliku turneju po Americi u ljeto 1975. Tada je Robert Plant sa svojom ženom stradao u teškoj prometnoj nesreći za vrijeme odmora u Grčkoj. Planovi za turneju su otkazani zato jer se Plant oporavljao od nesreće punih godinu dana.

Bend se vraća na glazbenu scenu 1976. sa albumom "Presence." To je bio njihov sedmi album koji nije ispunio očekivanja publike. Jedina pjesma vrijedna spomena je "Achiles Last Stand", desetominutna pjesma veličanstvene izvedbe. Prate je naravno fenomenalan blues clasic "Tea for One".. "Nobody fault but mine" osvaja svojom žestinom i karakterom.. ima još mnogo dobrih stvari, al samo najzagriženiji fanovi su to uspjeli prepoznat!

Bend dolazi na prije planiranu turneju po Americi 1977. Svirali su nekoliko mjeseci kada je Plant-ov šestogodišnji sin Karac iznenada umro od upale pluća. Zeppelin-ovci su odmah otkazali turneju ostavljajući prostor špekulacijama o mogućem raspadu benda. Činilo se da se bend raspao. Nakon tog događaja Robert Plant je polovinu 1977. i početak 1978. tugovao.

Bend nije radio na novom albumu sve do ljeta 1978. kada su otputovali u Švedsku, Štokholm, u ABBA-in Polar Recording Complex gdje su snimili svoj osmi studijski album "In Through the Out Door." Nakon snimanja održali su dva velika koncerta na "Britain's Knebworth" festivalu koji je poslužio kao preludij za nadolazeću mini turneju po Evropi. To im je ujedno bio i zadnji nastup u Britaniji. Godinu dana kasnije održali su kratku Evropsku turneju svirajući po Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Austriji. "In Through the Out Door", osmi album pušten je u prodaju tek u 7.mjesecu 1979. S tim albumom Zeppelin-ovci su opet bili na prvim mjestima top ljestvica.

U 8.mjesecu 1980. Zeppelin-ovci su završili posljednji koncert na turneji kroz Evropu koju su započeli godinu dana ranije. U 9.mjesecu, bend je počeo vježbati u Page-ovoj kući pripremajući se za turneju po SAD-u. Ali, istog tog mjeseca, John Bonham je nađen mrtav u krevetu nakon cijele noći pijančevanja. Zadavio se u svojoj vlastitoj bljuvotini. U 11.mjesecu bend je najavio će se razići pošto nisu mogli nastaviti bez Bonhama. Poslije raspada, ostali članovi benda nastavili su solo karijere.

Jones Paul Jones se vratio produciranju i aranžiranju. 1999., napokon je izašao njegov prvi samostalan album "Zooma." Poslije snimanja soundtracka za film "Death Wish II", Jimmy Page producira album "Coda" 1982. na kojem su se našli neki neobjavljeni materijali Led Zeppelina. Iste godine, Robert Plant počinje solo karijeru. 1984., Page i Plant se sastaju u "All-star Oldies Band-u" "the Honeydrippers-a." Poslije snimanja samo jednog albuma sa "Honeydrippers-ima" Plant se vraća solo karijeri, a Page se udružuje s Bivšim pjevačem "Bad Company-a", Paul Rogers-om. 1985. Led Zeppelin se opet okuplja da svira Live-aid koncert. To ponovno dovodi do špekulacija o njihovom povratku. Ponovno se okupljaju 1988. na obilježavanju 25. rođendana Atlantic Recordsa na kojem je bubnjeve svirao Bonham-ov sin Jason. Od raspada snimljene su razne kompilacije među kojima se ističe, "Remasters", kompilacija izdata 1990. koja je postigla nezapamćen uspjeh. Poslije "Remasters-a" Page je izdao veliku kolekciju sa 10 cd diskova "The Complete Studio Recordings" koja je objedinila sve albume. Page i Plant se ponovno sastaju i snimaju album "MTV unplugged" krajem 1994. iako je album dobio platinastu tiražu, Page i Plant su bili razočarani. Page i Plant 1998. odlaze na Evropsku turneju koja posječuje i Hrvatsku. Te godine njih dvoje snima novi album "Walking Into Clarksdale." Album nije bio zapažen pa svatko odlazi na svoju stranu. Page odlazi na turneju sa grupom "Black Crowes", dok Plant nastavlja solo karijeru.

BILLBOARD ALBUMS

Godina Album Chart Mjesto
1969 Led Zeppelin II Pop Albums 1
1969 Led Zeppelin Pop Albums 10
1970 Led Zeppelin II Black Albums 32
1970 Led Zeppelin III Black Albums 30
1970 Led Zeppelin III Pop Albums 1
1971 Led Zeppelin IV (untitled) Pop Albums 2
1973 Houses Of The Holy Pop Albums 1
1975 Physical Graffiti Pop Albums 1
1976 Presence Pop Albums 1
1976 The Soundtrack From The Film "The Song Remains The Same" Pop Albums 2
1979 In Through The Out Door Pop Albums 1
1983 Coda Pop Albums 6
1985 Led Zeppelin IV The Billboard 200 136
1990 Led Zeppelin [Box Set] The Billboard 200 18
1992 Led Zeppelin Remasters The Billboard 200 47
1993 Led Zeppelin [Box Set 2] The Billboard 200 87
1997 BBC Sessions The Billboard 200 12
1999 Early Days: The Best of Led Zeppelin, Vol. 1 The Billboard 200 71
2000 Latter Days: The Best of Led Zeppelin, Vol. 2 The Billboard 200 81
2000 Latter Days: The Best of Led Zeppelin, Vol. 2 Top Internet Albums 6
2002 Early Days & Latter Days: Vol. 1 & 2 The Billboard 200 116
2003 How the West Was Won The Billboard 200 1
2003 How the West Was Won Top Canadian Albums 1
2003 How the West Was Won Top Internet Albums 1
2004 Early Days & Latter Days: Vol. 1 & 2 The Billboard 200 114

BILLBOARD SINGLES

Godina Pjesma Chart Mjesto
1969 Good Times Bad Times Pop Singles 80
1970 Living Loving Maid (She's Just A Woman) Pop Singles 65
1970 Whole Lotta Love Pop Singles 4
1971 Immigrant Song Pop Singles 16
1972 Black Dog Pop Singles 15
1972 Rock And Roll Pop Singles 47
1973 D'yer Mak'er Pop Singles 20
1973 Over The Hills And Far Away Pop Singles 51
1975 Trampled Under Foot Pop Singles 38
1980 Fool In The Rain Pop Singles 21
1982 Darlene Mainstream Rock 4
1982 Ozone Baby Mainstream Rock 14
1982 Poor Tom Mainstream Rock 18
1990 Traveling Riverside Blues Mainstream Rock Tracks 7
1993 Baby Come on Home Mainstream Rock Tracks 4

O GLAZBI ZEPPELINA
Slični Izvođači:

* Jimi Hendrix
* Cream
* Jeff Beck
* Aerosmith
* Black Sabbath
* Penny Dreadfuls
* Trapeze
* Detective
* Rush
* Kingdom Come
* Humble Pie
* Bonham
* Mott the Hoople
* The Who
* Jeremy Spencer
* Cactus
* Gov't Mule
* Grand Funk Railroad
* Van Halen
* The Pretty Things
* Whitesnake


Utjecaj:

* Otis Rush
* Muddy Waters
* Howlin' Wolf
* Elvis Presley
* Fairport Convention
* Chuck Berry
* Willie Dixon
* Sonny Boy Williamson [II]
* The Rolling Stones
* The Beatles
* Robert Johnson

Sljedbenici od novijih bendova

* AC/DC
* Diamond Head
* Foghat
* Sammy Hagar
* Hanoi Rocks
* Iron Maiden
* Kiss
* Metallica
* Ronnie Montrose
* Prince
* Thin Lizzy
* Green River
* Ween
* Dream Theater
* Trapeze
* Five Horse Johnson
* Sutra
* Dispatch
* Crazy Daisy Band
* The Painkillers

Pjesme Su Izvodili:

* Jimmy Page
* Robert Plant
* John Paul Jones
* John Bonham
* Willie Dixon
* Alan Clayson
* Edward Darling
* Paul Bennett
* Anne Bredon
* J.B. Lenoir
* Traditional
* James Albert Bethea
* Ben E. King
* Eddie Cochran
* Memphis Minnie
* Ian Steven
* Sharon Sheeley
* Robert Johnson
* Larry Stock


Stilovi u glazbi Led Zeppelina:

* Rock

* Blues-Rock
* Hard Rock
* Heavy Metal
* Arena Rock
* British Metal
* British Blues
* Album Rock

Raspoloženja:

* Urgent
* Bravado
* Freewheeling
* Rousing
* Raucous
* Swaggering
* Meandering
* Sexual
* Aggressive
* Wistful
* Yearning
* Epic
* Dreamy
* Sprawling
* Searching
* Reckless
* Dramatic
* Trippy
* Atmospheric
* Visceral
* Theatrical

BTW.. niti ne stignem odgovarat na komentare jer, ispiti su.. više provodim na blogu nego bi trebao za knjigom hehe.. pa evo:
•Nameless - drago mi je da ti se sviđa moje štivo!
•Wise woman - hhehe znam da mi duga bolje stoji.. imao sam ja do cica kosu al sam se ošišao.. prije par dana je bila već do ramena al je netko pizdio i ošišao me, da bi me na kraju ostavila! Takav je život.. Stavit ću u linkove moju staru str. tam su slike pa ko hoće može ić pogledat..
•Darqueen - mi ćemo je sami ošišat - ko ovcu :)
•Moon Baby - baš mi je najveće zadovoljstvo kad nekog kroz razgovor, ili ovakav tekst uspijem zaintrigirat o tome o čemu govorim!
•Abaut a girl - o tome govorim iznad.. Hvala..
•CBG - hvala hvala..
I za kraj.. čitateljica ovog bloga s kojom sam se skužil do Valhalle
••Tea For One - Od kuda da krenem.. hm.. Znaš zašto plant nije pisao? Zato jer ne želi za više nikoga skladati osim zeppelin.. Imam doma njegovu knjigu punu intervjua.. Kaže da i bi počeo skladati da je Bonham još živ.. citat: " Bonham is everything to me.. my happiness, my joy.. When he died my brain stop.. Never, never again.. Led Zeppelin was my inspiration!"
Ne samo da sam čuo ono za dixona, nego imam na kompu cijelu parnicu.. ufff ko će to prevest.. moram se sad poslije rokova pozabavit malo time i u roku mjesec dana postat to na blog.. How The West Was Won - naravno da imam.. To stari čim izađe kupi.. mogu samo njemu zahvalit što to sve imam.. Njegova kolekcija broji više od 1600 ploča (samo hard rock, blues, psyhodelic.. i više od 1000 cd-a.. dobro ja se sad držim na brojci 420cd-a.. dostižem ga hehe).. Najbolje stvari ne mogu izdvojit.. To su tak krasno složena 3 diska da ti srce stane!!! Možda da izdvojim jednu koje nema na dvd-u (ima ali ne u tom obliku).. to je Whole Lotta Love - traje 18minuta(!!!).. MOŽEŠ TO ZAMISLIT!!! Nabavi ako nemaš!!! Svaki pravi zepp fan to mora imat!!! A kaj se tiče WALKING INTO CLARKSDALE.. solidan album s tri pjesme koje se odvajaju svojom povezanošću na pjesme Zeppelina - to su: prva na albumu Shining in the light, 4 ja mislim Most High i istoimena stvar koja ja mislim zatvara album..
Nadam se da sam svima uspio odgovorit na neodgovorene komentare!!! HVALA ŠTO ME ČITATE!!!

