BK - SEHARA
10.04.2010., subota
KOSTAJNIČANKE - TEMELJNI STUP PORODICE I UKRASI ŽIVOTA
 Bilo je to sedamdesetih godina prošlog vijeka. Mula, da bi udovoljila svome Fahri, koji je odlazio veoma često u gostionicu, u jednoj sobi napravi improvizirani šank, napuni ga raznoraznim pićem i hranom, obuče se u konobaricu i kaže: „Fahro, više nemaš potrebe ići iz kuće.“ I, zaista, tog prvog dana, Fahro se zavalio na kauču, a Mula služi li služi. Sipa piće u čokane, postavlja mezu. Svako malo prosipa i čisti pepeljaru. Pomalo zaljulja kukovima. Milina draga. Sve do 11 sati uvečer. „Mulo, u koliko je kod tebe fajrent.“, upita Fahro. Mula se obradova, dosadilo joj, pa kaže“: „Upravo sada Fahro.“ Ustaje Fahro, oblači se, žnjira cipele. „Kuda ćeš, bolan ne bio“, kaže Mula. „Kod Nade, tamo konobarišu do jutra, mijenjam kafanu“, reče Fahro i izađe iz kuće. Ono što ih izdvaja od drugih jeste ta nit druženja. Naša Kostajničanka Nedžada, koju od mlađih posebno poštujem i cijenim, podsjeti me na umjetničku sliku kostajničke žene kroz ručne radove. Posebno keranje. Rahmetli Fata Dugonjić, Muhiba Zajkinca, Hanifa, te doskora Mula, koja je ušla duboko u desetu deceniju života, bile su maestralne umjetnice u tom poslu. Prilikom priređivanja iftara znale su na brzinu velemajstorski okerati kragne djevojkama koje su se tu zatekle. Pripremiti kerane predmete za ruho mladama. Mnoge kuće i danas imaju njihove ukrasne kerane predmete.  Harmoniju u porodici, ulogu majke i supruge, sjaj i ljepotu – zadržale su do današnjih dana. I danas, kao i uvijek, jasno i neizmjenljivo, stojim iza onog što u djetinjstvu stekoh: kostajničke žene su temelj postojanosti familije i ukras života. Bez obzira na birvaktilski tvrd i oskudan život. Divio sam se uvijek, prije svih, svojoj majci, pa materi, na divnim, najljepšim, najjasnijim i najčovječnijim potezima. Prema djeci, unucima, muževima. Čak i onda kada su patile. Bolovale. Tugovale... Kao dijete podsticale su me na razmišljanje - kako to sve izdrže. Mnoga njihova mišljenja i shvaćanja nisu bila i moja. I ne mogu biti. Ko bi izdržao sve to kroz šta su one prolazile. I stalno ostajale. Stamene. Moralne. Uzorne. Jednom riječju – posebne. |
- 14:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Srpanj 2019 (1) Rujan 2018 (2) Travanj 2015 (1) Ožujak 2015 (1) Ožujak 2014 (2) Siječanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Rujan 2013 (1) Kolovoz 2012 (1) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (2) Travanj 2011 (1) Veljača 2011 (2) Prosinac 2010 (2) Listopad 2010 (1) Rujan 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Travanj 2010 (3) Ožujak 2010 (2) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (3) Prosinac 2009 (7) Studeni 2009 (2) |
|
"KOSTAJNIČKA SEHARA"
Monografiju "Kostajnička sehara", poklon voljenom zavičaju zagonetne ljepote, njenim prekrasnim ljudima, divnoj rijeci, našem Kesten-gradu ŠTA JE ŽIVOT?  Život nije film, a zna da bude teška drama. Život nije san, a često liči na noćnu moru... Nije ni vrijeme, ali je često nevrijeme... Nije život ni basna, ali razgovaramo sa zvijerima... Nije ni bajka, a princ se obavezno pojavi. Život nije ni dan, a zna da bude jako vedar. Nije ni noć, a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama. Ali, isto tako nije ni oblak, a prosipa kišu suza. Život je rijetko htijenje, a često moranje. Život je naš, ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
 ---------------- PROCVALA VIŠNJA Procvala višnja rana Čim maj se oglasi, Zlato svojih grana Uvojcima krasi.  ----------------- KOSTAJNICA - DALEKA I BLISKA  Za tebe samo vijenac pletem, Posipam cvijeće putom golim, Kostajnice, najljepši kraju svijeta, Tebi dolazim, tebe volim. --------------  |