Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bk-sehara

Marketing

Birvaktilska priča o kostajničkoj familiji Pačetović: GOLIĆI ILI GOLIĆI

Još jedna kostajnička zamršena priča života. Nekada davno živjelo se teško i mnogo kraće nego je to danas. Za taj vakat familija Pačetović, jedina s tim prezimenom, nije imala u izobilju, ali nije bila ni gladna. Sva polja prema Tašli-bunaru bila su u vlasništvu Šere, zvanog Šefket – glava kuće Pačetovića. A ko je tada imao puno zemlje bio je gazdurina, bez obzira na uvjete življenja.
Image and video hosting by TinyPic
(Sejfo Golić, sin Ademov i unuk Šerin)
Jednog svijetlog jutra Kostajnicom se pronijela vijest da se u Turskoj begovski živi, dobro zarađuje, a malo radi. Kada je o tome haber stigao i iz susjednih gradova niko više nije posumnjao u vjerodostojnost čaršijske priče. Šero Pačetović na brzinu prodaje buzdžabile svu svoju zemlju i zajedno s povećom grupom iz raznih krajeva Bosne kreće na put u nepoznato. Sa sobom je poveo i desetogodišnjeg sina Adema. Ispratiše ga rođaci, komšije, ma cijela Kostajnica. „Piši nam, pozovi i nas kad se središ, nemoj zaboraviti svoj zavičaj...“ – dovikivali su za njim. Nije se obazirao. Tek na sinovljeve riječi: „Babo jel´ to ti plačeš“, kratko odgovori: „Jok, sine“.

Prolazili mjeseci, godine,... a od Šere ni traga ni glasa. Nakon 12 godina kao priviđenja, sama kost i koža, blijedih i iznurenih lica, u poderanoj, staroj odjeći i gotovo bez džonova, pojavio se Šero sa svojim sinom Ademom. Crne misli i strahovanja najbližih za njih dvojicu pokazale su se točnim. Tumarali su pješice preko gora i planina, šuma i polja, ni sami ne znaju koliko dugo, da bi pobjegli od bijede u koju su zapali u Turskoj.

Narednih dana Kostajnicom se širila priča: „Sada su golići, goli i bosi, bez išta“. Još dugo vremena kada bi god Šero i Adem naišli na grupicu ljudi šaputalo bi se: „To su ti golići“. Zbog toga Šero odluči da uzme prezime Golić. A u Kostajnici, više iz šale nego zbilje, stariji znaju upitati nekog od Golića: Jesi li ti od onih Golića ili Golića, s dugim „i“?

Ispričao: Sejfo Golić, sin Ademov i unuk Šerin.


Post je objavljen 12.02.2010. u 00:30 sati.