09
ponedjeljak
listopad
2023
Živim ekologiju
Prolazi jutros moja dalja susjeda i rukom zaklanja vanjske dišne organe.
"Šta je gospođo, ali nešto smrdi?", pita moj djelomični sudionik u našoj
poljoprivredi. Za finese sam ja zadužena što se i razumi. "Ma nije to u
tebe, smrdi cilo misto," kaže gospođa, valjda da ublaži naš doprinos smradu.
Točno, misto smrdi na mahove, kanalizacija nije u potpunosti riješena i sto čuda.
Sada objašnjenje za ostale eko-smradove.
Moja okućnica je zaista prebogata raslinjem, prilično divlje raspoređene, jer ja
ni uz najbolju volju ne mogu svaki tren radit raspored i presadbe. A žao mi i
uklanjati one silne puzavice koje su sada u punom cvatu, svih boja i dezena.
Teška srca smo nedavno potkresali neka stabla da malo više svjetlosti dolazi
u kuću. Ima još jedan razlog..., moj strah prema puzećim spodobama koje u
jesen obitavaju po stablima. Cilj je bio otkloniti sve grane koje su nadomak
prozora, oluka ili krova. Sad mi sve nešto šušavo, ali ne mogu dva dobra u paketu.
Dolazimo do sjetve i sadnje povrtnica, kao i dodatna gnojidba. Sve je to dobro
dok se ne uključi stajsko gnojivo, a ovaj put smo se baš isprsili. Čovjek dovezao
pred kuću, ostalo mu još par vreća pa da ne vraća doma, mi uzeli sve. Posuli,
posadili, a ja kao šećer na kraju sve to lipo poprskala tekućinom od koprive.
Skoro da nam maske trebaju pri ulasku u vrt, ali mi kao ekološki onesvješteni
moramo malo trpit za zdrav ishod našeg vrtnog blaga.
Nitko se još nije pobunio, a tko će, mnogi imaju vrtove i okućnice osim onih u
zgradama, a kod nas na prste ruku možeš prebrojit zgrade, desetak, odokoloprilike.
Stvarno je moja majka dobro govorila: "Sinko, ako oćeš lipo pojist, triba bit u smradu
do vrata i krvi do kolina (misleć valjda na klanja domaćih životinja). Srića, voda sve
opere do crna obraza i pogana jezika". Lipa moja mater, bila je puna izreka, zapamćenih
i izmišljenih. Zaista, ako želimo zdravu i ekološki uzgojenu hranu, potrebno je ponekad
navuć masku, začepit nos, ali je zadovoljstvo u konačnici stostruko vrijedno.
Zato, živim ekologiju, sretna što je i moji mlađi podržavaju, sve dotle dok majka miriše,
na Armanija ili svježe ubrano povrće.
komentiraj (19) * ispiši * #
04
srijeda
listopad
2023
Nitko nije kriv
Trakavica oko ministrovog propusta neprijavljivanja mizernih
par milijunčića eura još nije razjašnjena. Nije jasno ni kako je
Slavonija ostala bez velikog broja svinja koji su završili baš na
mjestu kojemu je patron uvaženi ministar. Neka čovjek radi kad
raditi zna, ali u tom velikom znanju, gle čuda, zaboravi u imovinsku
karticu zabilježiti prihod. Svima se može dogoditi da nešto zaborave,
no, nisu svi ministri što zaboravljaju, a oni uza se imaju cijelu ekipu
onih što bi ga trebali podsjetiti na nešto tako važno, ukoliko je više
išta važno.
Slavonija je u dimu, opet zbog nečijeg propusta, ili je i to slučajno?
Znači li to da zlatna Slavonija zbog zagađenja neće više biti u stanju
imati plodna polja, neće moći uzgajati svinje, barem ne u onako velikom
broju? Čije je interes da hrvatska hraniteljica presuši, žitom i mesom,
dok divlje svinje (da li i zaražene) slobodnu šeću ulicama gradova i sela?
Nestaju milijuni, diverzije na gospodarstvo i siromaške džepove napreduju
a nitko nije kriv.
Što vi mislite; je li u ovoj maloj zemlji tako teško naći krivce,
da li bi po vama krivci trebali odgovarati za svoja zlodjela,
da li je moguće uvesti reda u nered, nevažno radi li se o lijevom ili desnom
neredu, jer zlo nema boje.
Mislite li da je normalan "uvoz" radne snage iz dalekih zemalja dok naša
mladost traži kruha van granica? Da li je to zbog slobodnog tržišta ili...?
Nisam političar ni neki gospodarstveni stručnjak, vodim se samo logikom.
Nisam ni diplomirana kuharica, svejedno se u mojoj kući rado jede.
Prosvjetlite me!
komentiraj (23) * ispiši * #