Najranija sjećanja James Patrick Page-a uključuju idilične dane koje je proveo u prekrasnoj kući na selu kod svojeg ujaka. To je bila tipična Engleska seoska kuća okružena sa 400 hektara šumovite zemlje. "Živjeli smo na farmi blizu Northamptona. Sjećam se da sam bio fasciniran domaćim životinjama." Kao jedinac odrastao je okružen prekrasnim krajolikom, vozeći bicikl kroz "Craggy Hils", loveći leptire, pecajući i sakupljajući poštanske marke. Česti posjeti muzejima već su mu rano dali percepciju elegancije prostora i glazbeni ukus.

Taj ugodan period trajao je od njegova rođenja, 08.01.1944., pa sve do 8 godine. Tada je njegov otac, industrijski radnik, preselio obitelj u Epsan tj., zapadni London. Do 13 godine, Jimmy-eva jedina glazbena aktivnost bila je pjevanje u školskom zboru. Postao je školski prvak u trčanju s preponama i bio vrstan umjetnik. 1957. roditelji su mu poklonili jako značajan poklon. "Kupili smo mu španjolsku akustičnu gitaru. On ju je istog trena uzeo i počeo svirati. Otišao je prijatelju u Kingston na poduku, ali tamo nije mogao naći niti jednog pravog instruktora. Poslije samo 6 lekcija bio je bolji od svog instruktora koji je rekao da je Page vrlo talentiran," kazala je mama. Page-ovi roditelji ne samo da su tolerirali njegovo zanimanje za glazbu nego su ga i poticali.

"Kada sam bio u školi," Page priča uz smjeh, "svaki dan su mi zaplijenili gitaru zato jer sam vježbao između, pa čak i za vrijeme nastave. Morao sam čekati do 4 sata kako bi ju dobio natrag. Učeći sam sebe svirati gitaru bio je prvi i najvažniji dio moje glazbene izobrazbe." Drugi važan čimbenik bila je spolna radoznalost. Kako je i sam rekao najljepše razdoblje njegova života bilo je s 15 godina kad se prvi put zaljubio.

Page-ova prva električna gitara bila je polovna Les Paul, kupljena na kredit. Zapravo se nije odmah prihvatio Rock'n'Rolla sve dok nije čuo pjesmu "'Let's Play House'" sa albuma "'A Date With Elvis" koji je izašao sredinom 1959. Uskoro nakon toga napustio je školu i kako nije dobio posao laboratorijskog asistenta prihvatio je ponudu da pristupi bendu "Neil Christian and The Crusaders" koji su ga primjetili dok je svirao u lokalnoj plesnoj hali. Ovi momci su učestvovali u "British Blues Boomu" nekoliko godina izvodeći pjesme Chuck Barrya i Bo Diddleya , i drugih pjesama skinutih sa stranih ploča. "Uzeo sam Jimmy-a odmah kada je napustio školu, " hvali se Christian.

Page-ova reputacija naglo je počela rasti. Britanski se bubnjar B.J.Wilson prisjeća: "Puno, puno godina u nazad kad sam ja tek počinjao svirati, Jimmy Page je bio najbolji gitarist kojeg sam ikada čuo."

Mlad i vrlo talentiran nadolazeći bassista, John Paul Jones, imao je isto tako visoko mišljenje o Page-u. "Obožavao sam ga slušati. Oboje smo došli iz zapadnog Londona, i još 1962, sjećam se, ljudi su međusobno govorili da moraju doći slušati Neil Christionsovu grupu zbog mladog glazbenika koji je već tada bio virtuoz na gitari. Čuo sam za Jimmy-a, prije nego što sam čuo za Claptona ili Becka!"

