Bosanska Kostajnica – postojala u doba Rimljana. Ime po kestenu dobila. U spisima prvi put se spominje 1258. godine. Kroz vjekove mijenjala gospodare. No, ono što se nije mijenjalo i što je vazda uzdahe mamilo - jeste pjesma. U ovom idiličnom gradiću pjevalo se i kad se tugovalo: na zelenim uzvišicama, avlijama, u džul-bašči, na Djedu i u Balju, sijelima, u divnim noćima i dugim zimama. Kad kostajnički fijakeristi zauzdaju svoje vrance čile. Umilni glas se pounjskom dolinom razlijevao bilo da pjevaju evladi ili gazije, landohani ili pehlivani...
Himna kostajničkog horizonta odvajkada je pjesma: Magla pokraj Une... Posebnost joj daje legendarna Zora Dubljević:
Što se ono gusta magla,
Pokraj Une spustila
Kostajnicu, milo mjesto,
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u boriku,
Dvoje mladih tuguje,
I tužeći jedno drugom,
Bijele ruke pružaju:
«Mislio sam da će prije,
ovaj svijet nestati,
neg' ćemo se naske dvoje,
mila dušo, rastati!»
Predivna sevdalinka ili poezija čežnje i neostvarenog života...
Post je objavljen 12.02.2010. u 21:16 sati.