U ovoj malehnoj sehari moje rahmetli majke nanizao sam tespih od riječi i fotografija negdašnjeg vakta. Seharu (sada moju), često otvaram, a sazdane riječi i slike postavljam na ovu stranicu. Svako otvaranje sehare vraća me našim adetima. Našoj Bosni. Mome zavičaju. Bosanskoj Kostajnici. Mojoj (baš)čaršiji, Uni, Djedu, Balju, Aziziji-džamiji, Meraji, koje više nema, Bubnjarici, Skakavcu.. Zato će tekstovi i slike "govoriti" o mom Gradiću Pejtonu". Mojoj (baš)čaršiji. Događajima. Običajima. Ljudima. Tradiciji...
Oni su mi vječno u riznici srca.
<><><><><><><> MOJ ZMAJ OD BOSNE
On je moj svijet;
savršeno jednostavan i
prosto komplikovan,
On je moja tanahna duša,
Lice koje zrači svjetlošću,
Zašekereni napitak,
Sva ljepota bosanska,
Moj amanet i svetinja,
Moj đulistan,
Hamajlija i mehlem,
Život koji grije i sniva,
Jednostavno - on je moj
ZMAJ OD BOSNE
<><><><><><><>
KRAJU DRAGI MOJ
Sluša vrbak sjetan
Vjetra zvižduk svoj...
Kraju preko svijeta,
Kraju dragi moj!...
MUSAFIRANA
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-
-.-.-.-.-.-
Ne gledaj na sahat - ovdje Ti vijeme nije ograničeno!
................................
MAGLA POKRAJ UNE
Što se ono gusta magla
Pokraj Une spustila?
Kostajnicu, milo mjesto
I nas dvoje prekrila.
A na Djedu, u Boriku
Dvoje mladih tuguju
I tužeći, jedno drugom
B'jele ruke pružaju.
Mislio sam da će prije
Ovaj svijet nestati
Neg' ćemo se, mila dušo,
I nas dvoje rastati.
-.-.-.-.-.-.-
BK - SEHARA
12.12.2009., subota
Svaki grad uz našu Unu ima svoga Lera: AVDO-ZENICA - NAJVEĆI MUHADŽIR NAŠEG ŠEHERA
Doš´o neki čudan i kaharli vakat. Išćeznuo negdašnji način života.Naša Brižitka i Halkan-Rođo – posljednje kostajničke Lere, preselile na Ahiret. Ostao samo još jedan. On je najveći musafir našeg Šehera. Zahateri na svakoga ko ga ne priznaje za Kostajničanina. Doduše, mati mu jeste. Iz familije Delismajlovića. Ferida joj bješe ime.
Bahnuo je odjednom u naš „Gradić Pejton“. On ispričao stotinu, a mi pridodali još hiljadu, verzija njegovog dolaska iz Zenice. Tamo imao siguran posao. Zarađivao i na druge načine. Imao život dostojan čovjeka. Suprugu i dvoje djece. Sjećam ga se: naočit, lijepog izgleda i oblačenja. Crn, a nosio uglavnom bijela odjela. Glumačkog držanja. Fijakerom obavezno dolazio sa željezničke stanice. Pravi i veliki gospodin.
Danas. Danas su očaj i beznađe njegov zajednički imenitelj. Bez stalnog mjesta stanovanja. Bez ikakvih primanja. Podobro bolestan... No, to on ne pokazuje. Naprotiv, vrsni je sufler. Njegove riječi nisu stvarne niti utemeljene. Ipak, u nedogled ga možeš slušati. On je farbao nebo s Picassom. Posudio čakijcu Ivi Andriću dok je kiselio noge u Drini, kako bi zašiljio olovku i nastavio pisati roman koji je dobio Nobelovu nagradu. Ivo mu, neka mu Bog prosti, nikad ne vrati taj nožić. On je taj što je upotrebio 16 tona nitni pri renoviranju Eifelovog tornja. S Nikolom Teslom hvatao u lavor gromove i munje. Bez krila letio s Franjom Kluzom...
On je čovjek s najšećernijim pričama. Vrsni je električar, najbrži matematičar, najprecizniji tehničar, nepogrešivi dijagnostičar... Svi to znaju da nije tako, a ipak ga slušaju. Prepričavaju. Mezimac je kostajnički nani. Idol najmlađima. Kada je jedan Kostajničanin svog četverogodišnjeg unuka upitao: „Šta da ti donese dido iz Bosne“, odgovorio je kao iz puške: „Donesi mi Avdu“. Avdu-Zenicu, kako ga svi ovdje zovu. Iako je nadmašio Gebelsa, ipak njegova duševna mehkota osvojila je Kostajničane. Njegova prikrivena dobrota prema slabijima i nejakima isplivala je na vidjelo. Često bahne u avliju da bi pomogao starijima. Donio sladoled djetetu. Zatreba li, po sto puta trknuo bi do (baš)čaršije da kupi što vam zafali.
Živi tako Avdo-Zenica. Od danas do sutra. Basamci sve teži. Nimeta sve manje. Nisu Kostajničani takvi da dozvole da prije nego treba izgube posljednjeg svog Lera!?
Nije život ni basna,
ali razgovaramo sa zvijerima...
Nije ni bajka,
a princ se obavezno pojavi.
Život nije ni dan,
a zna da bude jako vedar.
Nije ni noć,
a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama.
Ali, isto tako nije ni oblak,
a prosipa kišu suza.
Život je rijetko htijenje,
a često moranje.
Život je naš,
ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
---------------- PROCVALA VIŠNJA
Procvala višnja rana
Čim maj se oglasi,
Zlato svojih grana
Uvojcima krasi.
----------------- KOSTAJNICA -
DALEKA I BLISKA
Za tebe samo vijenac
pletem,
Posipam cvijeće putom
golim,
Kostajnice, najljepši kraju
svijeta,
Tebi dolazim,
tebe volim.
--------------