John Henry Bonham rođen je 31.06.1948 godine u Redditch, Worcestershire. Izgledalo je da je mali Bonhan još u kolijevci bio određen za bubnjara. On je i sam jedanput rekao: "Želio sam biti bubnjar već kada sam imao pet godina. Već kao mala beba svirao sam na šalicama za kavu koje sam stavio na postolje i dodao im žicu kako bi postigao efekt činele, naravno tu su bili i mamini lonci." John Bonham je prvo dijete Jack-a i Joan-e. John ima tri godine mlađeg brata Michael-a, i 14 godina mlađu sestru Debie.
Roditelji isprva nisu ozbiljno shvaćali Johna, ali kako su godine prolazile Johna nije puštala strast za bubnjanjem pa su tek onda shvatili da je on ozbiljan u svojoj namjeri da postane bubnjar. Kada je imao 10 godina roditelji su mu napokon kupili bubnjeve. Kako je i sam rekao ti su prvi bubnjevi koje je dobio od roditelja bili prekretnica u njegovom životu , na njima je naučio prve ritmove i tada je shvatio da mu je suđeno da bude bubnjar. U to vrijeme su bili popularni Beatlesi, Cilla Black, The Dave Clark Band koji su svirali sladunjav rock. Makar je poslije svirao akustičnu gitaru uvijek se vraćao prvoj ljubavi bubnjevima.
Profesionalni set bubnjeva dobio je od tate kada mu je bilo 15 godina i 6 mjeseci. Ti bubnjevi su bili prastari – gotovo cijeli su bili hrđavi. Kasnije je naučio kako pravilno održavati bubnjeve. Jednom prilikom je rekao: "Živciraju me ljudi koji ne održavaju svoje instrumente. Ti ljudi nisu zaslužili da se bave glazbom." Tada se pridružio u svoj prvi sastav koji se zvao "Terry Webb and the Spiders."
"Sa 16 godina napustio sam školu i odlučio postati bubnjar. Tada sam se zaposlio kod svog oca koji je vodio građevinski posao i to mi se jedno vrijeme sviđalo. Ali bubnjevi su bili jedino ono što sam volio i tako sam napustio oca i pridružio se svojem prvom sastavu. Mislio sam da ako što pođe po zlu uvijek se mogu vratiti na posao kod oca. Kada sam napustio školu samo sam želio svirati bubnjeve pa i da mi ne plate!"
Bonham je ostao u svojoj prvoj grupi godinu dana i u tom vremenu je upoznao svoju buduću suprugu Pat Phillips na plesu blizu njegovog doma u Kidderminster-u. Njih dvoje su se vjenčali baš kada je sa sedamnaest godina otišao u drugu grupu "A Way of Life". Većina je isto to učinila pa je grupa na neko vrijeme prestala djelovati. Bonham je obećao ženi da će nakon njihovog vjenčanja prestati svirati. Par je živio u maloj garsonijeri, a kad su stvari krenule naopako Bonham se morao odreći pušenja da bi platili stanarinu. Tada je shvatio da neće moći preživjeti ako se ne posveti profesionalno glazbi. Ipak gledajući to sa vedrije strane, njegov rad sa sastavima iz okoline Birmingama kao što su "Terry i The Spiders", te "A Way Of Life", donio mu je zavidnu reputaciju. To mu je donijelo i otkaze nekoliko menadžera koji su smatrali da je njegovo sviranje prenaporno za uši njihovih slušalaca.
Nekoliko godina ranije Bonham se sreo sa mladim pjevačem Robertom Plantom koji je živio u blizini. Bonham-u je sada, kada je odlučio postati profesionalni glazbenik, bila prava prilika da obnovi prijateljstvo sa Plantom za kojeg je znao da ima odličnu grupu. Plant je bio član grupe "The Crawling King Snakes" koja je, na svu sreću Bonhama, tražila bubnjara. Bonham je u grupi bio nekoliko mjeseci. No, kada je problem s putovanjima na gaže Bonhamu postao pretežak zbog bračnih obaveza, on je napustio je grupu i odlučio opet svirati sa grupom "A Way of Life." On i Plant ostali su i dalje u dobrim odnosima koji će u budućnosti postati vrlo plodni u glazbenom smislu. Bonhamova reputacija je rasla velikom brzinom zahvaljujući njegovom talentu.
