Moj prijatelj Nenad

nedjelja, 19.10.2014.

279. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ILUZIONISTA PA, BUDUĆI DA SE DOGODILO NA DANAŠNJI DAN, PRISJEĆAM SE ČAROLIJE…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je još uvijek kod majke u bolnici i da će se zadržati još neko vrijeme.
Otišao sam na Grič.
Sjeo sam ondje gdje smo popili kavu.
Spustio sam se do Kamenitih vrata i pomolio sam se za nju.
Krenuo sam putem kojim smo tog dana zajedno išli. Radićevom pa Malim stubama na Tkalčićevu i prema Trgu. Krenuli smo do Glavnog kolodvora. Tamo smo se planirali razići. Svatko na svoju stranu.
Prolazeći Zrinjevcem sjeli smo na klupu.
– Šutljiv si danas.
– S tobom mi je ugodno šutjeti.
– I meni s tobom.
Duboko sam uzdahnuo i raširio ruke po naslonu klupe.
Pogledala me je.
Osjetio sam kako razgrće taloge mojih površnosti i nježno pali jedva tinjajući žar u mojim grudima.
Poželio sam je zagrliti.
Ona je nježno naslonila glavu na moje rame.
Dopuštali smo si da se šutnjom otkrivamo.

Oznake: Nenad, čarolija, zrinjevac

- 13:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #