U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
22.02.2010., ponedjeljak
Kostajničke uspomene: STARI FIJAKERI I VRANI KONJI
U vrijeme između dva svjetska rata na kostajničkom području nije se znalo za bicikl, a kamoli za auta. Najbrže i najsigurnije prevozno sredstvo bili su fijakeri. Po njima, nadaleko poznati bili su Sombor i naš Šeher. Tradicija se nastavila i u Titoslaviji. Sve do raspada bivše nam države. Mnogi od kostajničkih fijakerista već odavno su na Ahiretu, a druga većina u mirovini. Jedino je Omer Žigić, više kao turistička atrakcija, ostao da njeguje i održava ovu tradiciju. Glavno zanimanje fijakerista bio je prevoz putnika sa Željezničke stanice udaljene tri kilometra od naše (baš)čaršije. No, fijakerom se odlazilo na vašare u Bosansku Dubicu i Bosanski Novi, do plaže Plandište, Strigove, na Omahu, pijacu, u ambulantu, na razne proslave i slavlja, u porodilište... Posebna atrakcija bili su svatovi s fijakerima. Gizdavi i okićeni vranci, zelenci, bijelci... vozali su svatove po kostajničkim mahalama i sokacima, a onda odlazili do matičara. Poslije toga zastali bi obavezno kod Hrubya u Hrvatskoj Kostajnici da fotografijom ovjekovječe sudbonosno „DA“.
U bilo koji vakat dana, ako biste prolazili pokraj željezničke stanice u Hrvatskoj Kostajnici, mogli biste zapaziti pokoji fijaker što iz navike, a ne neke velike zarade, čeka dolazak putničkog ili brzog voza. Dežuranje i iščekivanje mušterija bilo je dano-noćno. Fijakeri su sedamdesetih godina prošlog vijeka dobili na ljepoti, dizajnu i ugodnosti, prilagođavajući se tako i za vožnju gospode, ali i za različite vremenske uvjete; kišu, sunce, vjetar...
Kada god bih dolazio u svoj zavičaj i počeo se spuštati niz Verginu stranu, odakle se pruža predivan, idiličan, pogled na obje Kostajnice, zažalim što to nije u nagizdanom starom fijakeru u koji su upregnuti plemeniti vrani konji. Topot kopita i njihov bat često čujem, mada fijakeri više ne jezde preko Napoleonovog mosta što premosti dvije obale ispod kojih je jedinstvena i jedina Una.
Danas fijakeri kod Kostajničana pobuđuju nostalgiju za vremenom kada je život tekao sporije i zbog toga bio intenzivnije proživljavan.
Kostajnički fijakeristi: Avdo Bobija, Ramo Durmić, Ahmet, Osman, Ćerim i Sadik Sofilić, Niko Grublješić, Ibrahim Suljanović - Dersan, Milan Predojević, Alija i Hasan Tihić, Salih i Adem Ćurt, Avdo i Safet Šabić, Rašid Dugonjić, Zuhdija Tabaković, Omer i Adem Korajac, Sejfo Golić, Hasan Suljanović, Arif Burzić, Adem-Adeš Ikanović, Alija-Alijca Goražda, Branko Urbanić...
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------