Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi.
Nakon par trenutaka neugodne šutnje:
– Čekam…
– Što čekaš?
– Da mi kažeš gdje si. Obično nisi pri sebi pa mi kažeš gdje si.
– Nemam pojma gdje sam.
– Kako nemaš pojma gdje si? Oteli su te vanzemaljci?
– Čak ne znam ni koji je danas dan.
– Danas je Dan guštera.
– Erin gušt? Vanzemaljci? Sad sam se sjetio.
– Pa reci mi, dobri čovječe.
– Jedna moja kolegica…
– Drugarica!
– …se udala i pozvala me u svatove.
– I to te toliko izbezumilo da ne znaš gdje si?
– Svatovi su bili u Hercegovini.
– Zašto?
– Ona Hercegovka, mladoženja Hercegovac.
– Ima logike.
– I onda smo guštali u svatovima.
– Kako?
– Pjevali smo, plesali, jeli, pili…
– Kak je tebi bilo?
– Očito dobro. Zadnje čega se sjećam je da me je neki tip učio čemu služi bukara i kako se koristi.

Oznake: Nenad, gušteri, Bukara