Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da se zadržao u školi jer ga je Dobra i Mudra Ravnateljica zamolila da održi izvanrednu, neformalnu sjednicu zbora radnika.
– Ah, Dobra i Mudra Ravnateljica. Kako je? Dolazi li joj još onaj peder Talijan?
– Problem je što je sjednica bila nakon radnog vremena pa se odužilo.
– Zakaj?
– Kasno smo počeli i dugo je trajalo.
– Ne pitam zašto se odužilo, nego zašto ste počeli nakon radnog vremena. Zakaj?
– A to… Čekali smo da Tajnica ode doma.
– Zakaj?
– Pa uvijek nakon radnog vremena ode doma. Mislim, ne znam ide li doma, ali ode iz škole.
– Ima logike.
– Znaš da me Tajnica mrzi i da me stalno prijavljuje policiji. E, sad je počela masovno ljude prijavljivati policiji.
– Vidiš, Nenade, opet si bio avangarda.
– Pa smo se dogovorili u školi da moramo nešto poduzeti. Kako ja imam najviše iskustva s njenom mržnjom i prijavljivanjem, Dobra i Mudra Ravnateljica me zamolila da kolega…
– Drugovima i drugaricama!
– …iznesem svoja iskustva i načine na koji se nosim s tim.
– I?
– Imam puno iskustava pa je dugo trajalo.
– Pa što se dogodilo Tajnici da je sve počela mrziti?
– Navodno ulazi u menopauzu pa je ćudljiva i hormonalno nestabilna.
– A zašto tebe mrzi već skoro petnaest godina?
– Zato jer je, kada sam došao raditi, također ulazila u menopauzu i bila je ćudljiva i hormonalno nestabilna.
– Pa ta tvoja Tajnica ulazi duže u menopauzu, nego Hrvatska u Europsku Uniju.
– Zapravo, u moje doba nije ulazila. Samo sam ja to pomislio.
– Kako misliš?
– Kad sam počeo raditi u školi bio sam mlad, naočit, prekrasan novi profesor…
Prasnuo sam u smijeh čudeći se zašto Nenad odjednom priča viceve.
Kad su se svi u VVB-u okrenuli prema meni, objasnio sam im zašto se smijem pa se domalo cijeli VVB smijao.
– …pa me je Tajnica često pozivala sebi u ured. Stalno neki papiri, potpiši ovo, potpiši ono, zaduži ovo, upoznaj se s onim.
– …hahahahahahaha…
– Odmah sam primijetio da babu drmaju valunzi.
– Kako to govoriš? Ko neki primitivac, đubre jedno bezobrazno. Valjda su je tresli, a ne – drmali.
– Sjedim ja malo kod nje, a ona, kao neprimjetno, otkopča gornje puce na košulji. Nekad i dva, tri. A već čim sam ušao ona se zajapurila. Pa nakon nekog vremena skida vestu. A kad netko naiđe u tajništvo, oblači je jer joj postaje odjednom hladno.
– Očiti simptomi menopauze.
– Jednom me pozvala na kavu. Lijepo sam joj rekao da ponese jaknu jer je bilo hladnjikavo, ali nije htjela. Dok smo pili kavu skroz se priljubila uz mene i rekla mi da sam bio u pravu, da joj je hladno i da je zagrlim da se ugrije.
– I?
– Jesam. Iz kolegijal…
– Drugarstva.
– A brzo se zagrijala. Čim sam je zagrlio, zacrvenila se isti čas. I osjetio sam da je topla. A osjetio sam da ima i problema s tahikardijom.
– Ne možeš to zaključiti samo zato jer joj se jednom uzlupalo srce.
– Nije samo jednom. Drugom zgodom sam trebao popuniti neki upitnik o zaštiti na radu. Nije mi išlo pa je ona, raskopčane košulje, došla iza mojih leđa i nagnula se nad mene. Budući da mi je prsa prislonila uz glavu jasno sam čuo da opet ima ubrzano kucanje.
– Onda dobro.
– Taj čas je netko ušao u tajništvo i ona je histerično počela vikati da je se ometa.
– Jasni simptom menopauze.
– Bilo mi je žao da se muči pa, kad sam s učenicima bio na izletu u inozemstvu, donio sam joj neke tablete da malo dovede u red te hormone.
– Lijepo od tebe.
– To ti misliš. Tajnica je imala drugačije mišljenje. Uvrijedila se jer sam pomislio da je toliko stara, a još više je razljutilo što nisam prihvatio njenu ljubav i prepoznao očite signale. I od tada me mrzi. I prijavljuje policiji.
Oznake: Nenad, Menopauza, Tajnica