Pageove Gitare, oh yeah..

•1958 GIBSON LES PAUL STANDARD: NO 1

Jimmyeva najkorištenija gitara zasigurno je "No1" 1958 Gibson Les Paul koju je počeo koristiti već od prvih dana u Zeppelinu (iako je debitantski album većinom odsvirao sa Telecasterom)..

"I've played it so much, it's still my favourite," rekao je u jednom intervjuu. "An awful lot of Walking Into Clarkesdale was played on this guitar."

Unatoč svojiim malim brojem primjeraka (58' i 59' su bile vrlo male naklade Sunburst Les Paulovih gitara), Pageova "No1" bi uveliko razočarala zagrižene kolekcionare i teško bi se svrstala u sam vrh ponude zbog svojih neoriginalnih dijelova! Serijski broj (na vratu gitare) je izgubljen tijekom popravaka vrata, a zamjenjen originalni pickup na mostu gitare je bez naplatka već 28godina (prilikom pada na pozornici u New Mexico City-u). Originalni Kluson tuneri su također zamjenjeni sa ručno lijevanim zlatnim.. Ali nipošto se vrijednost gitare ne smije podcjenjivati! Na nedavnoj aukciji Christies-a procijenjena je na cca. 87000$..




•GIBSON DOUBLENECK

Možda najpoznatija Pageova gitara je ova dupla Gibsonica boje trešnje (serijski broj 911117). To je standardna produkcija gitare i kupio ju je 1971. na turneji kroz Ameriku. Odlučio se baš za ovu gitaru nakon što je u New Orleansu vidio kako na njoj svira bluesman Earl Hooker. Njezin legendaran i već pomalo kultni status dobiva nakon live izvedbe Stairway To Heaven, iako ju je nakon toga nazvao "Tv Aerial" zbog nekih mikrofonija koje je znala proizvest.

I sam Page je rekao: "I don't know whether we'll ever take this on tour again. Like No 1, it's been valued at upwards of Ł85,000 and that's a lot of money to have on tour. Then again, if we can't match the sound, we'll have to... but sometimes I get a bit nervous. It's funny it's so famous, because I don't think I've ever used it on record... until now, that is. The solo on Please Read the Letter is played on the 12-string of the double-neck. i tried my Fender XII but this sounded better... sounded great!"

•FENDER TELECASTERS

Page ima dva glavna Fendera, svira ih više-manje samo u studiju iako to live snimke ne dokazuju..

Prvi Fender je od ružina drva sa neobičnom čokoladnom bojom. Ta gitara je rađena po njegovoj narudžbi i bila je u izradi punih 4mjeseca jer je Page jako rigorozan. Originalan vrat je zamijenjen jer nema pločicu, ali vjeruje se da je iz 59' ili 60'. Originalni tri stupanjski most je zamijenjen sa šestero stupanjskim, i nadodana je "Pearson White B Bender" pločica protiv vibracija 76'..

Druga, manje korištena gitara je «cream-finished» Telecaster 2 koju je dao napraviti isto po narudžbi. Isto ima ugrađen "Pearson White B Bender". Rađena je od breskvina drva 66' što znaći da je to gitara još iz vremena Yardbirdsa. Posljednje je na njoj odsvirao cijeli album Walking Into Clarkesdale.

I sam kaže: "I just brought the cream one in as a spare, but it sounded so much better - it really sings."

•MARTIN D-28

To je isto gitara jako dugog staža, nepoznate godine al se misli da je iz oko 60'. Korištena je isto ko i Fender na albumu Walking Into Clarkesdale. To je akustična gitara pa je snimao s malim mikrofonom ispod vrata..

Žice koje koristi na svim gitarama su: Ernie Balls (.009", .011", .015", .024", .032", .042"), a njegovi pick up-i su Hercos.
















Btw. hvala na silnim komentarima, vidim da me puno ljudi čita i to me jako veseli.. na žalost sad mi je cijeli mjesec na faksu strahovita gužva pa ću bit neredovit.. nadam se da mi nećete zamjerit.. Hvala

STARSHIP - Led Zeppelinov zrakoplov!

Putovanja su uvijek bila veliki problem Led Zeppelina. Ni Jimmy Page ni Peter Grant nisu bili preveliki ljubitelji letenja, a poznato je i da je John Bonham često morao popiti koju da smiri živce. U državi kao što je Amerika letenje je bilo nužnost pa se neko rješenje moralo naći.
S početkom Američke turneje 1972. godine, grupa je letjela u malom Falcon Jetu koji je iznajmio Grant. Na nesreću ovi avioni su bili relativno laki i podložni turbulenciji.

Nakon nastupa u San Fraciscu na Kezar Stadiumu 02. 03.1973., grupa je poletjela natrag u Los Angeles, ali su na putu uletjeli u oluju. Ovaj incident je uvjerio Granta da ako već moraju letjeti da to čine sa što je više moguće stila i komfora.
Starship Boeing 720B sa 40 sjedišta iznajmljen je od pjevača Bobby Shermana za tri preostala tjedna turneje za 30 000 dolara.

Unutar aviona, glavna kabina je imala sjedišta i stolove, fotelje i kauč dug 15 metara koji se pružao uz desnu stranu aviona nasuprot kojega je stajao bar, TV i video. U bar je bila ugrađena i klavijatura. U repu aviona nalazile su se dvije sobe, jedna u udubljenju repa sa niskim kaučom i jastucima po podu, a druga prava spavaća soba sa posteljinom od bijelog krzna i kupaonicom.

Starship je imao čak i svoje stjuardese, Susie, osamnaestogodišnja plavuša i Bianca, dvadesetdvogodišnja crnka sa smislom za humor.
Grupa je koristila ovaj avion tokom čitave turneje po Americi 1975. godine. Bonham je imao običaj zauzeti kopilotovo mjesto, čak je jednom upravljao čitavim putem od New Yorka do Los Angelesa.

Starship je prestao biti na usluzi grupi 1977. kada je bio prisiljen sletjet zbog kvara na motoru.

Nasljednik Starshipa bio je Caesar's Chariot- Boeing 707 koji je bio vlasništvo hotela Caesar's Palace iz Las Vegasa.

Jednom riječju prava vila na krilima.. heh to su bila vremena.. o daaa...

SIMBOLI - Led Zeppelin

JIMMY PAGE

Njegov simbol sastavljen je iz više elemenata..












- Predstavlja horoskopski znak jarca.


- Predstavlja 666 ili tarot kartu sa ludom.



- Predstavlja zmiju.

JOHN PAUL JONES

Simbol je uzet iz Vikinške knjige Runa. Predstavlja osobu sa samopouzdanjem i sposobnošću.

JOHN BONHAM

Simbol koji predstavlja trojstvo
čovjek - žena - dijete..

ROBERT PLANT

Pero je simbol Egipatske božice pravde Ma'at i predstavlja pisca odnosno pjesnika.

HVALA PAMPLE-u NA POMOĆI OKO RJEŠAVANJA MISTERIJA PAGEOVA ZNAKA!!! (http://www.inthelight.co.nz/ledzep/zososymbol.htm)

Nadam se da uspijeh zaintrigirat vašu maštu pitanjem koje još ne odgovorh - A zašto baš ti znakovi??? Ajde, uključite se!!! :)))

Možda Vam i odgovorih, tko zna.. hehehe.. Nothing is certain..

Btw. Sad baš nađoh na netu.. u jednom intervjuu prije 3 dana (Časopis SF American) Plant je ko fan SF filmova i serija poručil svim ljubiteljima glazbe Zeppelina slijedeće:

LIVE LONG AND PROSPER!!! Koja legenda.. klanjam mu se do poda..

Potpisane ploče!!!

Tata mi je legenda, ima potpise oriđiđi..

Plant

Page

Jones

Bonham

Malo Nas je rokera.. ali još se držimo, o da..

Nemoguće je živjeti bez umjetnosti. Umjetnost, ma koja god bila od danas poznatih grana dio je čovječjeg bića, njegova duhovna hrana, ljepota koja ga okružuje.

Mene, kao i mnoge iz moje generacije, od početka najviše je privlačila glazba, a danas znam da je to dio umjetnosti sa kojom se svaki čovjek najčešće susreće. Sjećam se riječi moga oca: "Martine, svakodnevno ćeš se susretati sa raznim vrstama glazbe od narodne, klasične, zabavne, moderne, ali opredijeliš li se za rock'n'roll nećeš pogriješiti. Izmišljen u 50-tim godinama te usavršen u kasnim 60-tima i 70-tima ostati će zauvijek – za sve generacije."
Tada, moram priznati nisam u potpunosti shvaćao što mi je otac htio reći. Iako sam od malena rastao uz zvuke rocka, bluesa, jazza, progressiva, undergrounda tj., glazbu moga oca nisam znao da će to biti i moja glazba i glazba moga života. Odrastajući uz takvu glazbu postao sam dio jedne generacije – rock generacije. No, definitivno sam to shvatio tek kada je brata i mene otac odveo na koncert Roberta Planta i Jimmy-a Page-a u Zagrebu dana 21.02.98' gdje sam doživio glazbu legenda rocka uz prepunu dvoranu starih i mladih rockera. . .

