Živim ekologiju

Prolazi jutros moja dalja susjeda i rukom zaklanja vanjske dišne organe.
"Šta je gospođo, ali nešto smrdi?", pita moj djelomični sudionik u našoj
poljoprivredi. Za finese sam ja zadužena što se i razumi. "Ma nije to u
tebe, smrdi cilo misto," kaže gospođa, valjda da ublaži naš doprinos smradu.

Točno, misto smrdi na mahove, kanalizacija nije u potpunosti riješena i sto čuda.
Sada objašnjenje za ostale eko-smradove.

Moja okućnica je zaista prebogata raslinjem, prilično divlje raspoređene, jer ja
ni uz najbolju volju ne mogu svaki tren radit raspored i presadbe. A žao mi i
uklanjati one silne puzavice koje su sada u punom cvatu, svih boja i dezena.
Teška srca smo nedavno potkresali neka stabla da malo više svjetlosti dolazi
u kuću. Ima još jedan razlog..., moj strah prema puzećim spodobama koje u
jesen obitavaju po stablima. Cilj je bio otkloniti sve grane koje su nadomak
prozora, oluka ili krova. Sad mi sve nešto šušavo, ali ne mogu dva dobra u paketu.

Dolazimo do sjetve i sadnje povrtnica, kao i dodatna gnojidba. Sve je to dobro
dok se ne uključi stajsko gnojivo, a ovaj put smo se baš isprsili. Čovjek dovezao
pred kuću, ostalo mu još par vreća pa da ne vraća doma, mi uzeli sve. Posuli,
posadili, a ja kao šećer na kraju sve to lipo poprskala tekućinom od koprive.
Skoro da nam maske trebaju pri ulasku u vrt, ali mi kao ekološki onesvješteni
moramo malo trpit za zdrav ishod našeg vrtnog blaga.

Nitko se još nije pobunio, a tko će, mnogi imaju vrtove i okućnice osim onih u
zgradama, a kod nas na prste ruku možeš prebrojit zgrade, desetak, odokoloprilike.

Stvarno je moja majka dobro govorila: "Sinko, ako oćeš lipo pojist, triba bit u smradu
do vrata i krvi do kolina (misleć valjda na klanja domaćih životinja). Srića, voda sve
opere do crna obraza i pogana jezika". Lipa moja mater, bila je puna izreka, zapamćenih
i izmišljenih. Zaista, ako želimo zdravu i ekološki uzgojenu hranu, potrebno je ponekad
navuć masku, začepit nos, ali je zadovoljstvo u konačnici stostruko vrijedno.

Zato, živim ekologiju, sretna što je i moji mlađi podržavaju, sve dotle dok majka miriše,
na Armanija ili svježe ubrano povrće.