BK - SEHARA
06.12.2009., nedjelja
Istinita priča iz mog djetinjstva: AVDINA BUTIKA - CENTAR DUNJALUKA
 Nagli ljetni pljusak. Kiša gusta. Uleti u kućicu. Soba, tri sa tri. Dvoja vrata. Jedna s glavne ulice, druga su vodila u avliju. I kod dva pendžera raspored isti... Sećija, nekoliko štokrla i stalaža. Na njoj bezbroj različite staklenine, kutije cigareta, posuđe, šećer u kocki, stare džezve. Najviše flaša i čokana. U ćošku poveći đugum. Bočni duvari puni čivija. Pogled mi se zaledi na sećiji. Na njoj insan, k´o proštac leži. Uz njega dvije drvene štake. Omeđen prostor, tjeskoba i slikovit nered. Prestraših se. Pojuri nazad. Na gvozdene riječi, ukopah se na mjestu: "Ostani tu mali, kiša još pada". Okrenuh se naglo. Tek tad primijetih radio koji je svirao. U to vrijeme bilo je to čudo tehnike. Ovih dana doznadoh od Mesuda da mu ga je nabavio njegov rahmetli otac, Pašega, 1949. godine. Od tada – narojile se godine. Insan, s početka priče, zvao se Avdo Golić. Limarski zanat završio je u nadaleko znanoj kostajničkoj Fabrici braće Ferhatović. Potom je radio kao kalfa, dvije-tri godine, a onda ga teška bolest prikovala za krevet. Da bi bio bliže sestri, koja se brinula o njemu, napraviše mu baraku, (tako su zvali njegovu zidanu kućicu) na glavnoj ulici. Čim je malo prizdravio pokazao je svu svoju sposobnost. Glad i bijeda natjerali su ga da nešto preduzme. Od tad njegova baraka sve više postaje centar svijeta: primaća i spavaća soba, dućan, birtija, berbernica, kahvana, vrtić... A, Avdo – mudžiz, nadnaravni čovjek. U njoj se okupljalo i mlado i staro. Džematile pratile utakmica sa svjetskih i drugih prvenstava. Slušale se vijesti iz Amerike sa Grgom Zlatoperom u glavnoj ulozi. Saživljavalo se s ulogama u raznim dramama. Emisijama: Selo veselo, Mikrofon je vaš, Momo i Huzeir... Po stotinu i više posjetilaca okupljalo se u, i oko, Avdine butike. U baraci se sijelilo i sevdisalo. Panjkale komšije i rođaci. Munafici besplatno ispijali iz čokana sumnjivu rakiju. Iz sahana jeli bosanski specijaliteti. Evladi, s prvim dolaskom u baraku, dobivali besplatno šekeriće. S prvim sabahskim zracima haberi su se širili našom (baš)čaršijom ispričani u Avdinom sobičku. Kroz taj zeman Avdina se sehara sve više i više punila parama i zlatom. S nije bilo mjerljivi. Živio je hadžijski. Svom sestriću Sejfi kupio je fijaker da ga voza na utakmice i vašare. Šuškalo se da su mu u okrilju noći dolazile neke hanume sa strane. Jedino tada Avdo je bio hizmećar. S Avdinim preseljenjem na Ahiret, 25. augusta 1962. godine, ugasio se i posljednji kostajnički merdžan tog vakta. (rahmetli Avdo Golić, stoji u dovratku)  |
- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Srpanj 2019 (1) Rujan 2018 (2) Travanj 2015 (1) Ožujak 2015 (1) Ožujak 2014 (2) Siječanj 2014 (1) Studeni 2013 (1) Rujan 2013 (1) Kolovoz 2012 (1) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (1) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (2) Travanj 2011 (1) Veljača 2011 (2) Prosinac 2010 (2) Listopad 2010 (1) Rujan 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Travanj 2010 (3) Ožujak 2010 (2) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (3) Prosinac 2009 (7) Studeni 2009 (2) |
|
"KOSTAJNIČKA SEHARA"
Monografiju "Kostajnička sehara", poklon voljenom zavičaju zagonetne ljepote, njenim prekrasnim ljudima, divnoj rijeci, našem Kesten-gradu ŠTA JE ŽIVOT?  Život nije film, a zna da bude teška drama. Život nije san, a često liči na noćnu moru... Nije ni vrijeme, ali je često nevrijeme... Nije život ni basna, ali razgovaramo sa zvijerima... Nije ni bajka, a princ se obavezno pojavi. Život nije ni dan, a zna da bude jako vedar. Nije ni noć, a obasjan je najsjajnijim zvjezdicama. Ali, isto tako nije ni oblak, a prosipa kišu suza. Život je rijetko htijenje, a često moranje. Život je naš, ali mi nismo njegovi!
TEBI - KRAJU MOJ
 ---------------- PROCVALA VIŠNJA Procvala višnja rana Čim maj se oglasi, Zlato svojih grana Uvojcima krasi.  ----------------- KOSTAJNICA - DALEKA I BLISKA  Za tebe samo vijenac pletem, Posipam cvijeće putom golim, Kostajnice, najljepši kraju svijeta, Tebi dolazim, tebe volim. --------------  |