U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
25.02.2010., četvrtak
Kostajnička životna filozofija: NADIMCI – SVAKI IMAO SVOJ SMISAO
Život prođe, što kažu, dok udariš dlan o dlan. Onda nije uopće čudo što tako malo znamo o svojim najbližima. O komšijama, prijateljima, sugrađanima...da se i ne govori. Ne znamo mnogo toga ne samo o ljudima iz svoje blizine i okoline, nego i o događajima , stvarima, stanjima...
Primjerice, do danas nisam znao, a ispriča mi moja bivša komšinica, anegdotu u vezi s nadimcima. Šezdesetih godina prošlog vijeka u Kostajnici je bio vrsni majstor keramičkog posuđa i drugih predmeta od pečene gline. Na vašarima i sajmovima njegovi proizvodi su se isticali visokim sjajem, izuzetno finom poliranošću i ukrasima. Posebnu prođu su imali ćupovi za pekmez i testije za vodu.
Jednog dana malu djevojčicu Riki mati pošalje da kupi kod našeg lončara testiju. Bilo je vrelo ljeto, a voda u testiji uvijek je ledena, friška, s posebnim okusom i što je najbitnije zdrava za piće. Požuri Riki do lončareve kuće (u prizemlju bila radionica), kad vrata zaključana. Ona pogleda u male pendžere na katu kuće i viknu: „Satro... Satro...“. U tom se raširiše okna, a na pendžeru se pomoli naočit srednjovječan čovjek: „Šta trebaš, curice?“ „Mama me poslala da kupim testiju“, odgovori Riki. „Eto me dole“, kratko će naš lončar. „Izaberi“, reče joj. Riki malo pregleda po radnji i dohvati jednu što joj se posebno svidjela. Pruži pare i taman kada je krenula, lončar će: „Ko ti reče da me zoveš Satro“. „Mama“, Riki će ti. „Znaš ti što mene zovu Satro. Ja sam pao s tvoje mame i tako se satro“, kaže naš velemajstor u izradi keramičkog posuđa. Zgrabi Riki testiju i k´o zrno kući. Odmah ispriča ukućanima šta joj je rekao Satro. Pravi skandal smirila je nana Rikijeva tako što je otišla do lončara, a ovaj se izvinuo i kazao samo da se malo našalio na račun dobivenog nadimka.
Inače, rijetki su Kostajničani koji nisu imali svoj nadimak. Bilo da ga je dobio u kući, školi, na poslu, negdje vani... Neki su se ljutili. Većina nije. Neki su nadimci bili šaljivi, neki uvredljivi, a najviše dobroćudni. Često smo se pitali: Zašto baš taj? A svaki je imao svoj smisao. I duboki razlog. Nekad otkriven. Ponekad zatajen. Evo nekih što mi padoše napamet:
>Kinderica>(imala puno djece), Rora, Vojin (iz TV-serije - zaboravio gdje se nalazi kada ga je pogodila lopta), Šeki, Bijeli, Gospođa, Lule, Bajlag, Cager, Guma, Trut, Kafana, Poskok, Tusa, Dubica, Dolar (bio u Americi), Mamica, Roklja, Bigo, Cigo, Hero, Cica, Brižitka (svaki grad uz našu Unu ima svoga Lera)...
I za kraj recimo da su nadimci dio leksičkog blaga bosanskog jezika. U sebi sadrže elemente tradicije, običaja, životne filozofije i pogleda na svijet.
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------