Hvala ti tata!
Zbog tebe ne slušam nekvalitetnu, već najkvalitetniju vrstu glazbe..

Ova karta mi život znači!!!

O bendu kojeg tako jako volim!

Izvadak iz maturalne radnje:

Led Zeppelin je bio definitivno heavy metal bend. To nije bila samo vrlo snažna interpretacija bluesa, nego je bila riječ o tome na koji su način ujedinili mitologiju, misticizam i raznolikost drugih žanrova (svjetsku glazbu i britanski folk) u svojoj glazbi. Led Zeppelin je bio i ostao najmističniji bend na svijetu. Oni su, iako rijetko, davali intervjue i dolazili u kontakt s novinarima. Jedina veza sa svijetom i publikom bile su njihove ploče i koncerti. Više nego ijedan drugi bend, Led Zeppelin su postavili koncept albumskog-orijentiranog rocka, odbijajući lansirati popularne pjesme sa njihovih albuma kao singlove. Radeći to, uspjeli su održati dominantnu ulogu u odnosu na sve ostale grupe.

Grupa Led Zeppelin ostat će zapamćena kao jedna od najboljih rock grupa svih vremena i velika inspiracija svim novim generacijama.

Kad malo razmislim.. Zeppelini mi daju snagu za život već jako dugo..
Uvijek kad sam bil nesretan upalih neku pjesmu (najviše puta Down by the seaside) i jednostavno kad čujem tu božanstvenu svirku moram biti vesel..
Dugujem im sve.. oni su me vadili kad mi je bilo teško.. pratili moje uspjehe i neuspjehe..

Pogodite kaj sam pustil prvi put kad je cura došla kod mene? Led zeppelin dvd.. htio sam s njom podijelit moju drugu sreću (ona je postala moja prva sreća)..

A neee.. opet sjećanja..

Dosta..

Završavam ovaj post jer sam sebi obećao da više neću pisati o Noj..

Njoj.. ajoj.. LY..

LED ZEPPELIN - Diskografija..

Studijski albumi i kompilacije:

Led Zeppelin I 1969, Atlantic

Led Zeppelin II 1969, Atlantic

Led Zeppelin III 1970, Atlantic

Led Zeppelin IV 1971, Atlantic






Houses of the Holy 1973, Swang Song

Physical Graffiti 1975, Swang Song

The Song Remains the Same [live] 1976, Swang Song

Presence 1976, Swang Song






In Through the Out Door 1979, Swang Song

Coda 1982, Swan Song

Led Zeppelin [Box Set] 1990, Swan Song

Remasters Highlights, 1991

Greatest Hits 1991, Alex



Led Zeppelin Remasters 1992, Swan Song

Led Zeppelin [Box Set 2] 1993, Swan Song

Complete Studio Recordings 1993, Swan Song

BBC Sessions [live] 1997, Atlantic

Early Days: The Best of Led Zeppelin, Vol. 1 1999, Atlantic





Latter Days: The Best of Led Zeppelin, Vol. 2 2000, Atlantic

Making Of 2001, Lake Shore

A Legend in Their Own Lifetime 2001, Rockview

DVD Izdanja:

A to Zeppelin - The Unauthorized Story of Led Zeppelin 1998, AOL

Inside Led Zeppelin 1968-1972 1999, Warner Music Vision

Led Zeppelin - The Song Remains the Same (1976) 2000, Warner Music Vision

(no name) 2003, Warner Music Vision

HITOVI (ALBUM)

Whole Lotta Love (Led Zeppelin II)
Stairway to Heaven (Led Zeppelin IV)
Song Remains the Same (Houses of the Holy)
Rock and Roll (Led Zeppelin IV)
Ramble On (Led Zeppelin II)
Kashmir (Physical Graffiti)
Heartbreaker (Led Zeppelin II)
Dazed and Confused (Led Zeppelin I)
Dancing Days (Houses of the Holy)
Communication Breakdown (Led Zeppelin I)

Autobiografija - Robert Plant

Robert Anthony Plant, rođen je 20.08.1948 u Englesko-Velškom pograničnom području Warcetershire, Staffordshire. Njegov otac, civilni inženjer, već je imao planove za svoga sina. Htio je da kada Robert odraste pohađa gimnaziju blizu Birminghama, pošto su mu učitelji u osnovnoj školi rekli da je njegov sin jako inteligentan. U mladosti roditelji Roberta nisu ohrabrivali da se bavi glazbom. Njegova želja za glazbom je bivala sve veća pa je kosu pustio da mu raste, što je u to vrijeme bio znak protesta. Zbog toga je imao kasnije problema.
"Cure su me počele zanimati već sa 13 godina tako da sam već tada pazio na svoj izgled. Tada sam odlučio da ću početi puštati kosu." Robertovi roditelji baš i nisu bili presretni što njihov sin želi biti rock pjevač, ali ga nisu ni zaustavljali u toj namjeri. Kada je otac shvatio da Robert ne može bez glazbe vozio ga je jedanput tjedno u lokalni blues klub gdje je nastupao čovjek koji je zaintrigirao Roberta, Terry Foster. "Kad sam imao 15 godina zavolio sam blues. Visio sam stalno u "Seven Stars Blues Club-u" gdje sam pjevao sa Chris Wood-om i Stan Webb-om. Wood se kasnije pridružio "Trafic-u" Steve Winwood-a, a Webb je pomogao pri osnivanju "Chicken Shack-a". Moja prva grupa zvala se "Delta Blues Band." Ljudi su mi dolazili i govorili mi kako sam daleko dogurao, ali da je moja glazba jednolična i da hitno trebam nešto učiniti."

Kao i mnogi mladi glazbenici, Robert se našao razapet između škole i glazbe. Bilo mu je jako teško kombinirati školu sa nastupima po klubovima, a da se ne zamjeri profesorima. " U ono vrijeme mislio sam kako je to odlično. Nisam često bio u školi, a i mogao sam piti maloljetan kad sam nastupao."

Napustio je školu i roditelje u ljeto 1964., kada je imao 16 godina da bi započeo pravu glazbenu izobrazbu. Selio se iz grupe u grupu, poboljšavajući svoj talent i učeći sve više glazbenih stilova. Kada je napuštao dom svojim roditeljima rekao je: "Deset minuta unutar glazbe jednako mi je kao 100 godina izvan nje!" Robert Plant: "Odluke su bile ono na što sam u svom životu najviše obraćao pažnju. Isti slučaj je bio i sa mojim napuštanjem škole. Odlučio sam da je to u tom trenutku za mene najbolje. Tada sam imao 16 godina. Nisam imao love, ali novac me nije mogao spriječiti u mom naumu. Kasnije, roditelji su to shvatili, ali tek kada sam se dokazao na glazbenoj sceni." Tako je Robert Plant koji je imao samo 16 godina napustio školu i otišao živjeti u Walsall. Svirao je u raznim bendovima Midlandsa, kao što su "The Crawling King Snakes " (sa Bonhamom), "Black Snake Moan" i "The Delta Blues Band." Kao što im imena kažu, mnogi od ovih sastava su bili orjentirani prema bluesu.

Poslije odlaska od kuće, Robert se pridružio bendu "Crowling King Snakes." U toj grupi izvodio je samo jednu vrstu glazbe, blues, nastojeći promovirati bend na svim UK glazbenim blues festivalima. Tada je upoznao mladog bubnjara John Bonham-a.

Od blues glazbenika najviše su na njega utjecali Sony Boy i Tommy McClelan. Kasnije mu je bio uzor Steve Winwood, pjevač iz Birmingham-a koji je postao poznat zahvaljujući njegovoj grupi "Trafic." "Uvijek sam obožavao Steve-a. Pjevao je fantastično. Uspio je pjevati poput američkih blues crnačkih pjevača. Kasnije je postigao veliki uspjeh zahvaljujući njegovom novom bendu "Spancer Davis Group.""

"Nikada se nisam mogao odlučiti koji ću žanr glazbe izvoditi. Dugo vremena sam mislio da samo hoću izvoditi Country Blues. Na primjer, prvi put kada sam čuo "Fleetwood Mac" bio sam oduševljen takvom izvedbom bluesa. Shvatio sam da se vrtim u krug. Pjevao sam za mnoge grupe u kojima nikad nisam bio zadovoljan sve dok nisam osnovao prvi svoj sastav "Band of Joy.""

"Band of Joy" počeo je sa mješavinom blues i soul glazbe, koja se postepeno mijenjala u čisti blues. Robert je obožavao pjevati u tom bendu. On mu je pomogao da nastavi eksperimentirati i stvarati svoj jedinstven stil pjevanja. "Svugdje smo bili dočekani raširenih ruku. Kao mladi bend bili smo još neiskusni. Bubnjar je svako malo usporavao ritam, a gitarist nije znao odsvirati pjesmu identično dva puta."

Nisu svi bili impresionirani grupom. Imali su menadžera koji baš i nije volio Roberta. "On mi je govorio da ne znam pjevati i da za mene u grupi više nema mjesta, a pošto smo bili pod ugovorom njegova je uvijek bila zadnja." Robert je još dva puta ponovno osnivao "Band of Joy" uvijek sa drugom postavom. Treća i finalna verzija grupe "Band of Joy" sa moćnim i talentiranim bubnjarom Johnom Bonham-om, sa kojim je već i prije svirao u bendu "Crowling King Snakes", postigla je napokon tako dugo željeni uspjeh. "Imali smo fantastičnog gitaristu, dobrog bassistu i odličnog bubnjara kojeg sam doveo zahvaljujući prijateljstvu. Naš prvi album "Moby Grape" bio je pogodak." John Bonham se izvrsno uklopio u grupu i izvrsno se razumio sa Robertom. Kasnije su postali jako bliski zbog toga jer su imali iste glazbene ukuse. Odlična suradnja John Bonham-a i Roberta proizvela je 3 velika hita koje je ta grupa imala. "Dobivali smo između 60 i 70 funta po nastupu što je, za tadašnja vremena, bila odlična zarada. Greška je bila jedino u tome što smo se izgubili u tom novcu i zato smo s vremenom postajali sve lošiji. Stalno smo išli na zabave na kojima smo stalno pijančevali. Tada sam digao ruke od benda pa je Bonham otišao svirati za Tim Rosa." U međuvremenu Robert je prohodao sa djevojkom Maureen, koju je upoznao na Georgie Fame koncertu 1966.godine. Ona je postala njegova žena 1968. godine.

