U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
02.04.2010., petak
Kostajnička raskršća: MERAJA - NESTALA SLIJEPOČOM I NEČOVJEČNOŠĆU ZLIH LJUDI
(Meraja danas - sa zapadne strane - put vodi za Bubnjaricu, gdje je izvorište i rezervoari Rimskog vodovoda)
U glavi mi bezuman nered. Plete se niz prizora. Kroz čitav jedan vakat. Sudaraju se i miješaju sa sadašnjom realnošću. Modre razgaline kao nepokretni svjetovi. U najdubljem vidiku Meraja – gusto zelena trava i romor najslađe vode na svijetu... Nikako da je pokopam u zaborav. Krupne rane u duši.
Moja mašta tka jasno. Na Meraji nikle kuće. Izbjegličko naselje Srba iz Hrvatske. A prostora bilo na drugim mjestima - na pretek. Nije trebalo tu graditi. Bez obzira na njihovu ljepotu. I sklad. Nije u pitanju mrtvilo duha. Niti suhoća mašte. Zloća je to nečija. Samo da se naudi drugima. I drugačijima. Da se zatre sve što nije njihovo.
Zašto toliki žal za Merajom? Bila je više od kultnog mjesta Kostajničana: okupljalište mladih, mjesto gdje se sjelilo ljeti duboko u noć, učilo svirati gitaru i harmoniku, konačili u prolazu cigani-čergaši, na kladama ili banderama, koje su čekale na upotrebu, vodili ozbiljni i šaljivi razgovori, održavali ljubavni sastanci... Na Meraji je bila i česma s koritom. Iz rimskog vakta. Imale je nezamjenjivu ulogu u svakodnevnom životu Kostajničana. Bistra i hladna voda koristila se za piće, pranje rublja, napajanje stoke iz korita česme… Za rashlađivanje i okrepljenje putnika-namjernika, utaljivanje žeđi. Uzimanje abdesta… Stari bi često kazivali: - Tko se jednom napije vode iz Bubnjarice taj vječito ostaje vezan za Bosansku Kostajnicu.
Kolega Mehmed Kazazović, Meraju osvjetljava kroz nogomet:
Meraja je za svu djecu i mlađariju iz Gornjeg grada predstavljala mjesto stalnog okupljanja i druženja. Najčešće se na Meraji igrao nogomet, tu su se učili prvi nogometni koraci, driblinzi, proigravanja, startovi i odbrane golmana. Po cijeli bogovjetni dan su se igrale utakmice, kada bi završili jednu utakmicu - odmah bi započinjali drugu. Odmah poslije rata, naravno, nije bilo nogometne lopte, pa su se djeca, a i obrasliji, snalazili na razne načine. Pravili smo najčešće lopte od krpe, nazvane "krpenjače", zatim od kravlje dlake ili od mjehura nekog govečeta. Išli smo najčešće kod mesara Pere Prpića i molili da nam da goveđi mjehur, koji smo onda žuljali između dva kamena da se raširi, osušili i napuhali. Nekom čarapom smo takvu "loptu" na kraju opšili i otpočinjali igru, ali takva se lopta ubrzo probušila na bodljikavu haremsku žicu. Odnekud je znao netko donijeti malu lopticu za tenis, pa smo i s njom igrali nogomet. Kasnije su se prodavale gumene lopte raznih veličina za koje, naravno nismo imali novaca, pa smo morali prikupljati korpe i korpe puževa da bi "otkupili" takvu jednu loptu. Ali, i ona se znala ubrzo probušiti na nekakav trn ili žicu.
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------