Jeff Beck je vrlo rano došao u kontakt s Page-om. Beck je bio predgrupa njegovih "Crusaders-a." Beck-u je to bio jedini posao zahvaljujući kojem je preživljavao. Jeff Beck se sjeća: "Page je divljao sa velikom Gretsch Country Gentleman gitarom koja je na njemu izgledala ogromna jer je bio pravi patuljak, bio je čak manji nego što je sada, tako da ste samo mogli vidjeti jednu veliku gitaru kojom mlatara naokolo čovjek koji je bio tanak kao vodovodna cijev. Ali, moram reći da sam bio impresioniran njegovim mogućnostima. Svirao je vrstu vatrenih, brzih stvari ali je bio problem u tome što nitko od nas nije obraćao pažnju." Drugi problem je bio to da je rutina obilaženja zemlje u kombiju uzela danak u Jimmy-evom zdravlju. Ozbiljna groznica koju je dobio bila je zadnja kap i njegov dvogodišnji angažman sa grupom je završio.

Nakon ovoga vratio se svojoj drugoj velikoj ljubavi, slikanju. Išao je na koledž likovnih umjetnosti 18 mjeseci između 1961. i prve polovine 1963. ali, glazbu nikada nije ignorirao. "Jam" probe u Page-ovoj kući sa mnogim prijateljima, uključujući i Jeff Becka, su bile uobičajena stvar. I kako je R&B groznica zavladala Londonskom glazbenom scenom, Jimmy je postao česti posjetilac klubova kao što su Richmond's Crawdaddy, the Eel Pie Island u Twickenhamu i The Marquee.

Kasnije se povezao sa ''Cyril Davies' Rhythm & Blues All Stars'', jednom od nekoliko grupa tog vremena koje su bile plodno tlo za razvoj budućih zvijezda. Long John Baldry i Nicky Hopkins su bili samo dva od mnogih glazbenika koji su prešli na viši nivo nakon rada sa "Davies" bendom. Page je sa njima svirao samo povremeno ali to je bilo dovoljno da ga primijeti producent Mike Leander koji ga je pozvao da svira u studijskom sesion-u krajem 1962.

Rezultat sesion-a je bio album "Diamonds" Jet Harrisa i Tony Meehana. Album ih je odveo na prvo mjesto i lansirao Page-a u novu karijeru. Jedini sesion gitarista je bio Big Jim Sullivan i pojava novog talenta je bila dočekana kao kiša u pustinji. Pauzirajući samo da bi završio brze tečajeve čitanja i pisanja glazbe, Jimmy je za kratko vrijeme postao super sesionista, svirajući doslovno na stotine snimanja u sljedeće tri i pol godine. Svirao je za razne hitove i glazbu iz filma, rock i pop grupe, kako za one legendarne tako i za one potpuno nepoznate, uključujući "Burt Bacharach", "Johnny Dankworth", "The Who", "The Kings" i "Them". Između svega ovoga našao je vremena da piše pjesme sa Jackie de Shannon, da osnuje vlastitu izdavačku kuću i da snimi singl za Fontana-u 1965. To je bila mala pjesma "She Just Satisfies" uz koju je bila i pjesma "Keep Moving." Page je na ploči svirao sve instrumente osim bubnjeva, čak je i pjevao. U retrospektivi vjerojatno poželi da se nije zamarao time. Također tokom 1965. došao je poziv da bude glavni čovjek za novu izdavačku kuću bivšeg menadžera "Stonesa" Andrew Oldhama, Immediate. Pored ovoga imao je i zadatak da producira posebnu seriju o Britanskom bluesu, što je uključivalo i Erica Claptona sa kojim je postao bliski prijatelj. Pjesme koje je snimio sa Claptonom su bile "Telephone Blues", "I'm Your Witch Doctor", "Sittin' On Top Of The World" i "Double Crossin' Time." Nažalost, prijateljstvo između Page i Claptona nije dugo trajalo zbog pjesama koje su dodane na Immediate anthology, a bile su neformalno snimljene u Pageovoj kući, čemu se Page protivio. Do 1966. Page-u je već dosadila rutina sviranja na sesijama i kada je na ljeto iz grupe "The Yardbirds" otišao basista, Page je prihvatio da pomogne svojim prijateljima i pristupio grupi.

