Irish stew

ponedjeljak, 25.02.2008.

Sada bi mogli pogledati šta se u svjetskim seljačkim kućama jede. A ponekad se također dobro jede! Npr. Irci ne da rade najbolji viski nego imaju i glasoviti
irIrish stew
Kod glasovitog "irskog gulaša"; jela od bravetine u loncu stanje je slično kao i kod drugih nacionalnih jela: u njegovoj ga domovini priređuju u brojnim inačicama, a od njih su se u inozemstvu, već prema ukusu dotične zemlje, razvile daljnje inačice koje su s prvotnim receptom iz Irske još u nekom dalekom srodstvu.
Čini se da je sigurno kako se irish stew mora sastojati od bravetine, krumpira i luka. Sirovo zelje i mrkve smatraju u Irskoj još i dodatkom koji može proći u lonac, no Ircima se diže kosa na glavi kad vide kontinentalnu modu dodavanja bijele repe, celera i poriluka. I dodaci u obliku začina - ponegdje kumin, a drugdje klinčić - također su ponekad nepoželjni. Ovaj recept potiče iz jednog "običnog" ali krasnog restorana u Dublinu. Nisam siguran, da li mi se svidio zbog prethodno dosta popijenog Guinessa ili je stvarno bio dobar, ali i dan danas ga ovako radim.
Bravetinu očistimo od tetiva i loja, narežemo je na kocke kao za gulaš, stavimo je u lonac s ne previše vode i kuhamo 10 minuta. Luk narežemo na ploške, mrkvu i zelje na trake, a krumpir na kocke. Veliki lonac obložimo tankim šnitama slanine pa u njih u slojevima naizmjenice stavimo meso, luk, mrkvu, bijelo zelje i krumpir. Svaki sloj posebno začinimo paprom, solju i kuminom. Sve to prelijemo juhom od bravetine (voda od prije gdje smo 10 minuta kuhali bravetinu) dok jelo u loncu nije pokriveno tekućinom. Dodamo lovor i lagano kuhamo 120 minuta u zatvorenom loncu pri čemu se ne smije mješati, možda s vremena na vrijeme protresti. Prije posluživanja posuti s dosta isjeckanog peršina. U Irskoj uz pravi domaći kruh služi se Guiness ili neko drugo jako tamno pivo. Ako ne volite pivo ide i jače crno vino.
(750 g bravetine, plećka ili vrat, 2 luka, 2 mrkve, 750 g sirovog zelja, 500 g krumpira, 80 g masne slanine, papar, sol, 1-2 lovora, 2 žličice

OVAKO TO RADI NAŠ PRIJATELJ IZ IRSKE....

- 22:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Veljača 2011 (5)
Kolovoz 2010 (1)
Siječanj 2010 (4)
Studeni 2009 (4)
Lipanj 2009 (6)
Travanj 2009 (5)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (7)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (8)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (8)
Listopad 2007 (8)
Kolovoz 2007 (4)
Lipanj 2007 (10)
Svibanj 2007 (14)
Travanj 2007 (5)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (39)
Siječanj 2007 (19)

>UVOD

Ovaj blog posvećujem mojem velikom prijatelju Emiru koji je davnih godina napisao ovu knjigu.
Tiskana je u svega 20-tak primjeraka i eto, dobio sam čast da imam jedan primjerak kod sebe.
Uz blagoslov autora knjige ili nazovimo to zbirke njegovih najdražih recepata otvaram ovaj blog i počinjem sa jednom prekrasnom gastronomskom pričom.

