U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
12.02.2010., petak
Sevdah vječni kostajničkom dušom teče: ŠTO SE ONO GUSTA MAGLA POKRAJ UNE SPUSTILA...
Bosanska Kostajnica – postojala u doba Rimljana. Ime po kestenu dobila. U spisima prvi put se spominje 1258. godine. Kroz vjekove mijenjala gospodare. No, ono što se nije mijenjalo i što je vazda uzdahe mamilo - jeste pjesma. U ovom idiličnom gradiću pjevalo se i kad se tugovalo: na zelenim uzvišicama, avlijama, u džul-bašči, na Djedu i u Balju, sijelima, u divnim noćima i dugim zimama. Kad kostajnički fijakeristi zauzdaju svoje vrance čile. Umilni glas se pounjskom dolinom razlijevao bilo da pjevaju evladi ili gazije, landohani ili pehlivani...
Himna kostajničkog horizonta odvajkada je pjesma: Magla pokraj Une... Posebnost joj daje legendarna Zora Dubljević:
Što se ono gusta magla,
Pokraj Une spustila
Kostajnicu, milo mjesto,
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u boriku,
Dvoje mladih tuguje,
I tužeći jedno drugom,
Bijele ruke pružaju:
«Mislio sam da će prije,
ovaj svijet nestati,
neg' ćemo se naske dvoje,
mila dušo, rastati!»
Predivna sevdalinka ili poezija čežnje i neostvarenog života...
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------