THE YARDBIRDS
Na mnogo načina Page je pristupio grupi u loše vrijeme. The Yardbirdsi su imali problema sa menadžmentom, izgubili su prvobitnu zvijezdu vodilju Giorgio Gomelskya i imali su unutrašnje prepirke u prvom redu zbog ponašanja Jeff Becka. Iako su njihovi dani velikih hit singlova bili gotovi, još uvijek su bili jaka "live" atrakcija, posebno u Americi gdje su bili redovni posjetioci. Pageova prva veća turneja sa njima bila je ona po Velikoj Britaniji sa "Rolling Stonesima", "Ike & Tina Turner" i "Peter Jay" & "The Jay Walkersima" koja je počela u Albert Hallu 23.08.1966. Poslije ove turneje otišli su u Ameriku gdje se Page neočekivano našao u centru pažnje. "Zamjena (sa basa na lead gitaru) je bila potrebna ranije nego planirano. Svirali smo u Carousel Club u San Franciscu i kako Jeff nije mogao doći ja sam preuzeo lead gitaru a Chris bas. Mislili smo da neće ići ali je ipak sve ispalo dobro i nakon toga smo nastavili tako. Kada je Jeff Beck ozdravio nastavili smo sa dvije lead gitare." Ova potencijalna dinamička kombinacija je nažalost bila kratkog vijeka i iza sebe ostavila samo singlicu "Happenings Ten Years Time Ago/Psycho Daisies" kao naznaku kako je dobro moglo biti. Do kraja 1966. Ostatak grupe je odlučio da više ne može raditi sa Beckom i napustio grupu. U gotovo isto vrijeme grupu je napustio i menadžer Simon Napier-Bell. Iako su nekoliko mjeseci konstantno bili na turneji i snimali razne hitove za TV reklame te se pojavili na filmu "Blow Up" režisera Antonionija nisu se imali pohvaliti ničim posebno. Čovjek kojeg su doveli da sredi situaciju bio je Peter Grant. "Peter je radio za Mickie Mosta kada je Most ponudio snimanje na kojem je prva sesion pripala nama sa pjesmom "Little Games", a druga Becku sa pjesmom "Love Is Blue." Poznavao sam Petera odavno, još od vremena Immediate-a jer su naše kancelarije bile preko puta kancelarija Mickie Mosta, a Peter je radio za njega. Prva stvar koju smo uradili sa njim bila je turneja po Australiji nakon koje smo ustanovili da smo ipak nešto i zaradili."
Izgledalo je da nova menadžmentska situacija dobro funkcionira, ali aranžman sa Mickie Mostom sigurno ne. Nijedan singl snimljen sa njim nije bio uspješan kako komercijalno tako i umjetnički, a i onaj jedan album koji su uspjeli sastaviti, "Little Games", je bio loš. "Bio je tako prokleto urađen na brzaka," prisjeća se Page. "Sve je bilo urađeno u jedan mah zato što je u biti Most bio zainteresiran za singlove i nije vjerovao da je vrijedno vremena da se pjesme snime direktno na album."

Ustvari, "Litte Games" je izdan samo u Americi gdje su "Yardbirdsi" provodili sve više vremena. Imali su turneje i po Australiji i dalekom istoku početkom 1967., te u Japanu malo prije nego što će se grupa u potpunosti raspasti nakon koncerta u Luton Technical College-u 1968. "Tokom mjeseci pred raspad grupe, Relf i McCarty (pjevač i bubnjar) su mi pričali o započinjanju nove grupe. Da bi proturječili glazbi koju sam ja slušao, oni su htjeli lakše stvari poput onih koje su pjevali "Simon & Garfunkel", "The Turtles" i ljudi poput njih. Napisali su i neke pjesme u tom stilu koje su htjeli snimiti. Ja sam bio za to da nastavimo sa radom zajedno i da njihove pjesme snimimo kao "The Yardbirds" jer sam znao da imamo potencijala da to izvedemo, ali oni jednostavno nisu htjeli ni da čuju." Relf i McCarty su formirali grupu "Renaissance", a Chris Dreja koji je prvo htio ostati sa Page-om i osnovati "The New Yardbirds", odlučio je umjesto toga probati sa novom karijerom fotografe. Jedan od njegovih prvih uspjeha je bila slika za omot prvog albuma "Led Zeppelina."