BK - SEHARA
12.02.2010., petak
Birvaktilska priča o kostajničkoj familiji Pačetović: GOLIĆI ILI GOLIĆI
Još jedna kostajnička zamršena priča života. Nekada davno živjelo se teško i mnogo kraće nego je to danas. Za taj vakat familija Pačetović, jedina s tim prezimenom, nije imala u izobilju, ali nije bila ni gladna. Sva polja prema Tašli-bunaru bila su u vlasništvu Šere, zvanog Šefket – glava kuće Pačetovića. A ko je tada imao puno zemlje bio je gazdurina, bez obzira na uvjete življenja.  (Sejfo Golić, sin Ademov i unuk Šerin) Jednog svijetlog jutra Kostajnicom se pronijela vijest da se u Turskoj begovski živi, dobro zarađuje, a malo radi. Kada je o tome haber stigao i iz susjednih gradova niko više nije posumnjao u vjerodostojnost čaršijske priče. Šero Pačetović na brzinu prodaje buzdžabile svu svoju zemlju i zajedno s povećom grupom iz raznih krajeva Bosne kreće na put u nepoznato. Sa sobom je poveo i desetogodišnjeg sina Adema. Ispratiše ga rođaci, komšije, ma cijela Kostajnica. „Piši nam, pozovi i nas kad se središ, nemoj zaboraviti svoj zavičaj...“ – dovikivali su za njim. Nije se obazirao. Tek na sinovljeve riječi: „Babo jel´ to ti plačeš“, kratko odgovori: „Jok, sine“. Prolazili mjeseci, godine,... a od Šere ni traga ni glasa. Nakon 12 godina kao priviđenja, sama kost i koža, blijedih i iznurenih lica, u poderanoj, staroj odjeći i gotovo bez džonova, pojavio se Šero sa svojim sinom Ademom. Crne misli i strahovanja najbližih za njih dvojicu pokazale su se točnim. Tumarali su pješice preko gora i planina, šuma i polja, ni sami ne znaju koliko dugo, da bi pobjegli od bijede u koju su zapali u Turskoj. Narednih dana Kostajnicom se širila priča: „Sada su golići, goli i bosi, bez išta“. Još dugo vremena kada bi god Šero i Adem naišli na grupicu ljudi šaputalo bi se: „To su ti golići“. Zbog toga Šero odluči da uzme prezime Golić. A u Kostajnici, više iz šale nego zbilje, stariji znaju upitati nekog od Golića: Jesi li ti od onih Golića ili Golića, s dugim „i“? Ispričao: Sejfo Golić, sin Ademov i unuk Šerin. |
- 00:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Srpanj 2019 (1) Rujan 2018 (2) Travanj 2015 (1) Ožujak 2015 (1) Ožujak 2014 (2) Siječanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Rujan 2013 (1) Kolovoz 2012 (1) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (2) Travanj 2011 (1) Veljača 2011 (2) Prosinac 2010 (2) Listopad 2010 (1) Rujan 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Travanj 2010 (3) Ožujak 2010 (2) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (3) Prosinac 2009 (7) Studeni 2009 (2) |
|
"KOSTAJNIČKA SEHARA"
Monografiju "Kostajnička sehara", poklon voljenom zavičaju zagonetne ljepote, njenim prekrasnim ljudima, divnoj rijeci, našem Kesten-gradu ŠTA JE ŽIVOT?  Život nije film, a zna da bude teška drama. Život nije san, a često liči na noćnu moru... Nije ni vrijeme, ali je često nevrijeme... Nije život ni basna, ali razgovaramo sa zvijerima... Nije ni bajka, a princ se obavezno pojavi. Život nije ni dan, a zna da bude jako vedar. Nije ni noć, a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama. Ali, isto tako nije ni oblak, a prosipa kišu suza. Život je rijetko htijenje, a često moranje. Život je naš, ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
 ---------------- PROCVALA VIŠNJA Procvala višnja rana Čim maj se oglasi, Zlato svojih grana Uvojcima krasi.  ----------------- KOSTAJNICA - DALEKA I BLISKA  Za tebe samo vijenac pletem, Posipam cvijeće putom golim, Kostajnice, najljepši kraju svijeta, Tebi dolazim, tebe volim. --------------  |