Marketing
Svaki grad uz našu Unu ima svoga Lera: AVDO-ZENICA - NAJVEĆI MUHADŽIR NAŠEG ŠEHERA
Doš´o neki čudan i kaharli vakat. Išćeznuo negdašnji način života.Naša Brižitka i Halkan-Rođo – posljednje kostajničke Lere, preselile na Ahiret. Ostao samo još jedan. On je najveći musafir našeg Šehera. Zahateri na svakoga ko ga ne priznaje za Kostajničanina. Doduše, mati mu jeste. Iz familije Delismajlovića. Ferida joj bješe ime.
Bahnuo je odjednom u naš „Gradić Pejton“. On ispričao stotinu, a mi pridodali još hiljadu, verzija njegovog dolaska iz Zenice. Tamo imao siguran posao. Zarađivao i na druge načine. Imao život dostojan čovjeka. Suprugu i dvoje djece. Sjećam ga se: naočit, lijepog izgleda i oblačenja. Crn, a nosio uglavnom bijela odjela. Glumačkog držanja. Fijakerom obavezno dolazio sa željezničke stanice. Pravi i veliki gospodin.
Danas. Danas su očaj i beznađe njegov zajednički imenitelj. Bez stalnog mjesta stanovanja. Bez ikakvih primanja. Podobro bolestan... No, to on ne pokazuje. Naprotiv, vrsni je sufler. Njegove riječi nisu stvarne niti utemeljene. Ipak, u nedogled ga možeš slušati. On je farbao nebo s Picassom. Posudio čakijcu Ivi Andriću dok je kiselio noge u Drini, kako bi zašiljio olovku i nastavio pisati roman koji je dobio Nobelovu nagradu. Ivo mu, neka mu Bog prosti, nikad ne vrati taj nožić. On je taj što je upotrebio 16 tona nitni pri renoviranju Eifelovog tornja. S Nikolom Teslom hvatao u lavor gromove i munje. Bez krila letio s Franjom Kluzom...
On je čovjek s najšećernijim pričama. Vrsni je električar, najbrži matematičar, najprecizniji tehničar, nepogrešivi dijagnostičar... Svi to znaju da nije tako, a ipak ga slušaju. Prepričavaju. Mezimac je kostajnički nani. Idol najmlađima. Kada je jedan Kostajničanin svog četverogodišnjeg unuka upitao: „Šta da ti donese dido iz Bosne“, odgovorio je kao iz puške: „Donesi mi Avdu“. Avdu-Zenicu, kako ga svi ovdje zovu. Iako je nadmašio Gebelsa, ipak njegova duševna mehkota osvojila je Kostajničane. Njegova prikrivena dobrota prema slabijima i nejakima isplivala je na vidjelo. Često bahne u avliju da bi pomogao starijima. Donio sladoled djetetu. Zatreba li, po sto puta trknuo bi do (baš)čaršije da kupi što vam zafali.
Živi tako Avdo-Zenica. Od danas do sutra. Basamci sve teži. Nimeta sve manje. Nisu Kostajničani takvi da dozvole da prije nego treba izgube posljednjeg svog Lera!?
Post je objavljen 12.12.2009. u 20:24 sati.