U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
17.03.2014., ponedjeljak
Sjećanje na rahmetli Muharema-Muhu Korajca: IMAO JE TOPLO SRCE I DUŠU UMOTANU DOBROTOM
KOSTAJNICA – Ovaj dunjaluk prije tačno 75 godina (16.03.1939.) u Bosanskoj Kostajnici ugledao je Muharem Korajac, kasnije su ga svi zvali Muho. Argumentirano mogu kazati s ove distance da je već kao dijete bio uzor u odnosu prema drugoj djeci - po ponašanju, marljivosti i vladanju. Sve što je kasnije uradio i stvorio, ne bih mogao kazati bez napora, nekako ga je izdvajalo od drugih. U sve poslove unosio je sebe, sa zadovoljstvom i radošću prilazio obavezama, vazda nalazeći strpljenja da i drugima prenese stečeno znanje i vještine. Kada bi pokazivao ili kazivao kako na radnom mjestu, kao igrač ili posebice trener, kod većine bi izazivao neku bogatu i divnu zbunjenost, ali su njegove osjećajne riječi upijane kao spužva što vodu upija. Dugo mi je ta njegova ljepota izražavanja, jasna i tačna misao, bila neshvatljiva i neuhvatljiva.
Krasila ga je skromnost, kao da se stidio svoga znanja. Rijetko je htio kazivati o sebi, a kada je to već "morao" bilo je to s velikom uzdržljivošću. Međutim, upravo to osjećanje ličnog dostojanstva samo ga je uveličavalo u našim očima. Ta dječija iskrenost, ta čistoća kao meleka, skromnost, nesebičnost i osjetljivost, upravo su odgovarali onom što smo mi od njega navikli i očekivali.
U svom stolarskom zanatu, uposlen bio u Tvornici poljoprivrednih strojeva, ali imao i vlastitu radionicu, dostigao je savršenstvo. Mogao "izvajati" prava remek-djela od drveta. Sličan je bio i na fudbalskim terenima. Svojom tehnikom, preciznim šutom lijevom nogom, driblinzima... izazivao je ljubopitljivost kod suigrača i divljenje publike. Njega i Vladu Ikasovića, zvanog Cajka, stručnjaci smatraju najboljom lijevom stranom (lijeva polutka i lijevo krilo) u historiji kostajničkog fudbala. Poslije je Muho otišao u trenerske vode, gdje je posebno s mlađim kategorijama postigao zapažene rezultate. Često je znao kazati na treningu da on prvo stvara čovjeka, jer to je daleko teže, pa tek onda igrača. Iako je mnoge učio prve nogometne korake, govorio bi mladim talentima da samo radom i permanentnim obrazovanjem mogu stići do vrhunskih rezultata.
Cijeli životni vijek Muhu su pratile odlike moralne, blage i ljubazne osobe. Duhovnost u komunikaciji, tako se barem činilo, pojačao je sa ženidbom Halime Ikanović, a tek kada su mu se rađala djeca: Merima, Mirsad i Fata, dojmilo se da preuveličava svoje bisere i dragulje, kako je tepao evladima. Na Ahiret se preselio 18. juna 1994. godine. Rano, ali je Muho svojim djelima život učinio vrijedan da se živi ma kako kratak bio!
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------