Zdenko

moja priča o sexu, mašti i kuhinji

<>Bio jednom jedan prosjak koji je maštao da postane bogat.
Bio jednom neko koje radio kajganu i maštao da napravi tisuću kajganih za tisuću oblizanih prstiju. Uspijeli su oboje, a cijela stvar je bila uvijek isključivo samo u mašti.
Mašti o izgledu i okusu jela,maštanju o izgledu stola ili one osobe preko puta Vas.
Možda čak i maštanje o tome kakav će biti sex poslije tog vašeg ručka ili večere.
Neznate li maštati,dragi moji, ne trebate ni čitati ovaj blog.
Svaka čast janjetini s ražnja, ali ako je to poanta priče, ta kila janjetine zaljevena s dvije litre gemišta, razdrljena košulja, onako napola kravata i otvorena košulja u predjelu pupka, onako gologa , da bi valjda čovjek imao bolju unutrašnju ventilaciju, onda to više nije čak ni jadno nego jednostavno bez komentara.
Ali ajde. Ostavimo tu ekipu i sjetimo se jednog gospodina koji je valjda još prije dva stoljeća rekao: "Reci mi što jedeš, pa ću ti reći tko si." Čovjek se zvao A. Brillat-Savarin.
Ima puno u tome. Pitajte onoga kraj sebe što će jesti za ručak, pa ako kaže, šta ja znam, kokota u vinu ili karmenadlu s pomfrijom nije isto.
Ne varajmo se i ja volim tu karmenadlu, ali složimo je bar na tanjur zajedno s naribanom mrkvicom na šniti limuna i onda to više nije ista priča.
A što se tiče kokota i mnogo toga što ćete ovdje pročitati, ne mora se ići u dobre restorane, to ćete napraviti i kući. Samo malo mašte, ljubavi i volje. Između ostalog, naročito dobro ćete kuhati poslije dobrog sexa! Jer on je takav i nije uzaludno što kažu: "bolje loš sex, nego dobar dan na poslu!" Ljubav, sex i te stvari vam oslobađaju određeni dio energije koji ako imate par vijuga u glavi i znate čitati pomoći će vam skuhate nešto što ni sami nećete vjerovati. Zaboravite Esplanadu, Contie i kojekakve restorane, ako još uvijek čitate, čitati ćete do kraja i bit ćete, ne bolji od njih,nego uopće to nećemo uspoređivati.Dakle što se ovoga tiče da zaključimo; dobar sex i znanje čitanja, malo mašte i ako baš hoćete imati ćete najbolji restoran na svijetu.

********

<>Jedan stari Japanac, davno je rekao: "Ako nemaš potomstva, posadi biljku ili napiši knjigu" Ja baš nisam jak sa biljkama, izabrao sam ovo drugo.

knjiga je posvećena mojoj ženi
jedinoj koja me podnosila ove
silne godine "Hvala ljubavi"

