Robert Anthony Plant, rođen je 20.08.1948 u Englesko-Velškom pograničnom području Warcetershire, Staffordshire. Njegov otac, civilni inženjer, već je imao planove za svoga sina. Htio je da kada Robert odraste pohađa gimnaziju blizu Birminghama, pošto su mu učitelji u osnovnoj školi rekli da je njegov sin jako inteligentan. U mladosti roditelji Roberta nisu ohrabrivali da se bavi glazbom. Njegova želja za glazbom je bivala sve veća pa je kosu pustio da mu raste, što je u to vrijeme bio znak protesta. Zbog toga je imao kasnije problema.
"Cure su me počele zanimati već sa 13 godina tako da sam već tada pazio na svoj izgled. Tada sam odlučio da ću početi puštati kosu." Robertovi roditelji baš i nisu bili presretni što njihov sin želi biti rock pjevač, ali ga nisu ni zaustavljali u toj namjeri. Kada je otac shvatio da Robert ne može bez glazbe vozio ga je jedanput tjedno u lokalni blues klub gdje je nastupao čovjek koji je zaintrigirao Roberta, Terry Foster. "Kad sam imao 15 godina zavolio sam blues. Visio sam stalno u "Seven Stars Blues Club-u" gdje sam pjevao sa Chris Wood-om i Stan Webb-om. Wood se kasnije pridružio "Trafic-u" Steve Winwood-a, a Webb je pomogao pri osnivanju "Chicken Shack-a". Moja prva grupa zvala se "Delta Blues Band." Ljudi su mi dolazili i govorili mi kako sam daleko dogurao, ali da je moja glazba jednolična i da hitno trebam nešto učiniti."

Kao i mnogi mladi glazbenici, Robert se našao razapet između škole i glazbe. Bilo mu je jako teško kombinirati školu sa nastupima po klubovima, a da se ne zamjeri profesorima. " U ono vrijeme mislio sam kako je to odlično. Nisam često bio u školi, a i mogao sam piti maloljetan kad sam nastupao."

Napustio je školu i roditelje u ljeto 1964., kada je imao 16 godina da bi započeo pravu glazbenu izobrazbu. Selio se iz grupe u grupu, poboljšavajući svoj talent i učeći sve više glazbenih stilova. Kada je napuštao dom svojim roditeljima rekao je: "Deset minuta unutar glazbe jednako mi je kao 100 godina izvan nje!" Robert Plant: "Odluke su bile ono na što sam u svom životu najviše obraćao pažnju. Isti slučaj je bio i sa mojim napuštanjem škole. Odlučio sam da je to u tom trenutku za mene najbolje. Tada sam imao 16 godina. Nisam imao love, ali novac me nije mogao spriječiti u mom naumu. Kasnije, roditelji su to shvatili, ali tek kada sam se dokazao na glazbenoj sceni." Tako je Robert Plant koji je imao samo 16 godina napustio školu i otišao živjeti u Walsall. Svirao je u raznim bendovima Midlandsa, kao što su "The Crawling King Snakes " (sa Bonhamom), "Black Snake Moan" i "The Delta Blues Band." Kao što im imena kažu, mnogi od ovih sastava su bili orjentirani prema bluesu.

Poslije odlaska od kuće, Robert se pridružio bendu "Crowling King Snakes." U toj grupi izvodio je samo jednu vrstu glazbe, blues, nastojeći promovirati bend na svim UK glazbenim blues festivalima. Tada je upoznao mladog bubnjara John Bonham-a.

Od blues glazbenika najviše su na njega utjecali Sony Boy i Tommy McClelan. Kasnije mu je bio uzor Steve Winwood, pjevač iz Birmingham-a koji je postao poznat zahvaljujući njegovoj grupi "Trafic." "Uvijek sam obožavao Steve-a. Pjevao je fantastično. Uspio je pjevati poput američkih blues crnačkih pjevača. Kasnije je postigao veliki uspjeh zahvaljujući njegovom novom bendu "Spancer Davis Group.""