Pošto je Bonham napustio bend Robert je imao mali izlet u solo vode. Uspio je potpisati ugovor sa CBS-om i snimiti singlove u 8.mjesecu 1966.godine, "You Better Run"/ "Everybody's Gonna Say", dva singla tokom 1967.godine, "Our Song"/ "Laughing, Crying, Laughing", te "Long Time Coming" i "I've Got A Secret". Nijedan singl nije dobro prošao kod publike, pa se Robert Plant vraća u grupu "The Band Of Joy. "

"Band of Joy" se nije u potpunosti raspao. Kada su nastupali u Londonu, u glasovitom Speakeasy Club-u, u publici je bio Alexis Korner, glazbenik i producent koji je svirao sa Jimmy Page-om. Alexis je prije smrti rekao: "Uvijek sam mislio da će Robert postati vrlo poznati pjevač. Ostali u bendu nisu bili dorasli njegovom talentu." Tu je došlo do suradnje Kornera i Roberta. Kasnije se Robert rastaje od Kornera i upoznaje menadžera grupe "The Move" Tony Secundu. "The Move" su bili jedan od bendova iz okolice Birminghema. Secunda je prisiljavao Roberta da potpiše za Regal Zonophone. Plant je odbio i vratio se u Midlands, gdje je svirao sa lokalnim bendovima. Kasnije je prešao u Led Zeppelin.

Autobiografija - John Bonham (1948 + 1980)

John Henry Bonham rođen je 31.06.1948 godine u Redditch, Worcestershire. Izgledalo je da je mali Bonhan još u kolijevci bio određen za bubnjara. On je i sam jedanput rekao: "Želio sam biti bubnjar već kada sam imao pet godina. Već kao mala beba svirao sam na šalicama za kavu koje sam stavio na postolje i dodao im žicu kako bi postigao efekt činele, naravno tu su bili i mamini lonci." John Bonham je prvo dijete Jack-a i Joan-e. John ima tri godine mlađeg brata Michael-a, i 14 godina mlađu sestru Debie.

Roditelji isprva nisu ozbiljno shvaćali Johna, ali kako su godine prolazile Johna nije puštala strast za bubnjanjem pa su tek onda shvatili da je on ozbiljan u svojoj namjeri da postane bubnjar. Kada je imao 10 godina roditelji su mu napokon kupili bubnjeve. Kako je i sam rekao ti su prvi bubnjevi koje je dobio od roditelja bili prekretnica u njegovom životu , na njima je naučio prve ritmove i tada je shvatio da mu je suđeno da bude bubnjar. U to vrijeme su bili popularni Beatlesi, Cilla Black, The Dave Clark Band koji su svirali sladunjav rock. Makar je poslije svirao akustičnu gitaru uvijek se vraćao prvoj ljubavi bubnjevima.

Profesionalni set bubnjeva dobio je od tate kada mu je bilo 15 godina i 6 mjeseci. Ti bubnjevi su bili prastari – gotovo cijeli su bili hrđavi. Kasnije je naučio kako pravilno održavati bubnjeve. Jednom prilikom je rekao: "Živciraju me ljudi koji ne održavaju svoje instrumente. Ti ljudi nisu zaslužili da se bave glazbom." Tada se pridružio u svoj prvi sastav koji se zvao "Terry Webb and the Spiders."

"Sa 16 godina napustio sam školu i odlučio postati bubnjar. Tada sam se zaposlio kod svog oca koji je vodio građevinski posao i to mi se jedno vrijeme sviđalo. Ali bubnjevi su bili jedino ono što sam volio i tako sam napustio oca i pridružio se svojem prvom sastavu. Mislio sam da ako što pođe po zlu uvijek se mogu vratiti na posao kod oca. Kada sam napustio školu samo sam želio svirati bubnjeve pa i da mi ne plate!"

Bonham je ostao u svojoj prvoj grupi godinu dana i u tom vremenu je upoznao svoju buduću suprugu Pat Phillips na plesu blizu njegovog doma u Kidderminster-u. Njih dvoje su se vjenčali baš kada je sa sedamnaest godina otišao u drugu grupu "A Way of Life". Većina je isto to učinila pa je grupa na neko vrijeme prestala djelovati. Bonham je obećao ženi da će nakon njihovog vjenčanja prestati svirati. Par je živio u maloj garsonijeri, a kad su stvari krenule naopako Bonham se morao odreći pušenja da bi platili stanarinu. Tada je shvatio da neće moći preživjeti ako se ne posveti profesionalno glazbi. Ipak gledajući to sa vedrije strane, njegov rad sa sastavima iz okoline Birmingama kao što su "Terry i The Spiders", te "A Way Of Life", donio mu je zavidnu reputaciju. To mu je donijelo i otkaze nekoliko menadžera koji su smatrali da je njegovo sviranje prenaporno za uši njihovih slušalaca.

Nekoliko godina ranije Bonham se sreo sa mladim pjevačem Robertom Plantom koji je živio u blizini. Bonham-u je sada, kada je odlučio postati profesionalni glazbenik, bila prava prilika da obnovi prijateljstvo sa Plantom za kojeg je znao da ima odličnu grupu. Plant je bio član grupe "The Crawling King Snakes" koja je, na svu sreću Bonhama, tražila bubnjara. Bonham je u grupi bio nekoliko mjeseci. No, kada je problem s putovanjima na gaže Bonhamu postao pretežak zbog bračnih obaveza, on je napustio je grupu i odlučio opet svirati sa grupom "A Way of Life." On i Plant ostali su i dalje u dobrim odnosima koji će u budućnosti postati vrlo plodni u glazbenom smislu. Bonhamova reputacija je rasla velikom brzinom zahvaljujući njegovom talentu.

Čovjek koji je progurao Bonhama u svijet je Ed Piling. On je bio slavan u Kanadi. Ed se prisjeća: "moj prijatelj je svirao bas u "A Way of Life" i jedanput me odveo na probu da ih čujem kako sviraju – Bonham je bio odličan. Odmah sam zapazio rijedak talent koji ima. On je bio najjači, najglasniji bubnjar kojeg sam ikad čuo. On je bio prvi lokalni bubnjar koji je spojio bass bubnjeve sa aluminijem kako bi dobio snažniji zvuk. Zvuk koji je dobio bio je nevjerojatan. Kada sam ih otišao slušati u London, na probi Bonham je slomio glavu bassa na bubnjevima. Članovi grupe su rekli da je to uobičajeno. Zaintrigiralo me kada sam čuo da neki klubovi u Londonu ne žele dogovoriti nastupe grupa u kojima svira John Bonham jer je jednostavno bio preglasan!" Bonham je i sam rekao: "U ono vrijeme su grupe bile glasnije nego u današnje vrijeme. U doba kad sam svirao u A Way of Life znao sam u mjesec dana slomiti i po 20 bubnjeva. Kasnije kada sam svirao u Led Zeppelinima naučio sam kako svirati lagano a dobiti gromoglasan zvuk."


Bonhan je bio ponosan na to što je sve kao mali naučio. "Kada sam počeo svirati bio sam ponosan na to što mogu čitati i skladati glazbu. Ali kada sam došao u grupu radio sam gluposti pa sam odustao od toga. Mislim kako je odlično znati pretočiti svoje misli u glavi na papir. Ali isto tako mislim kako je osjećaj puno važniji nego tehnika sviranja. Najbolje je biti originalan. Kada slušam druge bubnjare, volio bih da mogu reći: "Ovo je odlično, to još nigdje nisam čuo!" Mislim da je puno važnije biti svoj nego oponašati druge."
Bonham je uvijek tvrdio kako je bio pod utjecajem glazbenika 60-tih kao i svi drugi. Ali on je razvijao svoj vlastiti stil sviranja vrlo ozbiljno i puno je radio kako bi postigao prirodan zvuk za razliku od drugih bubnjara koji to nisu mogli. "Uvijek sam nastojao postići što čišći zvuk. Od malena slušam rane soul ploče. Htio sam i ja tako zvučati – s jedne strane meko i lepršavo, a s druge grubo i glasno. "

Kako je Bonham dozrijevao nije se prestajao diviti bubnjarskom virtuozu Gingeru Bakeru. "Kad sam počinjao on je bio velika zvijezda u Britaniji. To je i zaslužio jer je tad bio najbolji. U tadašnje vrijeme bubnjari su bili samo prateći glazbenici i ništa više. Gene Krupa bio je prvi bubnjar koji je bio uočen. Tek kad je Krupa došao ljudi su počeli primjećivati važnost bubnjeva. Rock se pojavio nekoliko godina prije Gingera Bakera, ali je on prvi izašao u javnost s novim stavom da bubnjar može biti vodeći glazbenik u grupi. Nitko nije u to vrijeme uspio nadmašiti Gingera. Naravno, svi drugi bubnjari su mrzili Gingera jer im je otimao mjesta ali za mene on je bio fantastičan. Po meni, najbolji je bio kad je svirao u grupi "Graham Bond Organization." Žao mi je što američka publika nije mogla čuti grupu zato jer je bila odlična, sastojala se od tri najtalentiranijih engleskih glazbenika tog doba. Na čelu grupe je bio Jack Bruce, pa Graham Bond i Ginger Baker. "

Dok je Ginger Baker zapanjivao publiku diljem svijeta sa Eric Claptonom i Jack Bruce-om kao članovi grupe "Cream" Bonham se opet udružio sa Robertom Plantom u grupi "Band of Joy". Ova avantura je trajala nekoliko godina, točnije do 1968. Za to vrijeme grupa je izdala nekoliko singlova i napravila turneju širom zemlje sa američkim pjevačem i tekstopiscem, Timom Rosom. Plant se sjeća: "Svirali smo za 60 do 70 funti za jednu noć. Na kraju sam zaključio da nitko i ne želi da zna da mi postojimo." Kada se raspao The Band Of Joy, Bonham je odlučio da prihvati ponudu Tima Rosa tj. da svira u pratećem bendu na turneji po Velikoj Britaniji i prvi put u svojoj karijeri zaradi legalno. Plača mu je bila 40 funti tjedno. Kasnije se sve promijenilo. Prihvatio je ponudu Jimmy Pagea i postao jedan od najboljih bubnjara u povijesti R´n´R. Poslije 12 godina provedenih u Led Zeppelinu , John Bonham je umro 25. rujna 1980. u Windsor u Engleskoj poslije teškog pijančevanja.. Šteta..

