Moj prijatelj Nenad

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je kod Aninih roditelja.
– Tak ti je to kad se oženiš, dobri čovječe.
– Anina majka nam je dala neki pekmez od marelica, a budući da ga ni Ana ni ja ne volimo… No svakako, budemo kasnije otišli kod fotografa pa ćemo svratiti do tebe i zajednički ćemo pogledati video s vjenčanja, a usput ćemo ti donijeti i prekrasan pekmez od marelice.
Marelice i video s vjenčanja. Ah…
Kad sam došao sa svoga rodnoga otoka Hvara studirati u Zagreb upoznao sam predivnu djevojku u koju sam se zaljubio na prvi pogled. Zvala se Mare. Obožavao sam sve što ima veze s njom pa tako i riječi što u sebi imaju njeno ime. Obožavao sam i MARElice. S guštom sam slagao orMARE. Počeo sam jesti MAREndu…
Ali Mare se greškom udala za drugoga. Za Duhovitog.
Takav je život. Dobre cure se udaju za ništarije, a krasne momke zaneMARE.
Kad su se Jelena i Čarobnjak iz Ozlja vjenčali Duhoviti je snimao njihovu svadbu. Nakon svadbe su došli do mene po videokasetu jer je Duhoviti snimao svadbu mojom kamerom. S njima je bila i Mare. Odlučili smo zajednički pogledati snimku.
Snimka je bila katastrofa. Duhoviti je i u snimanju bio loš. U jednom trenutku se vidjelo snimke zahodskih pločica. Očito je bilo da je Duhoviti slučajno upalio kameru dok je bio na zahodu. Ali strašno je bilo što smo čuli njegov razgovor.
Duhoviti je razgovarao sa svojom ljubavnicom. Dogovarali su susret u vikendici. Tada je i Mare doznala da je vara.
A ja od tada ne volim snimke s vjenčanja.
Kad su nakon nekog vremena Nenad i Ana pozvonili na vratima, onako zaljubljeni i sretni, ja sam bio preplavljen uspomenama.
– Dajte mi te marelice, a video odite gledati negdje drugdje!
I zalupio sam vrata.

Oznake: Nenad, marelice, Snimka vjenčanja