Čovjek koji je progurao Bonhama u svijet je Ed Piling. On je bio slavan u Kanadi. Ed se prisjeća: "moj prijatelj je svirao bas u "A Way of Life" i jedanput me odveo na probu da ih čujem kako sviraju – Bonham je bio odličan. Odmah sam zapazio rijedak talent koji ima. On je bio najjači, najglasniji bubnjar kojeg sam ikad čuo. On je bio prvi lokalni bubnjar koji je spojio bass bubnjeve sa aluminijem kako bi dobio snažniji zvuk. Zvuk koji je dobio bio je nevjerojatan. Kada sam ih otišao slušati u London, na probi Bonham je slomio glavu bassa na bubnjevima. Članovi grupe su rekli da je to uobičajeno. Zaintrigiralo me kada sam čuo da neki klubovi u Londonu ne žele dogovoriti nastupe grupa u kojima svira John Bonham jer je jednostavno bio preglasan!" Bonham je i sam rekao: "U ono vrijeme su grupe bile glasnije nego u današnje vrijeme. U doba kad sam svirao u A Way of Life znao sam u mjesec dana slomiti i po 20 bubnjeva. Kasnije kada sam svirao u Led Zeppelinima naučio sam kako svirati lagano a dobiti gromoglasan zvuk."
Bonhan je bio ponosan na to što je sve kao mali naučio. "Kada sam počeo svirati bio sam ponosan na to što mogu čitati i skladati glazbu. Ali kada sam došao u grupu radio sam gluposti pa sam odustao od toga. Mislim kako je odlično znati pretočiti svoje misli u glavi na papir. Ali isto tako mislim kako je osjećaj puno važniji nego tehnika sviranja. Najbolje je biti originalan. Kada slušam druge bubnjare, volio bih da mogu reći: "Ovo je odlično, to još nigdje nisam čuo!" Mislim da je puno važnije biti svoj nego oponašati druge."
Bonham je uvijek tvrdio kako je bio pod utjecajem glazbenika 60-tih kao i svi drugi. Ali on je razvijao svoj vlastiti stil sviranja vrlo ozbiljno i puno je radio kako bi postigao prirodan zvuk za razliku od drugih bubnjara koji to nisu mogli. "Uvijek sam nastojao postići što čišći zvuk. Od malena slušam rane soul ploče. Htio sam i ja tako zvučati – s jedne strane meko i lepršavo, a s druge grubo i glasno. "
Kako je Bonham dozrijevao nije se prestajao diviti bubnjarskom virtuozu Gingeru Bakeru. "Kad sam počinjao on je bio velika zvijezda u Britaniji. To je i zaslužio jer je tad bio najbolji. U tadašnje vrijeme bubnjari su bili samo prateći glazbenici i ništa više. Gene Krupa bio je prvi bubnjar koji je bio uočen. Tek kad je Krupa došao ljudi su počeli primjećivati važnost bubnjeva. Rock se pojavio nekoliko godina prije Gingera Bakera, ali je on prvi izašao u javnost s novim stavom da bubnjar može biti vodeći glazbenik u grupi. Nitko nije u to vrijeme uspio nadmašiti Gingera. Naravno, svi drugi bubnjari su mrzili Gingera jer im je otimao mjesta ali za mene on je bio fantastičan. Po meni, najbolji je bio kad je svirao u grupi "Graham Bond Organization." Žao mi je što američka publika nije mogla čuti grupu zato jer je bila odlična, sastojala se od tri najtalentiranijih engleskih glazbenika tog doba. Na čelu grupe je bio Jack Bruce, pa Graham Bond i Ginger Baker. "
Dok je Ginger Baker zapanjivao publiku diljem svijeta sa Eric Claptonom i Jack Bruce-om kao članovi grupe "Cream" Bonham se opet udružio sa Robertom Plantom u grupi "Band of Joy". Ova avantura je trajala nekoliko godina, točnije do 1968. Za to vrijeme grupa je izdala nekoliko singlova i napravila turneju širom zemlje sa američkim pjevačem i tekstopiscem, Timom Rosom. Plant se sjeća: "Svirali smo za 60 do 70 funti za jednu noć. Na kraju sam zaključio da nitko i ne želi da zna da mi postojimo." Kada se raspao The Band Of Joy, Bonham je odlučio da prihvati ponudu Tima Rosa tj. da svira u pratećem bendu na turneji po Velikoj Britaniji i prvi put u svojoj karijeri zaradi legalno. Plača mu je bila 40 funti tjedno. Kasnije se sve promijenilo. Prihvatio je ponudu Jimmy Pagea i postao jedan od najboljih bubnjara u povijesti R´n´R. Poslije 12 godina provedenih u Led Zeppelinu , John Bonham je umro 25. rujna 1980. u Windsor u Engleskoj poslije teškog pijančevanja.. Šteta..