Svijet izgubi nejvećeg bubnjara koji je ikada postojao..

Autobiografija - John Paul Jones

Kada je Jones Paul Jones (to mu je umjetničko ime) došao na svijet, prvo kao John Baldwine, 03.01.1946. u Sidcup-Kent, odmah je iskusio čari show bussinesa. "Oba moja roditelja su se bavili glazbom, nastupali su u glazbenoj komediji tako da sam već od druge godine putovao."

Otac mu je bio poštovani jazz glazbenik i producent, Joe Baldwine, svirao je u obnovljenoj britanskoj grupi "Ambrose Ochestra." Tata mu je bio pijanist, a sa sinom je skupa išao na gaže. Jones je rekao: "On je silno želio da sviram klavir zato jer je vjerovao da ću jednog dana postati jazz glazbenik. Tata mi je rekao da ako sviram klavir, nikada neću gladovati. Ja sam se na to smijao jer sam više volio svirati bass nego klavir." Bio je najmlađi član porodice koja je živjela u Elthamu. Tako je vrlo rano naučio svirati klavir." Kasnije je plaćao prave lekcije klavira, pa je uskoro svirao i na misama u lokalnoj crkvi. Kada je otkrio da sam se naučio svirati bass rekao je: "Dobro, čuo sam da su dobri bass gitaristi jako traženi zato moraš puno vježbati. Od tada smo često skupa nastupali po vjenčanjima u vrlo neobičnoj kombinaciji, ja sam svirao bass gitaru a tata klavir!"

Kao sin jedinac, Jones je sa 14 godina kada je bio student na Christ College u Blackheathu prvi put je zasvirao bass. "Kada sam počinjao jedva sam znao držati gitaru," sjeća se Jones. "Bio sam fasciniran izvedbama na bas gitari." Kada su roditelji njegov glazbeni instrument prihvatili tada ga je tata počeo učiti čitati i pisati glazbu, vještinu koja će mu biti od velike koristi u budućnosti. Usprkos školi Jones je svirao na mnogim gažama u raznim vojnim bazama u okolici.

U školi je svirao u grupi koju je sam formirao. Tokom ljeta pomagao je svome ocu. Kada je napustio školu, nastavio je živjeti ovim načinom života nekoliko mjeseci, sve dok nije odlučio da se prijavi na audiciju za bivše "Shadowse" Jet Harrisa i Tony Meehana, početkom 1963.godine."Kad sam navršio 17 godina prihvatio sam poziv da postanem profesionalni glazbenik i pridružio sam se "Jet Harris and Tony Meehan's band-u." Oni su bili broj jedan na ljestvici sa hitom "Diamonds." Tony Meehan: "Imali smo singl Diamonds, koji je bio broj 1 i planirali smo formirati bend. John Paul Jones je to čuo i pojavio se na audiciji. Upravo je bio napustio školu, pa je zbog toga bio vrlo nervozan. Usprkos tome, on je bio dobar muzičar i znao je svoj zanat. Bio je poseban na jedan svoj način, pa smo ga odlučili unajmiti. Ja sam radio neke solo projekte za Decca records, dok je Jones svirao na mnogo sesiona. U ono vrijeme smo zarađivali pozamašnu svotu od Ł40 po tjednu, što je bilo sasvim dovoljno. Dodajući na to razne honorare sa sesiona i TV, može se reći da smo dobro zarađivali. Jones je uvijek imao dobre ideje i bio je odličan glazbenik. Ja sam svirao bubnjeve koje je ponekad vrlo teško pratiti ali usprkos mladosti i neiskustvu Jones je to uspijevao. Ljudi u ono doba nisu dolazili na koncerte slušati bendove nego su se htjeli samo zabaviti. Uz taj problem bili smo još i u depresiji zbog pop scene i "Beatlesa" koji su tek počinjali, a već su bili na prvim mjestima top ljestvica. Sa nama je svirao godinu i 18 mjeseci, dok se bend nije raspao."

U Londonu se u to vrijeme teško dolazilo do statusa dobrog bassista zbog vrlo jake konkurencije. Ipak, talent Jonesa nije mogao biti nezapažen tako da je uskoro dobio šansu da snima u studiju sesione za druge glazbenike. Svirao je bass sa 6 žica kojeg mogu svirati samo najtalentiraniji. Bilo je to 1964., kada je imao 19 godina. U ono vrijeme bass kao instrument bio je u pozadini i nije mu se pridavala velika važnost, pa je Jones počeo ponovno svirati orgulje. "Orgulje su moj najdraži instrument, ali mi je bilo draže na gaže nositi bass nego Hammond orgulje." Kasnije je njegov položaj bass gitariste u studiju počeo rasti.

Jones je izdao svoj singl koji se zvao "A Foggy Day In Vietnam." Jones: "Otkrio sam da je muzički aranžman mnogo bolji od čekanja u studiju da me netko unajmi i naređivanja što da radim dok sam na snimanjima. Radio sam neke sesione sa Donovanom. Prva stvar koju sam "načinio" za njega bila je "Sunshine Superman." Na sesionima sam počeo kao svirač bass gitare, a završio kao aranžer. Aranžeri koji su bili na sesionima nisu znali ništa. Morao sam im ja uskakati kad je negdje zaškripjelo." Njegova suradnja s Donovanom dovela ga je do prvog session projekta sa talentiranim gitaristom, Jimmy Page-om. Jones je ubacio Page-a da svira na albumu Donovana, "Hurdy Gurdy Man."

Postao je glazbeni direktor za studio Mickie Most. Tako je upoznao i Page-a, sa kojim je radio na nekoliko sesiona za snimanje albuma "Little Games." U ljeto 1968.godine John Paul Jones je imao reputaciju odličnog glazbenika kako kod svojih kolega tako i kod šire publike. Novca je imao dovoljno, ali pošto je imao ženu i dvoje male djece, morao je razmišljati o budućnosti. Jonesu je malo falilo da se pridruži bandu Terry Reida, ali je onda čuo da Page namjerava osnovati bend. Jimmy Page: "Bio sam na jednom sesionu, gdje je Jones radio glazbeni aranžman. Tokom pauze, pitao me da li trebam bass gitaristu u svojoj novoj grupi. Odgovorio sam da ako hoće, to može biti njegov posao."

Autobiografija - Jimmy Page

Najranija sjećanja James Patrick Page-a uključuju idilične dane koje je proveo u prekrasnoj kući na selu kod svojeg ujaka. To je bila tipična Engleska seoska kuća okružena sa 400 hektara šumovite zemlje. "Živjeli smo na farmi blizu Northamptona. Sjećam se da sam bio fasciniran domaćim životinjama." Kao jedinac odrastao je okružen prekrasnim krajolikom, vozeći bicikl kroz "Craggy Hils", loveći leptire, pecajući i sakupljajući poštanske marke. Česti posjeti muzejima već su mu rano dali percepciju elegancije prostora i glazbeni ukus.

Taj ugodan period trajao je od njegova rođenja, 08.01.1944., pa sve do 8 godine. Tada je njegov otac, industrijski radnik, preselio obitelj u Epsan tj., zapadni London. Do 13 godine, Jimmy-eva jedina glazbena aktivnost bila je pjevanje u školskom zboru. Postao je školski prvak u trčanju s preponama i bio vrstan umjetnik. 1957. roditelji su mu poklonili jako značajan poklon. "Kupili smo mu španjolsku akustičnu gitaru. On ju je istog trena uzeo i počeo svirati. Otišao je prijatelju u Kingston na poduku, ali tamo nije mogao naći niti jednog pravog instruktora. Poslije samo 6 lekcija bio je bolji od svog instruktora koji je rekao da je Page vrlo talentiran," kazala je mama. Page-ovi roditelji ne samo da su tolerirali njegovo zanimanje za glazbu nego su ga i poticali.

"Kada sam bio u školi," Page priča uz smjeh, "svaki dan su mi zaplijenili gitaru zato jer sam vježbao između, pa čak i za vrijeme nastave. Morao sam čekati do 4 sata kako bi ju dobio natrag. Učeći sam sebe svirati gitaru bio je prvi i najvažniji dio moje glazbene izobrazbe." Drugi važan čimbenik bila je spolna radoznalost. Kako je i sam rekao najljepše razdoblje njegova života bilo je s 15 godina kad se prvi put zaljubio.

Page-ova prva električna gitara bila je polovna Les Paul, kupljena na kredit. Zapravo se nije odmah prihvatio Rock'n'Rolla sve dok nije čuo pjesmu "'Let's Play House'" sa albuma "'A Date With Elvis" koji je izašao sredinom 1959. Uskoro nakon toga napustio je školu i kako nije dobio posao laboratorijskog asistenta prihvatio je ponudu da pristupi bendu "Neil Christian and The Crusaders" koji su ga primjetili dok je svirao u lokalnoj plesnoj hali. Ovi momci su učestvovali u "British Blues Boomu" nekoliko godina izvodeći pjesme Chuck Barrya i Bo Diddleya , i drugih pjesama skinutih sa stranih ploča. "Uzeo sam Jimmy-a odmah kada je napustio školu, " hvali se Christian.

Page-ova reputacija naglo je počela rasti. Britanski se bubnjar B.J.Wilson prisjeća: "Puno, puno godina u nazad kad sam ja tek počinjao svirati, Jimmy Page je bio najbolji gitarist kojeg sam ikada čuo."

Mlad i vrlo talentiran nadolazeći bassista, John Paul Jones, imao je isto tako visoko mišljenje o Page-u. "Obožavao sam ga slušati. Oboje smo došli iz zapadnog Londona, i još 1962, sjećam se, ljudi su međusobno govorili da moraju doći slušati Neil Christionsovu grupu zbog mladog glazbenika koji je već tada bio virtuoz na gitari. Čuo sam za Jimmy-a, prije nego što sam čuo za Claptona ili Becka!"

