Marketing
KOSTAJNIČANKE - TEMELJNI STUP PORODICE I UKRASI ŽIVOTA
Bilo je to sedamdesetih godina prošlog vijeka. Mula, da bi udovoljila svome Fahri, koji je odlazio veoma često u gostionicu, u jednoj sobi napravi improvizirani šank, napuni ga raznoraznim pićem i hranom, obuče se u konobaricu i kaže: „Fahro, više nemaš potrebe ići iz kuće.“ I, zaista, tog prvog dana, Fahro se zavalio na kauču, a Mula služi li služi. Sipa piće u čokane, postavlja mezu. Svako malo prosipa i čisti pepeljaru. Pomalo zaljulja kukovima. Milina draga. Sve do 11 sati uvečer. „Mulo, u koliko je kod tebe fajrent.“, upita Fahro. Mula se obradova, dosadilo joj, pa kaže“: „Upravo sada Fahro.“ Ustaje Fahro, oblači se, žnjira cipele. „Kuda ćeš, bolan ne bio“, kaže Mula. „Kod Nade, tamo konobarišu do jutra, mijenjam kafanu“, reče Fahro i izađe iz kuće.
Ono što ih izdvaja od drugih jeste ta nit druženja. Naša Kostajničanka Nedžada, koju od mlađih posebno poštujem i cijenim, podsjeti me na umjetničku sliku kostajničke žene kroz ručne radove. Posebno keranje. Rahmetli Fata Dugonjić, Muhiba Zajkinca, Hanifa, te doskora Mula, koja je ušla duboko u desetu deceniju života, bile su maestralne umjetnice u tom poslu. Prilikom priređivanja iftara znale su na brzinu velemajstorski okerati kragne djevojkama koje su se tu zatekle. Pripremiti kerane predmete za ruho mladama. Mnoge kuće i danas imaju njihove ukrasne kerane predmete.
Harmoniju u porodici, ulogu majke i supruge, sjaj i ljepotu – zadržale su do današnjih dana.
I danas, kao i uvijek, jasno i neizmjenljivo, stojim iza onog što u djetinjstvu stekoh: kostajničke žene su temelj postojanosti familije i ukras života. Bez obzira na birvaktilski tvrd i oskudan život. Divio sam se uvijek, prije svih, svojoj majci, pa materi, na divnim, najljepšim, najjasnijim i najčovječnijim potezima. Prema djeci, unucima, muževima. Čak i onda kada su patile. Bolovale. Tugovale... Kao dijete podsticale su me na razmišljanje - kako to sve izdrže. Mnoga njihova mišljenja i shvaćanja nisu bila i moja. I ne mogu biti. Ko bi izdržao sve to kroz šta su one prolazile. I stalno ostajale. Stamene. Moralne. Uzorne. Jednom riječju – posebne.
Post je objavljen 10.04.2010. u 14:23 sati.