BK - SEHARA
25.10.2011., utorak
Uz godišnjicu preseljenja Mevaipa - Maksa na Ahiret: NEIZMJERNO VOLIO LJUDE, ŽIVOT I BOSANSKI NOVI
 Prohujala je godina. Tuga mi za srce svezana. Znam, ali ne vrijedi, da se sudbina ne može izbjeći. No, jedno je sigurno: ostavio je za sobom trag - ljudskost što se zove. A to je znak neprolaznosti i nezaborava. I za one koji ne osjećaju dublje i stvarnije bio je velik. Ljudi su mu otvarali dušu, a On uvijek pronalazio snage da ih sasluša i pomogne. Za njega je važila: ne predaj se nikad! Otišao je nenadno.U zanosu života. A mi ostali bez riječi. Nemoćni. Bez pokreta... Bilo je to 18. oktobar 2010. godine. Mevaip Maksuti, zvali smo ga Maks, rodio se u Tetovu 1950. S osam godina došao je u Bosanski Novi s roditeljima Zuhrom i Sabitom. Došao i ostao u gradu kojem se divio. Veličao i uspoređivao s rajem. Osjećao ga u duši. Udisao punim plućima. Opsjednut je bio novim saznanjima, stilom oblačenja, slobodom govora, ljepotom življenja... Za njega nije postojao svijet zla i opasnosti. Svojom inteligencijom, snalažljivošću i marljivošću, (imao završen fakultet) sve šavove i pukotine života s lakoćom je nivelisao. Oženio se u 19. godini s Fehmijom, s kojom je dobio četiri kćeri. Najveća životna želja ostvarena mu je.. Sve četiri su završile fakultete: Resmija, nastavnica engleskog, Merita, diplomirani inženjer arhitekture, Drita, profesorica engleskog i najmlađa Ardijana, pravnica. I umjesto da svoje osjećaje i raspoloženje dijeli s unucima, uživa u plodovima svojih djela - život mu se iznenada ugasio. Teško je i zamisliti da ga više nema. Da više nema ni slastičarne, najbolje u regiji, koju je držao prvo njegov otac Sabit, a poslije On i brat Mirso. Ni njegove čevapdžinice "Maks". Još uvijek osjećam taj čarobni miris što se širio preko ulice do mog stana. S početka rata, kao i drugi Novljani, preživio je torturu. Pokazao izuzetnu hrabrost, inat, prkos... Lokal su mu nekoliko puta dizali u zrak, a on popravljao. Otišao je s bolom i gorčinom u koloni nakrcanoj tuge s još 10,5 hiljada Novljana. Otišao da se vrati. I nastojao je to učiniti. No, smrt je bila brža. Divna iluzija otišla je u vječnost. A On u nezaborav. Neka mu je rahmet veliki i neka mu dragi Allah dž.š. podari džennetske dvore. |
- 15:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Srpanj 2019 (1) Rujan 2018 (2) Travanj 2015 (1) Ožujak 2015 (1) Ožujak 2014 (2) Siječanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Rujan 2013 (1) Kolovoz 2012 (1) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (2) Travanj 2011 (1) Veljača 2011 (2) Prosinac 2010 (2) Listopad 2010 (1) Rujan 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Travanj 2010 (3) Ožujak 2010 (2) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (3) Prosinac 2009 (7) Studeni 2009 (2) |
|
"KOSTAJNIČKA SEHARA"
Monografiju "Kostajnička sehara", poklon voljenom zavičaju zagonetne ljepote, njenim prekrasnim ljudima, divnoj rijeci, našem Kesten-gradu ŠTA JE ŽIVOT?  Život nije film, a zna da bude teška drama. Život nije san, a često liči na noćnu moru... Nije ni vrijeme, ali je često nevrijeme... Nije život ni basna, ali razgovaramo sa zvijerima... Nije ni bajka, a princ se obavezno pojavi. Život nije ni dan, a zna da bude jako vedar. Nije ni noć, a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama. Ali, isto tako nije ni oblak, a prosipa kišu suza. Život je rijetko htijenje, a često moranje. Život je naš, ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
 ---------------- PROCVALA VIŠNJA Procvala višnja rana Čim maj se oglasi, Zlato svojih grana Uvojcima krasi.  ----------------- KOSTAJNICA - DALEKA I BLISKA  Za tebe samo vijenac pletem, Posipam cvijeće putom golim, Kostajnice, najljepši kraju svijeta, Tebi dolazim, tebe volim. --------------  |