Jeff Beck je vrlo rano došao u kontakt s Page-om. Beck je bio predgrupa njegovih "Crusaders-a." Beck-u je to bio jedini posao zahvaljujući kojem je preživljavao. Jeff Beck se sjeća: "Page je divljao sa velikom Gretsch Country Gentleman gitarom koja je na njemu izgledala ogromna jer je bio pravi patuljak, bio je čak manji nego što je sada, tako da ste samo mogli vidjeti jednu veliku gitaru kojom mlatara naokolo čovjek koji je bio tanak kao vodovodna cijev. Ali, moram reći da sam bio impresioniran njegovim mogućnostima. Svirao je vrstu vatrenih, brzih stvari ali je bio problem u tome što nitko od nas nije obraćao pažnju." Drugi problem je bio to da je rutina obilaženja zemlje u kombiju uzela danak u Jimmy-evom zdravlju. Ozbiljna groznica koju je dobio bila je zadnja kap i njegov dvogodišnji angažman sa grupom je završio.

Nakon ovoga vratio se svojoj drugoj velikoj ljubavi, slikanju. Išao je na koledž likovnih umjetnosti 18 mjeseci između 1961. i prve polovine 1963. ali, glazbu nikada nije ignorirao. "Jam" probe u Page-ovoj kući sa mnogim prijateljima, uključujući i Jeff Becka, su bile uobičajena stvar. I kako je R&B groznica zavladala Londonskom glazbenom scenom, Jimmy je postao česti posjetilac klubova kao što su Richmond's Crawdaddy, the Eel Pie Island u Twickenhamu i The Marquee.

Kasnije se povezao sa ''Cyril Davies' Rhythm & Blues All Stars'', jednom od nekoliko grupa tog vremena koje su bile plodno tlo za razvoj budućih zvijezda. Long John Baldry i Nicky Hopkins su bili samo dva od mnogih glazbenika koji su prešli na viši nivo nakon rada sa "Davies" bendom. Page je sa njima svirao samo povremeno ali to je bilo dovoljno da ga primijeti producent Mike Leander koji ga je pozvao da svira u studijskom sesion-u krajem 1962.

Rezultat sesion-a je bio album "Diamonds" Jet Harrisa i Tony Meehana. Album ih je odveo na prvo mjesto i lansirao Page-a u novu karijeru. Jedini sesion gitarista je bio Big Jim Sullivan i pojava novog talenta je bila dočekana kao kiša u pustinji. Pauzirajući samo da bi završio brze tečajeve čitanja i pisanja glazbe, Jimmy je za kratko vrijeme postao super sesionista, svirajući doslovno na stotine snimanja u sljedeće tri i pol godine. Svirao je za razne hitove i glazbu iz filma, rock i pop grupe, kako za one legendarne tako i za one potpuno nepoznate, uključujući "Burt Bacharach", "Johnny Dankworth", "The Who", "The Kings" i "Them". Između svega ovoga našao je vremena da piše pjesme sa Jackie de Shannon, da osnuje vlastitu izdavačku kuću i da snimi singl za Fontana-u 1965. To je bila mala pjesma "She Just Satisfies" uz koju je bila i pjesma "Keep Moving." Page je na ploči svirao sve instrumente osim bubnjeva, čak je i pjevao. U retrospektivi vjerojatno poželi da se nije zamarao time. Također tokom 1965. došao je poziv da bude glavni čovjek za novu izdavačku kuću bivšeg menadžera "Stonesa" Andrew Oldhama, Immediate. Pored ovoga imao je i zadatak da producira posebnu seriju o Britanskom bluesu, što je uključivalo i Erica Claptona sa kojim je postao bliski prijatelj. Pjesme koje je snimio sa Claptonom su bile "Telephone Blues", "I'm Your Witch Doctor", "Sittin' On Top Of The World" i "Double Crossin' Time." Nažalost, prijateljstvo između Page i Claptona nije dugo trajalo zbog pjesama koje su dodane na Immediate anthology, a bile su neformalno snimljene u Pageovoj kući, čemu se Page protivio. Do 1966. Page-u je već dosadila rutina sviranja na sesijama i kada je na ljeto iz grupe "The Yardbirds" otišao basista, Page je prihvatio da pomogne svojim prijateljima i pristupio grupi.

THE YARDBIRDS
Na mnogo načina Page je pristupio grupi u loše vrijeme. The Yardbirdsi su imali problema sa menadžmentom, izgubili su prvobitnu zvijezdu vodilju Giorgio Gomelskya i imali su unutrašnje prepirke u prvom redu zbog ponašanja Jeff Becka. Iako su njihovi dani velikih hit singlova bili gotovi, još uvijek su bili jaka "live" atrakcija, posebno u Americi gdje su bili redovni posjetioci. Pageova prva veća turneja sa njima bila je ona po Velikoj Britaniji sa "Rolling Stonesima", "Ike & Tina Turner" i "Peter Jay" & "The Jay Walkersima" koja je počela u Albert Hallu 23.08.1966. Poslije ove turneje otišli su u Ameriku gdje se Page neočekivano našao u centru pažnje. "Zamjena (sa basa na lead gitaru) je bila potrebna ranije nego planirano. Svirali smo u Carousel Club u San Franciscu i kako Jeff nije mogao doći ja sam preuzeo lead gitaru a Chris bas. Mislili smo da neće ići ali je ipak sve ispalo dobro i nakon toga smo nastavili tako. Kada je Jeff Beck ozdravio nastavili smo sa dvije lead gitare." Ova potencijalna dinamička kombinacija je nažalost bila kratkog vijeka i iza sebe ostavila samo singlicu "Happenings Ten Years Time Ago/Psycho Daisies" kao naznaku kako je dobro moglo biti. Do kraja 1966. Ostatak grupe je odlučio da više ne može raditi sa Beckom i napustio grupu. U gotovo isto vrijeme grupu je napustio i menadžer Simon Napier-Bell. Iako su nekoliko mjeseci konstantno bili na turneji i snimali razne hitove za TV reklame te se pojavili na filmu "Blow Up" režisera Antonionija nisu se imali pohvaliti ničim posebno. Čovjek kojeg su doveli da sredi situaciju bio je Peter Grant. "Peter je radio za Mickie Mosta kada je Most ponudio snimanje na kojem je prva sesion pripala nama sa pjesmom "Little Games", a druga Becku sa pjesmom "Love Is Blue." Poznavao sam Petera odavno, još od vremena Immediate-a jer su naše kancelarije bile preko puta kancelarija Mickie Mosta, a Peter je radio za njega. Prva stvar koju smo uradili sa njim bila je turneja po Australiji nakon koje smo ustanovili da smo ipak nešto i zaradili."
Izgledalo je da nova menadžmentska situacija dobro funkcionira, ali aranžman sa Mickie Mostom sigurno ne. Nijedan singl snimljen sa njim nije bio uspješan kako komercijalno tako i umjetnički, a i onaj jedan album koji su uspjeli sastaviti, "Little Games", je bio loš. "Bio je tako prokleto urađen na brzaka," prisjeća se Page. "Sve je bilo urađeno u jedan mah zato što je u biti Most bio zainteresiran za singlove i nije vjerovao da je vrijedno vremena da se pjesme snime direktno na album."

Ustvari, "Litte Games" je izdan samo u Americi gdje su "Yardbirdsi" provodili sve više vremena. Imali su turneje i po Australiji i dalekom istoku početkom 1967., te u Japanu malo prije nego što će se grupa u potpunosti raspasti nakon koncerta u Luton Technical College-u 1968. "Tokom mjeseci pred raspad grupe, Relf i McCarty (pjevač i bubnjar) su mi pričali o započinjanju nove grupe. Da bi proturječili glazbi koju sam ja slušao, oni su htjeli lakše stvari poput onih koje su pjevali "Simon & Garfunkel", "The Turtles" i ljudi poput njih. Napisali su i neke pjesme u tom stilu koje su htjeli snimiti. Ja sam bio za to da nastavimo sa radom zajedno i da njihove pjesme snimimo kao "The Yardbirds" jer sam znao da imamo potencijala da to izvedemo, ali oni jednostavno nisu htjeli ni da čuju." Relf i McCarty su formirali grupu "Renaissance", a Chris Dreja koji je prvo htio ostati sa Page-om i osnovati "The New Yardbirds", odlučio je umjesto toga probati sa novom karijerom fotografe. Jedan od njegovih prvih uspjeha je bila slika za omot prvog albuma "Led Zeppelina."

Još malo o okultnom

Ništa u ovoj priči nebi bilo zanimljivo da se njegov pas zove normalnim imenom. Da nastavim priču o okultnom odlučio sam napisat i ovaj post.

Dakle, Plantov pas se zove "Strider"..

Pa tako u live izvedbi pjesme "Bron-Y-Aur Stomp" Plant izgovara njegovo ime tj. vičući ponavlja njegovo ime pri samom kraju pjesme.. Povezanost imena "Strider" sa Tolkinom je očita zato jer je to glavni lik romana..

Znači, da zaključim - Pas je dokaz da Plant isto ko i Page obožava okultno.. Bonham je obožavao motore i automobile..

Jeste li znali:

•Stairway to heaven -
Page ne dozvoljava nikome osim Plantu pjevati ovu pjesmu.

JPJ je odlučio ne svirati bas na toj stvari, umjesto toga svira flautu i klavijature.

Page ovo smatra remekdjelom ali, vjerovali ili ne, plant misli da je ovo vjenčana pjesma. Njemu je najbolja Kashmir..

Jimmy Page : "I remember playing it for the first time at the LA Forum, and - I'm not saying the whole audience gave us a standing ovation - but there was this sizable standing ovation there. And I thought, 'This is incredible because no one's heard this number yet. This is the first time hearing it!' It obviously touched them, so I knew there was something with that one."

