U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
17.02.2010., srijeda
Nekad bilo sad se spominjalo: DVA GRADA - JEDNO SRCE
Moj smisao – besmisla života – jeste pisanje o Kostajnici i Kostajničanima. Nekad sam se oduševljavao i ponosio, a često na papir prenosio o zajedništvu i povezanosti dviju Kostajnica: Hrvatske i Bosanske. Izražavao sam obične radnje, sitne događaje, male radosti i tuge, brige i žalosti kroz ljepotu kostajničkog svakidašnjeg života. Nisam prihvaćao primjedbe grubih i neosjetljivih ljudi da mi takvi pogledi prema rodnom kraju zaklanjaju ostatak svijeta.
Sada kada sam prošao kroz nedogledne brige i napore, a otklonio postavljenu zavjesu za ostatak svijeta, Kostajnica mi je i dalje zanosna i lijepa. No, često mi naum padne negdašnje zajedništvo dviju Kostajnica, za koje prije tridesetak godina napisah da su to dva grada s jednim srcem.
Mnogo toga bilo je zajedničkog: Stari grad ili Zrinjski, ljepotica Una, Napoleonov most, Željeznička stanica, Fijakeristi...
Ženska radna snaga iz Bosanske odlazila je u Hrvatsku Kostajnicu, u „Pounje“, a muška, na radna mjesta u Tvornicu poljoprivrednih strojeva. I druge firme: Tiskara, Obućarska, Banijapromet, Sana, Trgovačka preduzeća, gotovo podjednako su imali zaposlenih s obje strane Une.
Nakon završetka osnovne škole Bosanci su morali „prijeko“ u srednju školu, jer je s desne strane Une nije bilo. Po sveske, gumice, pernice, olovke moralo se u Hrvatsku, jer u Bosanskoj Kostajnici jedno vrijeme nije bilo ni knjižare. U kino se prvo išlo u Hrvatsku, a poslije izvjesnog vremena u Bosansku Kostajnicu, pošto se „tamo“ zatvorila, a „ovamo“ otvorila nova bioskopska sala.
Koliko je duboka bila povezanost ova dva gradića kazuje i činjenica da su isti ljudi, s istim dirigentom, maestrom Aleksandrom-Šandorom Pavišićem, zavisno gdje nastupaju, u Bosanskoj Kostajnici djelovali kao Hor KUD-a „Potkozarje, a u Hrvatskoj pod imenom „nina Maraković“. Iz kulturnog djelovanja priređivane su zajedničke razne izložbe, koncerti, književne večeri...
Sinonim za zaljubljene obje Kostajnice, a dolazili su i drugi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, bilo je brdo Djed, što se sa svom svojom ljepotom izdiže u centru Kostajnice, tik uz unski most. U skrovitim gnijezdima crnogorične šume Djeda, na idiličnoj terasi istoimenog restorana..., gdje puca prelijepa panorama obiju Kostajnica, rađane su velike ljubavi. Sklapani brakovi...Također, za cijelo područje, ne samo za Kostajničane oba gradića, šumovito brdo Balj je bilo stjecište učenika, srednjoškolaca, radnika, intelektualaca, poljoprivrednika, gdje su se sakupljali plodovi pitomog kestena, najslađeg na području Bosanske krajine i Banije.
Ni sport nije mimoiđen kostajničkog zajedništva. Sve do 1953. godine nogomet se igrao s obje obale Une, a onda Bosanska Kostajnica osniva svoj klub „Partizan“, Jedno vrijeme se takmičio u Bosni, a nakon desetak godina, zbog boljih uvjeta, prelazi u Hrvatsku, što je u tom vaktu bila prava senzacija.
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------