Produced By Robert Plant and Phill Brown
Robert Plant - Vocals
Justin Adams - Guitars, Gimbri, Darbuka
John Baggott - Keyboards
Clive Deamer - Drums, Percussion
Charlie Jones - Bass
Porl Thompson - Guitar
Song to the Siren - B J Cole
Morning Dew, Song to the Siren - John Baggott
1.Funny In My Mind (I Believe I'm Fixin To Die)
(Bukka White/Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson
2.Morning Dew
(Bonnie Dobson/Tim Rose)
3.One More Cup Of Coffee
(Bob Dylan)
4.Last Time I Saw Her
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
5.Song to The Siren
(Tim Buckley/Larry Beckett)
6.Win My Train Fare Home (If I ever Get Lucky)
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
Contains Elements of:
a. If I Ever Get Lucky (Arthur 'Big Boy Crudup)
b. Milk Cow's Calf Blues (Robert Johnson)
c. Crawlin' King Snake (John Lee Hooker)
d. That's Alright Mama (Arthur 'Big Boy Crudup)
7.Darkness Darkness
(Jesse Colin Young)
8.Red Dress
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
9.Hey Joe
(William Roberts)
10.Skip's Song
(Alexander Lee Spence)
11. Dirt In A Hole*
(Plant/Adams/Deamer/Baggott/Jones/Thompson)
Potaknut kvalitetom ovog albuma i prethodne rasprave sa Tea4One odlučio sam ga recenzirat i predstavit Vama, kao mogućim slušaocima!
Dakle, prije 37 godina tamo negdje u Birminghamu Plant se borio između dvije karijere: knjigovođe i psihodeličnog rokera koji je obožavao lokalni bend Hobbstweedle. Jednog dana 68' na njegovim vratima pojavio se napušeni Page.. On je bio u to vrijeme najveća faca jer je već imao reputaciju vrhunskog gitarista.. Curice su ludovale hehe.. Baš Page je zaslužan što je Plant počeo sakupljat okultne priče i "otplovit" s njim u Valhallu.. Oformljen je Led Zeppelin, a ostalo je povijest..
Dreamland pokazuje kako je Plant oduvijek težio okultizmu i kalifornijskoj struji psihodelije i to je tek sada isplivalo van..
Tako se veličanstveno dobro poigrati sa legendarnom Hey Joe', pa Moby Grape-ovom izvrsnom 'Skip's Song', Dylan-ovom 'One More Cup Of Coffee' (malo tvrđa stvar, priznajem) i sa zaprepašćujućom inventivnosti na par Delta blues standarda može samo, i nitko drugi nego Plant!
Dvije stvari odskaču svojom kvalitetom: Tim Rose-ova 'Morning Dew',(koja je i ujedno najbolja stvar koju je napravio u 10-tak godina) pritom odajući povijesnu i pogrebnu počast John Bonham-u jer je on baš prije priključenja u Led Zeppelin sa svojim Rose's bendom obradio tu stvar! Druga koja je iznad svih je Tim Buckly-eva 'Song To the Siren', stvar koji su mnogi pokušali obradit ali im jednostavno nije išlo. Robert im svima dokazuje i u stvar dodaje nešto s onoga drugog svijeta, nešto božanski..
Plant kao da se na ovom albumu prisjeća kako je to bilo radit 'Led Zepp II', naravno sasvim drugim pristupom i težinom glazbe..
Samo šlag na tortu nam dolazi jedna totalno psihodelična pjesmica Darkness darkness koja priziva prošlost i u budućnost vraća Led Zepp III album..