Zeppelinovci su imali staru kuću zvanu "Headley Grange" u Worcestershireu.. tamo su skladali cijeli 4 album poznatiji pod nazivom Zoso.. To je bila stara kuća bez struje ali je imala odličnu akustiku.. Jedne noći, pokraj kamina, Page je odsvirao par akorda i pitao Planta dal mu se sviđa.. ak da, nek napiše neke lyricse.. Plant je u roku 10 minuta napisao 90% riječi.. Rekao je u mnogim intervjuima kako nije uopće imao pojma da piše, nego da je nešto drugo micalo njegovu olovku! Nije ni čudo što je to rekao kad znamo da je on štovatelj bilo kakve mistike, starih engleskih legenda i bajki o Keltima.. U to doba pomno je proučavao Tolkina pa se to počelo odražavat na njegove lyricse..

Ovo je jedina pjesma kojoj su otisnuti lyricsi u coveru albuma..

LED ZEPPELIN- kako je nastala nejveća grupa svih vremena!!!

Ovo nije skinuto s interneta već napisah to za potrebe maturalne radnje na koju se ponosim više od ičega.. kad sam uzeo ovu radnju, profesori u gimnaziji su me blijedo gledali.. Nemaju oni pojma koliko mi ovaj bend znaći.. Više od ičega!!!
Literatura:
l. LED ZEPPELIN – from early days to Page and Plant
Ritchie Yorke's Definitive Biography
2. The Complete Guide To The Music Of LED ZEPPELIN
By Dave Lewis

U ljeto1968., Jimmy Page, umoran, trajno deprimiran i razočaran zbog nesuglasica u "Yardbirds-ima", povukao se u svoj renovirani brod u kojem je živio na rijeci Temzi 15 kilometara uzvodno od Londona. Dobro je razmislio o svemu što je prošao, o svojim uspjesima i razočarenjima u glazbi. Uglavnom je razmišljao kako uklopiti njegov talent u brzorastuću britansku rock scenu. Jimmy je do tada imao izlete u solo vode. Svirao je po Americi gdje je bio vrlo uspješan i gdje ga je publika znala cijeniti. Vratio se u London jer je htio razmisliti što će napraviti. Bio je optimista zato jer glazba koju je svirao naišla je na veliki odjek u Americi. Bilo je samo pitanje vremena kad će smoći snage s kojom će osnovati neki novi britanski bend. Kada je razmišljao što bi volio svirati u svojem bendu kojeg je želio osnovati uzeo je u obzir tadašnju britansku rock scenu. Odmah je izbacio glazbu koju su svirali "Beatles-i." Tu je bio i "Cream" koji su harali top ljestvicama, sastavljeni od bivših "Yardbirds-a", u sastavu Eric Clapton, Jack Bruce i Ginger Baker. Tada se još tek probijao Jimi Hendrix sa svojim "Experience" koji je svirao odlično, ali je u to vrijeme bio još pretežak za slušanje. Rock publika je tada počela kupovati albume tkz. "underground" žanra poput bednova kao što su bili "Spirit", "Moby Grape", "the Electric Flag", "Big Brother", "the Moody Blues", "Deep Purple", "Steppenwolf" i ostali.

Page je morao osnovati bend prije nego što je očekivao. U 8. mjesecu iste godine "Yardbirds-i" Keith Relf i James McCarty otišli su iz benda, ostavivši Jimmy Page-u prava na ime "Yardbirds." Kroz Jimmy-ov zbunjujući period, njegov bliski prijatelj i savjetnik bio je menadžer Peter Grant, koji je od njega otkupio prava na ime "Yardbirds." "obožavao sam Jimmy-a. Kad je svirao u "Yardbirds-ima" bio sam producent na snimanjima. Jimmy-u sam uvijek dao slobodu da izrazi svoj talent," kaže Grant. Jimmy je najviše od svega želio ponovno osnovati grupu "Yardbirds." Da ostane u dobroj formi, vraća se u studio gdje svira mnogo sesion snimanja za ostale bendove.

Peter Grant - bez njega ne bi bilo Zeppelina!
Kada se pročulo da Jimmy želi ponovno osnovati "Yardbirds-e", igrom slučaja prvi koji se s njim povezao bio je bass gitarist i aranžer John Paul Jones. Jones je bio obožavatelj Jimmy-a još od vremena kada je svirao sa Neil Christianom. Jones je također, sredinom 60-tih, snimao u studiju na sesionima sa Jimmy-em. Jimmy se prisjeća: "Jones me je preporučio pa sam radio na Donovanovom albumu "Hurdy Gurdy Man." Jones je tada bio na mjestu aranžera. Tokom pauze rekao je kako je čuo da okupljam bend u kojem bi on želio biti i svirati bass. Jones je već tad imao reputaciju vrsnog aranžera i bass gitariste tako da ga nisam mogao odbiti."

"Radio sam po snimanjima 3 do 4 godine," kaže Jones. "Aranžirao sam preko 50 pjesama mjesečno što mi je već postalo dosadno. Pridružio sam se Jimmy-u iz razloga što mi je žena rekla da se prestanem izležavati po kući i da napokon uđem u neki bend. Rekla je da je čula kako Jimmy Page okuplja bend u kojem bi i ja mogao svirati. Igrom slučaja baš sam onda radio u studiju sa Jimmy-om," rekao je Jones.

Sljedeća Jimmy-eva briga bio je pjevač. Sjetio se impresivnog mladog pjevača kojeg je vidio kada je bio na turneji sa "Yardbirds-ima." Bio je to Terry Reid, ali pošto je nedugo Terry osnovao grupu i sklopio ugovor sa glazbenom kućom morao je naći nekog drugog. Jimmy je bio razočaran: "On je bio jedini pjevač za kojeg sam smatrao da je dostojan moje grupe. Bio je pod ugovorom pa ga nisam mogao dobiti." Dok je Jimmy tražio člana došao je u London mladi pjevač iz Birminghama. Bio je to Robert Plant koji je došao na nagovor prijatelja, producenta Tony Secunde. Međutim, Tony Secunda Roberta nije uspio uklopiti u svoju kompaniju pošto je imao dva odlična benda "Procol Harum" i "the Move". Secunda je Robertu savjetovao da potraži Jimmy Pagea jer je on baš tražio pjevača za svoju novu grupu koju želi osnovati.

Jimmy je pošao u studentski centar izvan Birminghama vidjeti kako Plant pjeva. Bila je to tipična studentska zabava na kojoj je alkohol bio važniji od glazbe. Jimmy kaže: "Odmah sam rekao da je Robert fantastičan. Slušajući ga te noći, poslije i demo snimku njegova benda "Band of Joy", odmah sam zaključio da baš trebam takvog pjevača u svojem bendu. Pozvao sam ga u PangBourne na razgovor. Tamo smo se dogovarali i slušali ploče da vidim što ga zanima." "Jednog dana kad Jimmy-a nije bilo, " priznaje Robert, "pregledavao sam njegove ploče i izvukao one za koje sam mislio da su dobre. Iznenadilo me to da kad je Jimmy došao i počeo govoriti što bi on želio svirati, počeo je izvlačiti baš one iste ploče koje sam i ja odabrao. Kada je vidio da sam i ja te ploče odabrao složili smo se da imamo isti ukus i da je odlično to što ćemo skupa svirati." Robert je dobio savjet od svoga prijatelja, Alexisa Kornera. "Naravno," rekao je Korner, "nitko nema pojma kakva grupa bi to trebala biti. Poznavajući Jimmy-a bend će sigurno imati jaki menadžment i trebao bi bar pokušati."



Sa John Paul Jonesom i Robertom Plantom u bendu, Jimy-eva briga bio je još samo bubnjar. Pošto je prva solucija B.J.Wilson odlučio ostati u svom bendu "Procol Harum" Plant je nesebično predložio starog prijatelja iz benda "Band of Joy", John Bonhama. Bonham je u to vrijeme bio na turneji sa Tim Rosom i bilo ga je teško nagovoriti da otiđe iz te grupe jer još nikad u životu nije tako puno zarađivao. "Bio sam optimističan, " kazao je Plant. "Otišao sam sve do Oxforda i lovio Bonhama po gažama. Ulovio sam ga na jednoj gaži i rekao: "Prijatelju, moraš se pridružiti novim "Yardbirdsima" koje okuplja Jimmy Page." Nije bio uopće zainteresiran pa je rekao: " Dobro zarađujem i tu mi je dobro. Zar ne!" Unatoč Plantu, Bonham je imao još neke ponude. Zainteresirani su još bili Joe Cocker i Chris Forlowe. Naposljetku Bonham pristaje.

Jimmy je tek 1990. priznao: "Iako sam znao da trebam vrlo moćnog bubnjara, moram priznati da nisam bio spreman na takvog virtuoza kakav je bio John Bonham. Kada smo svirali pratio je svaki moj potez. Nisam ni sanjao da ću dobiti takvog bubnjara. Bio je fenomenalan i mislim da svijet više nikad neće imati takvog virtuoza."
Prvi put su zajedno svirali u malom podrumu u Gerrard Streetu, u Londonu. Bila je to prostorija 4x4 metara. Svugdje su bila Marshalova pojačala. Jones se prisjeća: "Jedno vrijeme smo se samo gledali, a onda je netko prekinuo tišinu i pitao što ćemo svirati. Jimmy je odabrao neku staru pjesmu "Yardbirds-a" koja se zvala "Train Kept a Rolling." Jimmy je poviknuo: "Lako je!!! Samo G do A i ponovno to." Cijela soba je zamalo eksplodirala. Od tog trenutka smo znali da ćemo postati slavni. "

Svirajući pod imenom "The New Yardbirds" došli su ispuniti ostatak ugovora koji ih je vezao za izdavačku kuću nekadašnjih "Yardbirds-a", a zatim su nastavili karijeru pod imenom "Led Zeppelin." Pod imenom "The New Yardbirds" krenuli su na pokusnu turneju po skandinaviji. Kada su se vratili svi su se složili da moraju čim prije promjeniti ime.

Jimmy Page, Robert Plant, John Paul Jones i John Bonham bili su individualni umjetnici koji su bili puno više od novih "Yardbirds-a".