Emir Buljina R.I.P. 2013

<>TRI OSNOVNE STVARI

Prvo i osnovno nikad, baš nikad ne radite jelo ako nemate baš sve sastojke koji vam trebaju. Ako vam piše donji dio buta, znači da nije gornji nego donji, a to uopće nije ista stvar. Fala bogu na dosta mjesta piše samo "but", i u takvim stvarima nema nikakve improvizacije. Glupo je i govoriti ako nemate sve začine u sastavu da ih ne supstituirate s drugim ili ih uopće ne stavite.A ako ste mentalno retardirani onda ovo i nije baš prava knjiga za vas!
Druga i osnovna stvar! J.... kuhinju bez pravog maslinovog ulja, češnjaka i limuna. Samo te tri stvari, a neki dodaju i med omogućit će vam toliko željeni život od 153 godine, što je manje važno,nego bez te tri stvari jednostavno nema kuhanja i basta! U principu sad bi trebali stati , nabaviti to i onda možemo probati krenuti malo dalje. Makar ako već to niste i imali u kuhinji čini mi se da ste malo teži slučaj. Ali bez nervoze, još ima nade za vaš epitaf. A kuham ja i na suncokretovom ulju, masti, putru ...Ljudi su mi znali prigovarati da upotrebljavam puno raznih vrsta začina, pa da ih nemaju gdje nabaviti i ostale slične gluposti. Neka jela imaju pet vrsta, a neka imaju jednu vrstu začina. To uopće nije bitno. U devedeset posto slučajeva to su začini koje svugdje možete kupiti i ako ih nemate u vašoj kuhinji, kao i ono maslinovo, odmah u dućan. To su: bosiljak iliti basilicum, timijan iliti majčina dušica, origano ili mravinac, majoran, slatka mljevena crvena paprika, najbolje mađarska, ljuta mljevena crvena paprika, najbolje meksička chilly, a može i mađarska, bijeli i crni papar, lovor, dakako Mlakarova Vegeta, sol uopće neću spominjati, a pošto svi obožavamo govedinu s curryem, naravno i curry. Tu i tamo ćete zatrebati još nešto, ali otom potom. Ako nije posebno napomenuto svi začini su sušeni, makar jedna svježa basilica ni u ludilu nije ista kao sušena. U frizeru nemojte da ste bez svježe nasjeckanog lišća peršina i celera, a nemojte biti nepraktični pa ako ste kuhali buncek ili nešto slično da vodu od bunceka ne smrznete. O bacanju juhe da i ne govorim. Ako vam se ne jede više, smrznite je. Odličan je temeljac mnogim jelima. Ne zaboravite! Ako budete previše koristili kocku za juhu, ništa od onih 153 godine.
Došli smo i do trećeg pravila. Jedete i očima, ne samo želucem! Lijepo jelo je kao i lijepa žena. Sve su žene lijepe, ali ako ne drži do svog vanjskog izgleda onda to više nije žena, nego šta ti ja znam. Zato preklinjem vas. Ne trpajte tanjure na balkanski način, upotrijebite samo malo mašte uz komadić salate, naribane mrkve, listića neke začinske biljke i slično. Ne treba pretjeravati, ali se bar potrudite, da taj stol izgleda nekako. Ne palite svijeću za stolom samo kad slavite godišnjicu, radite što god znate, samo poštujte to jelo i taj stol!Ne bi se više zadržavao na ovome, jer to zadire u neke druge filozofije i sociologije, ali ko je shvatio, shvatio je, ko nije, za njega je i tako prekasno.
Postoji još jedna mala stavka. Takozvano slaganje vina i jela. Vjerovali ili ne ali o tome nema pojma pola svijeta, ali i pola konobara. Gospodin Igor Mandić odlično je to prikazao u svojoj knjizi "Ekstaze i mamurluci", pa ko više želi znati o tome neka pročita i bit će toliko pametniji koliko to na Zapadu zahtijeva osnovna kultura. Ja ću vam probati dati samo osnovnu školu.Dakle kao prvo postavka da miješanje vina nije dobro, puka je predrasuda ako se pije umjereno. Francuzi upotrebljavaju po tri čaše vina od svakog od tri vina. Koliko oni imaju pojma o kuhinji i vinima ne bih komentirao. Bilo bi to samo gubljenje vremena. Istinsko zadovoljstvo u realizaciji slaganja jela i vina najbolje dolazi do izražaja kad se usporedo razvija skala njihovih nijansi, što pretpostavlja barem tri jela, što će reći predjelo i dva jela plus sir ili neki drugi desert, dakle odgovarajuća vina. Redoslijed je od bijelih vina preko crvenih do crnih. Uvijek najprije lakša, pa onda teža vina, mlada vina prije starijih, suha prije slatkih. Poštujte ovo i sigurno vam neće biti zlo zbog tih starih predrasuda da ako miješate vina završavate tamo gdje i kralj ide pješke. Uz jednostavna jela trošite jednostavna, stolna vina, složenija jela od finih i skupljih namirnica, naravno da traže i finija i skuplja vina. Postoje još dva osnovna pravila zbog kojih će vas Francuzi sigurno pribiti na križ. Jedno je da nikad, posebno kamenice, a općenito i školjke i rakove ne idu s crnim vinima, a drugo da nikad, baš nikad toplo jelo od divljači ne ide s bijelim slatkastim vinima. Napomena je toplo jelo jer jedna pašteta od divljači je druga priča. Što se tiče naše kulture, obratite pažnju u Malom Stonu ili Limskom kanalu, kad naručite svježe kamenice, a konobar vam preporuči domaći jači crnjak sve naravno opet ostaje bez komentara.
To su bile kako bi rekli osnove, a tokom pisanja odnosno čitanja pozabavit ćemo se i pojedinačno o tome.

...............................................