"Nikada se nisam mogao odlučiti koji ću žanr glazbe izvoditi. Dugo vremena sam mislio da samo hoću izvoditi Country Blues. Na primjer, prvi put kada sam čuo "Fleetwood Mac" bio sam oduševljen takvom izvedbom bluesa. Shvatio sam da se vrtim u krug. Pjevao sam za mnoge grupe u kojima nikad nisam bio zadovoljan sve dok nisam osnovao prvi svoj sastav "Band of Joy.""

"Band of Joy" počeo je sa mješavinom blues i soul glazbe, koja se postepeno mijenjala u čisti blues. Robert je obožavao pjevati u tom bendu. On mu je pomogao da nastavi eksperimentirati i stvarati svoj jedinstven stil pjevanja. "Svugdje smo bili dočekani raširenih ruku. Kao mladi bend bili smo još neiskusni. Bubnjar je svako malo usporavao ritam, a gitarist nije znao odsvirati pjesmu identično dva puta."

Nisu svi bili impresionirani grupom. Imali su menadžera koji baš i nije volio Roberta. "On mi je govorio da ne znam pjevati i da za mene u grupi više nema mjesta, a pošto smo bili pod ugovorom njegova je uvijek bila zadnja." Robert je još dva puta ponovno osnivao "Band of Joy" uvijek sa drugom postavom. Treća i finalna verzija grupe "Band of Joy" sa moćnim i talentiranim bubnjarom Johnom Bonham-om, sa kojim je već i prije svirao u bendu "Crowling King Snakes", postigla je napokon tako dugo željeni uspjeh. "Imali smo fantastičnog gitaristu, dobrog bassistu i odličnog bubnjara kojeg sam doveo zahvaljujući prijateljstvu. Naš prvi album "Moby Grape" bio je pogodak." John Bonham se izvrsno uklopio u grupu i izvrsno se razumio sa Robertom. Kasnije su postali jako bliski zbog toga jer su imali iste glazbene ukuse. Odlična suradnja John Bonham-a i Roberta proizvela je 3 velika hita koje je ta grupa imala. "Dobivali smo između 60 i 70 funta po nastupu što je, za tadašnja vremena, bila odlična zarada. Greška je bila jedino u tome što smo se izgubili u tom novcu i zato smo s vremenom postajali sve lošiji. Stalno smo išli na zabave na kojima smo stalno pijančevali. Tada sam digao ruke od benda pa je Bonham otišao svirati za Tim Rosa." U međuvremenu Robert je prohodao sa djevojkom Maureen, koju je upoznao na Georgie Fame koncertu 1966.godine. Ona je postala njegova žena 1968. godine.

Pošto je Bonham napustio bend Robert je imao mali izlet u solo vode. Uspio je potpisati ugovor sa CBS-om i snimiti singlove u 8.mjesecu 1966.godine, "You Better Run"/ "Everybody's Gonna Say", dva singla tokom 1967.godine, "Our Song"/ "Laughing, Crying, Laughing", te "Long Time Coming" i "I've Got A Secret". Nijedan singl nije dobro prošao kod publike, pa se Robert Plant vraća u grupu "The Band Of Joy. "

"Band of Joy" se nije u potpunosti raspao. Kada su nastupali u Londonu, u glasovitom Speakeasy Club-u, u publici je bio Alexis Korner, glazbenik i producent koji je svirao sa Jimmy Page-om. Alexis je prije smrti rekao: "Uvijek sam mislio da će Robert postati vrlo poznati pjevač. Ostali u bendu nisu bili dorasli njegovom talentu." Tu je došlo do suradnje Kornera i Roberta. Kasnije se Robert rastaje od Kornera i upoznaje menadžera grupe "The Move" Tony Secundu. "The Move" su bili jedan od bendova iz okolice Birminghema. Secunda je prisiljavao Roberta da potpiše za Regal Zonophone. Plant je odbio i vratio se u Midlands, gdje je svirao sa lokalnim bendovima. Kasnije je prešao u Led Zeppelin.