Promjena imena je bila ključna stvar za njihovu glazbu. Kao što Page kaže: "Skupa smo sjedili i nasumce lupetali imena za bend, iznenada sam se sjetio imena kojeg je rekao Keith Moon. Kad sam mu govorio o bendu rekao je da ćemo potonuti kao olovni cepelin. Taj izraz mi se urezao u pamćenje pa sam insistirao na tome da se nazovemo "Led Zeppelin". Već sam zamišljao prvi album na kojem bi bio goreći cepelin koji pada u grad!" Keith, član grupe "Who", slušajući njihove planove izjavio je kako će propasti kao olovni cepelin (lead zeppelin). Za inat grupi su dali ime "Led Zeppelin" koristeći istu foru kao i "Beatlesi", izbacujući jedno slovo iz riječi pa je tako
umjesto imena lead nastalo led - "Led Zeppelin".

"The Battle of Evermore" & Tolkien - POVEZANOST?

Pretpostavljam da je ta "Battle" nastala prema priči u kojoj Tolkien opisuje događaje na "Pelennor" polju iz Povratka Kralja! Vrijeme u pjesmi prikazuje događaje kada se Aragorn udaljuje od "Puta Mrtvih" pri završetku "Bitke kod Pelennorovih polja"





Queen of Light took her bow
And then she turned to go,
The Prince of Peace embraced the gloom
And walked the night alone.

Kraljica svijetlosti (Queen of Light) je Eowyn, rastaje se s Aragornom i zatim odlazi i pridružuje se Rohan-skoj vojsci. Princ mira (Prince of Peace) je Aragorn, i on osvjetljuje Put mrtvih (Paths of the dead)!

Oh, dance in the dark of night,
Sing to the morn-ing light.
The dark Lord rides in force tonight
And time will tell us all.

Očito, ili je Sauron ili predvornik Prstenove Družine Mračan Kralj (Dark Lord).

Oh, throw down your plow and hoe,
Rest not to lock your homes.
Side by side we wait the might
Of the darkest of them all.

U početku opsade Gondora, radnici u polju odjuriše u toranj zbog zaštite. Tada građani strepe, gledaju i čekaju vojsku Mordora!!!

I hear the horses' thunder
Down in the valley below,
I'm waiting for the angels of Avalon,
Waiting for the eastern glow.

Ova kitica je sama po sebi objašnjiva! Ali kolko ja znam u Tolkienovim se knjigama nikad ne spominje Avalon(!!!).. (op.a. Tako je Plant htio nazvati kćer pa je možda taj naziv zato tu upotrebljen)..

The apples of the valley hold
The seeds of happiness,
The ground is rich from tender care,
Repay, do not forget, no, no.
Oh, dance in the dark of night,
Sing to the morning light.

The apples turn to brown and black,
The tyrant's face is red.

Oh the war is common cry,
Pick up you swords and fly.
The sky is filled with good and bad
That mortals never know.

Priča se da je Prstenova družina stigla do Gondora i zato su svi prestrašeni..

Oh, well, the night is long
The beads of time pass slow,
Tired eyes on the sunrise,
Waiting for the eastern glow.

Još jedna kitica koja se može lako interpretirat.. Govori se o vojnicima koji čekaju konačan pad mračne strane Mordora..

The pain of war cannot exceed
The woe of aftermath,
The drums will shake the castle wall,
The ringwraiths ride in black,
Ride on.

Čvrst je dokaz da je ova pjesma povezana s Tolkienom baš zbog termina Prstenova družina (Ringwraits).. Samo je JRR Tolkien upotrebljavao ovu specifičnu riječ!

Sing as you raise your bow,
Shoot straighter than before.
No comfort has the fire at night
That lights the face so cold.

Gondor počinje "padati" kako se bitka približava svom kraju, pa svi znaju da se nešto dramatično mora dogoditi za konačnu pobijedu!

Oh dance in the dark of night,
Sing to the mornin' light.
The magic runes are writ in gold
To bring the balance back.
Bring it back.

Ovdje su dvije glavne misli - Frodov prsten ima magične zapise, i kada se uništi, njegova moć će se ravnopravno rasporedit po svijetu! Također, i Merry-in mač ima magične zapise pa kada se upotrijebi u bici obnavlja se negova moć!

At last the sun is shining,
The clouds of blue roll by,
With flames from the dragon of darkness
The sunlight blinds his eyes.

Prvi dio ove kitice govori kako i kada je bitka dobivena. Nakon toga se razvedri nebo i mrak Mordora odlazi!
Drugi dio kitice ostaje mističan (samo ga dečki iz Zeppelina u potpunosti razumiju). Najvjerojatnije se misli metaforički na Sauronovu vojsku koja se MORA povuć i predati bitku kada zasja sunce!

!!!BTW. Stairway To Heaven suprotno mišljenjima ljudi nema ama baš NIKAKVE veze s Tolkienom!!!

I'M BACK PEOPLE
08.09.2005., četvrtak

Jesam Vam nedostajao.. ma naravno da jesam..
Pitate se zašto me tak dugo nije bilo.. Eh, nije mi se jednostavno dalo na net.. imam puno za učit.. možete zamislit kako je učit po 9 sati na dan.. poslije vam se ništa neda.. Evo, opet dobih volju za pisanje..
Dok ne napišem materijal o ostalim članovima Zeppelina evo par super smiješnih slikica najbolje serije na telki:

Pjesme Unatrag!

Evo puno pitanja dobih o ovome fenomenu.. tako je i došel red da i to razjasnim. Dakle, otkriveno je u pojedinim poznatim pjesmama da kada se puste unatrag dobivaju sasvim drugo znaćenje. Ja znam za sada za ove pjesme:

•Stairway to heaven (Led Zeppelin)

Forward: "If there's a bustle in your hedgerow, don't be alarmed now, it's just a spring clean for the May queen. Yes there are two paths you can go by, but in the long run there's still tme to change the road you're on."

Backward: "Oh here's to my sweet Satan. The one whose little path would make me sad, whose power is satan. He'll give those with him 666, there was a little toolshead where he made us suffer, sad Satan."

Napravil sam mali eksperiment i napravil kod sebe unatrag tu kiticu i stvarno mogu reć da sam dobio slične riječi.. Slučajnost ili ne i dalje ostaje zagonetka koju samo znaju zeppelinovci..

Mnogi zapravo ne razumiju lyricse ove pjesme - Dakle, po meni pjesma govori o ženi koja je ukrala novac, ali shvaća da joj taj novac ne donosi nikakvu korist u životu jer ima jako težak život i boji se da nikad neće otići u raj..

•Imagine (J.Lenon) -pjesma govori o miru!

Forward: "Imagine all the people"

Backward: "The people war beside me"

•I'm so tired (the Beatles) -ovo je i kod mene tak ispalo

Forward: "Nerazumljivo mrmljanje"

Backward: "Paul is a dead man. Miss him, miss him, mis him."

•Kiss, kiss, kiss (Yoko Ono)

Forward: "Nerazumljiv japanski govor"

Backward: "I shot John Lenon"

•My name is.. (Eminem)

Forward: "Hi, my name is.. my name is.. my name is slim shady.. my name is slim shady.."

Backward: "It is Slim, It' Eminem, It's slim, It is eminem etc.."

•Pokemon rap

Forward: "Gotta catch 'em all, Gotta catch 'em all etc."

Backward: "I love Satan, I love Satan, I love Satan etc."

•Empty Spaces (Pink Floyd)

Forward: "Nerazumljivo"

Backward: "Congratulations. You have just discovered the secret message. Please send your answer to old pink, care of the funny farm, Chalfont"

•Another one bites the dust (Queen)

Forward: "Another one bites the dust, Another one bites the dust, Another one bites the dust, Another one bites the dust.."

Backward: "It's fun to smoke marijuana, It's fun to smoke marijuana, It's fun to smoke marijuana, It's fun to smoke marijuana.."

•Hit me baby one more time (Britney Spirs)

Forward: "With you I lose my mind give me a si."

Backward: "Sleep with me, I'm not too young"

Ako vas zanima kako to zvuči možete otić na LINK i preslušat tu kiticu unatrag (i sve ostale pjesme).. Sve kitice imaju po 100kb pa vam se neće dugo učitavat..

Lude 70'
07.09.2005., srijeda

Sad upravo malo kopah po starim albumima.. ne znam kaj mi došlo.. nađoh par slika starog i stare iz 75'.. jao kak bi ja htio da se mogu vratit s mojim godinama u to doba.. u svakom disku je sviral hard rock, nosila se najbolja obleka ikada.. hipiji su bili po svuda.. kaj još čovjek može poželjet.. nekak se tad opuštenije živjelo.. meni je sad nezamislivo s 18 godina otić s curom stopom na 2 mjeseca razgledat zapadnu Evropu.. To su baš moj stari i stara napravili.. Autostopom sa 30 maraka u džepu su otišli u Amsterdam.. pa u Francusku i tako dalje po cijeloj Evropi.. Trebate čut te priče.. jao.. stajali su im samo kamiondžije iz Turske.. Spavali su u šatoru.. Stari si je našao posao u Amsterdamu, čuvao je bicikle.. ma divota.. Sad mi je to sve tako nezamislivo, nerealno.. Sad u ovom svijetu svi nekud žure, trče.. Faks, pa posao, pa opet strka.. jao – kud ovaj svijet ide..Svi idemo ka paklu.. Pazite kaj vam velim, sve će za par stoljeća završit ko u Matrixu.. Strojevi će upravljat, a mi ćemo za njih crnčit.. Ima jedna dobra pjesma za to.. baš sam danas opet počeo slušat Sabbathe pa mi je zato pala na um..

Electric Funeral

Reflex in the sky warn you you're gonna die
Storm comin' you better hide from the atomic tide
Flashes in the sky turns houses into sty
Turns people into clay, radiation minds decay

Robot minds of robot slaves lead them to atomic (grave/rage/rate)
Plastic flowers, melting sun, fading moon falls upon
dying world of radiation, victims of (man/mad) frustration,
burning globe of obscene fire, like electric funeral pyre

Buildings crashing down to what's cracking ground
[Rivers turned to wood]**, ice melting to flood
Earth lies in death bed, clouds cry for the dead
Terrifying rain, ease a burning pain

'lectric Fun'ral
'lectric Fun'ral
'lectric Fun'ral
Electric Fun'ral

And so in the sky shines the electric eye
Supernat'ral king, takes earth under his wing
Heaven's golden chorus sings, Hell's angels flap their wings
Evil souls fall to Hell, ever trapped in burning cell

** Reverse damned to ward