Moj prijatelj Nenad

subota, 26.09.2015.

320. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN DIVLJIH ŽIVOTINJA PA, GLEDAJUĆI LJUDE OKO SEBE, UVIĐAM KOLIKO LJUDI MOGU BITI DIVLJI I KAKVE ŽIVOTINJE MOGU BITI...

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se zadržao u školi, a da se nakon toga mora naći s tetom.
– S kojom tetom, dobri čovječe?
– Onom što niječe oporuku i želi novac svoga brata.
– Pa ti si taj novac podijelio. Kako joj možeš dati ono što nemaš?
– Veli da mi ima nešto važno reći baš o tome.
– A dobro onda. Vidimo se neki drugi dan. Jesi sutra slobodan?
– Ma ne. Brzo ću biti gotov s njom. Nađemo se kasnije.
– Da te čekam u VVB-u?
– Ma ne. Odi u restoran u kojemu ću se naći s tetom. Kad završim s njom samo se prebacim za tvoj stol.
Nenad mi je onda objasnio gdje se moraju naći i ja sam tamo otišao.
Sjeo sam u jedan separe i počeo čitati knjigu. Izuzetno dobra knjiga. Za preporučiti.
Toliko sam se udubio u čitanje da sam se potpuno isključio. Uključilo me u stvarnost spominjanje Nenadova imena. Shvatio sam da je u separeu do moga Nenadova teta s još nekim ljudima.
Naumio sam otići i pozdraviti je, ali onda sam čuo o čemu razgovara sa sustolnicima. Pritajio sam se i uključio mobitel. Snimao sam ono što je govorila.
Uskoro je i Nenad došao.
– Teta moja, kako si? Kako zdravlje?
– Ne počinji, Nenade, nećeš me dobiti na ta lukavstva. Prepreden si ti, ali nisam ni ja od jučer.
– Ali nisam ništa…
– Znam ja dobro te tvoje taktike. Sve bi učinio da zadržiš novac što meni pripada.
– Ja sam taj novac već podijelio okolo. Nemam ga.
– Pričaj te ti priče drugome. Nisam ja od jučer. Nego, da ti kažem zašto sam te zvala. Ova žena ovdje je tvoja sestra.
– Moja sestra?
– Zapravo polusestra. Imate istoga oca. Ona je nasljednica kao i ti. Dat ćeš joj što ju pripada.
– Moja sestra? Ne znam što bih rekao…
Osjetio sam da je pravi trenutak da uletim. Izašao sam iz svog separea i stao pokraj njihovog stola. Držao sam mobitel u ruci. Iskoristio sam njihovu zbunjenost pa sam zagrmio:
– Ali ja znam što sada treba reći. Ovdje je snimka što je trebate čuti pa će svima biti sve jasno, a pogotovo tebi, Nenade. Ja idem u zahod da na miru možete poslušati.
Stavio sam mobitel na stol, pustio snimku i otišao u zahod.
Kad sam se ispišao vratio sam se za njihov stol.
Gledali su me u šoku.
– Onda, je li vam sada sve jasno?
– Što bi nam moglo biti jasno iz tvoje snimke u kojoj recitiraš svoju pjesmu na čakavštini, a prije toga izmijenjenim glasom glumiš voditelja koji te najavljuje uz hrpu besmislenih epiteta, a onda još i glumiš publiku koja plješće uz ovacije.
Munjevito sam shvatio da sam pustio krivu snimku s mobitela.
– Ovaj…
A onda sam im pustio pravu snimku.
Čulo se kako Nenadova teta iznosi plan po kojemu će prevariti Nenada da je žena koja sjedi s njima za stolom njegova polusestra i tako će pokušati izvući novac od Nenada. A muškarac, koji je također bio za stolom, pretvarat će se da je odvjetnik i njegova zadaća će biti da mnoštvom riječi, prijetnjama i kojekakvim pravnim smicalicama natjera Nenada da im povjeruje i da izvuku od njega novac.
– Onda, je li vam sada sve jasno?
– Nenade, dušo, sve će tebi tvoja teta objasniti. Nije onako kao što izgleda. Nećeš se valjda sada ljutiti na mene?
– Ma neću, teta. Samo mi je žao što vrijeme i snagu ne koristiš pametnije.

Oznake: Nenad, Divlje životinje, Polusestra

- 18:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #