Marketing
Uz godišnjicu preseljenja Mevaipa - Maksa na Ahiret: NEIZMJERNO VOLIO LJUDE, ŽIVOT I BOSANSKI NOVI
Prohujala je godina. Tuga mi za srce svezana. Znam, ali ne vrijedi, da se sudbina ne može izbjeći. No, jedno je sigurno: ostavio je za sobom trag - ljudskost što se zove. A to je znak neprolaznosti i nezaborava. I za one koji ne osjećaju dublje i stvarnije bio je velik. Ljudi su mu otvarali dušu, a On uvijek pronalazio snage da ih sasluša i pomogne. Za njega je važila: ne predaj se nikad! Otišao je nenadno.U zanosu života. A mi ostali bez riječi. Nemoćni. Bez pokreta... Bilo je to 18. oktobar 2010. godine. Mevaip Maksuti, zvali smo ga Maks, rodio se u Tetovu 1950. S osam godina došao je u Bosanski Novi s roditeljima Zuhrom i Sabitom. Došao i ostao u gradu kojem se divio. Veličao i uspoređivao s rajem. Osjećao ga u duši. Udisao punim plućima.
Opsjednut je bio novim saznanjima, stilom oblačenja, slobodom govora, ljepotom življenja... Za njega nije postojao svijet zla i opasnosti. Svojom inteligencijom, snalažljivošću i marljivošću, (imao završen fakultet) sve šavove i pukotine života s lakoćom je nivelisao. Oženio se u 19. godini s Fehmijom, s kojom je dobio četiri kćeri. Najveća životna želja ostvarena mu je.. Sve četiri su završile fakultete: Resmija, nastavnica engleskog, Merita, diplomirani inženjer arhitekture, Drita, profesorica engleskog i najmlađa Ardijana, pravnica. I umjesto da svoje osjećaje i raspoloženje dijeli s unucima, uživa u plodovima svojih djela - život mu se iznenada ugasio. Teško je i zamisliti da ga više nema. Da više nema ni slastičarne, najbolje u regiji, koju je držao prvo njegov otac Sabit, a poslije On i brat Mirso. Ni njegove čevapdžinice "Maks". Još uvijek osjećam taj čarobni miris što se širio preko ulice do mog stana.
S početka rata, kao i drugi Novljani, preživio je torturu. Pokazao izuzetnu hrabrost, inat, prkos... Lokal su mu nekoliko puta dizali u zrak, a on popravljao. Otišao je s bolom i gorčinom u koloni nakrcanoj tuge s još 10,5 hiljada Novljana. Otišao da se vrati. I nastojao je to učiniti. No, smrt je bila brža. Divna iluzija otišla je u vječnost. A On u nezaborav. Neka mu je rahmet veliki i neka mu dragi Allah dž.š. podari džennetske dvore.
Post je objavljen 25.10.2011. u 15:07 sati.