BK - SEHARA



U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.


<><><><><><><>
MOJ ZMAJ OD BOSNE


On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE

<><><><><><><>
Image and video hosting by TinyPic


KRAJU DRAGI MOJ
Image and video hosting by TinyPic

Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA




-.-.-.-.-



widgeo
-.-.-.-.-

-.-.-.-.-.-

Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!


................................
MAGLA POKRAJ UNE

Image and video hosting by TinyPic
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-

BK - SEHARA

02.04.2010., petak

Kostajnička raskršća: MERAJA - NESTALA SLIJEPOČOM I NEČOVJEČNOŠĆU ZLIH LJUDI

Image and video hosting by TinyPic
(Meraja danas - sa zapadne strane - put vodi za Bubnjaricu, gdje je izvorište i rezervoari Rimskog vodovoda)

U glavi mi bezuman nered. Plete se niz prizora. Kroz čitav jedan vakat. Sudaraju se i miješaju sa sadašnjom realnošću. Modre razgaline kao nepokretni svjetovi. U najdubljem vidiku Meraja – gusto zelena trava i romor najslađe vode na svijetu... Nikako da je pokopam u zaborav. Krupne rane u duši.

Moja mašta tka jasno. Na Meraji nikle kuće. Izbjegličko naselje Srba iz Hrvatske. A prostora bilo na drugim mjestima - na pretek. Nije trebalo tu graditi. Bez obzira na njihovu ljepotu. I sklad. Nije u pitanju mrtvilo duha. Niti suhoća mašte. Zloća je to nečija. Samo da se naudi drugima. I drugačijima. Da se zatre sve što nije njihovo.

Zašto toliki žal za Merajom? Bila je više od kultnog mjesta Kostajničana: okupljalište mladih, mjesto gdje se sjelilo ljeti duboko u noć, učilo svirati gitaru i harmoniku, konačili u prolazu cigani-čergaši, na kladama ili banderama, koje su čekale na upotrebu, vodili ozbiljni i šaljivi razgovori, održavali ljubavni sastanci... Na Meraji je bila i česma s koritom. Iz rimskog vakta. Imale je nezamjenjivu ulogu u svakodnevnom životu Kostajničana. Bistra i hladna voda koristila se za piće, pranje rublja, napajanje stoke iz korita česme… Za rashlađivanje i okrepljenje putnika-namjernika, utaljivanje žeđi. Uzimanje abdesta… Stari bi često kazivali: - Tko se jednom napije vode iz Bubnjarice taj vječito ostaje vezan za Bosansku Kostajnicu.

Kolega Mehmed Kazazović, Meraju osvjetljava kroz nogomet:


Meraja je za svu djecu i mlađariju iz Gornjeg grada predstavljala mjesto stalnog okupljanja i druženja. Najčešće se na Meraji igrao nogomet, tu su se učili prvi nogometni koraci, driblinzi, proigravanja, startovi i odbrane golmana. Po cijeli bogovjetni dan su se igrale utakmice, kada bi završili jednu utakmicu - odmah bi započinjali drugu. Odmah poslije rata, naravno, nije bilo nogometne lopte, pa su se djeca, a i obrasliji, snalazili na razne načine. Pravili smo najčešće lopte od krpe, nazvane "krpenjače", zatim od kravlje dlake ili od mjehura nekog govečeta. Išli smo najčešće kod mesara Pere Prpića i molili da nam da goveđi mjehur, koji smo onda žuljali između dva kamena da se raširi, osušili i napuhali. Nekom čarapom smo takvu "loptu" na kraju opšili i otpočinjali igru, ali takva se lopta ubrzo probušila na bodljikavu haremsku žicu. Odnekud je znao netko donijeti malu lopticu za tenis, pa smo i s njom igrali nogomet. Kasnije su se prodavale gumene lopte raznih veličina za koje, naravno nismo imali novaca, pa smo morali prikupljati korpe i korpe puževa da bi "otkupili" takvu jednu loptu. Ali, i ona se znala ubrzo probušiti na nekakav trn ili žicu.

- 23:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Srpanj 2019 (1)
Rujan 2018 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Ožujak 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (8)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (2)
"KOSTAJNIČKA SEHARA"
Monografiju "Kostajnička sehara", poklon voljenom zavičaju zagonetne ljepote, njenim prekrasnim ljudima, divnoj rijeci, našem Kesten-gradu


ŠTA JE ŽIVOT?



Život nije film,
a zna da bude teška drama.

Život nije san,
a često liči na noćnu moru...

Nije ni vrijeme,
ali je često nevrijeme...

Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...

Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.

Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.

Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.

Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.

Život je rijetko htijenje,
a često moranje.

Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
Image and video hosting by TinyPic
----------------
PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.


Image and video hosting by TinyPic
-----------------
KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Image and video hosting by TinyPic
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------