kuharica moga prijatelja Emira

ponedjeljak, 29.01.2007.

KRAJ-POČETAK

Znate, svi kuhari su tašti. Možda najtaštenije osobe na svijetu. Dođite i pitajte kuhara kome je kuhinja sveta ljubav da vam kaže recept, odbiti će vas vrlo glatko. Što ne znači grubo. Bit će to jedno fino, izuzetno ljubezno, ali na kraju ipak odbijanje. Njemu morate priči onda kad se restoran zatvara, nahvaliti njegovo jelo do besvjesti , naručiti bocu najboljeg francuskog vina, nastaviti moju priču oko mašte, sexa i kuhinje i onda možda, samo možda imate sreće otkriti tu neku malu tajnu toga večerašnjeg ili ručkovnog jela. Kad se danas sjetim svih tih silnih cisterni vina, ličim sam sebi na transportnog poduzetnika, ali nije mi žao. Isplatilo se!
Dragi moji, samo nemojte zaboraviti ono o maštanju. Kuhajte nešto nepoznato i dok kuhate maštajte o krajnjem izgledu i okusu tog jela. Uspijete li bar približno pogoditi znači da ste rođeni kuhar koji može nakon malo truda, recimo par godina, raditi u bilo kojem restoranu na svijetu. Ponavljam, sve je samo stvar mašte i truda. Ako pak ni približno u glavi niste pogodili izgled ili okus tog novog jela što kuhate, nemojte se sekirati. Sekirajte se jedino ako ne znate čitati! Jer to vam je upravo dovoljno da bi bili najbolji kuhar za sve vaše ukućane i prijatelje.Možda vam i na grobu napišu: "Ovdje leži neko ko je znao kuhati!"
Ako se budete služili ovom knjigom morate poštovati tri zlatna pravila inače ništa od onog epitafa na vašem vječnom počivalištu.
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>